“ŠTO si to učinila?” upitao je Bog Evu nakon što je pojela plod sa zabranjenog drveta. “Zmija me prevarila, pa sam jela”, odgovorila je Eva (1. Mojs. 3:13). Sotona, koji ju je pomoću zmije lukavo naveo da bude neposlušna Bogu, kasnije je bio nazvan ‘prazmijom koja zavodi sav svijet’ (Otkr. 12:9).

U ovom izvještaju iz 1. Mojsijeve Sotona je opisan kao podmuklo stvorenje koje se služi lažima kako bi zaveo one koji su neoprezni. Eva je očito postala žrtvom njegove prijevare. No ne bismo smjeli misliti da nas samo Sotona može zavesti. Biblija nas upozorava da postoji opasnost i da “sami sebe zavaravamo” (Jak. 1:22).

Možda nam se čini malo vjerojatnim ili čak nemogućim da bismo mi mogli zavaravati sami sebe. No Bog nas je očito s razlogom upozorio na to. Stoga je dobro da razmislimo o tome kako bismo mogli sami sebe zavaravati i kakvo bi nas razmišljanje moglo zavesti na krivi put. U tome nam može pomoći jedan primjer zapisan u Božjoj Riječi.

Otprilike 537. pr. n. e. perzijski kralj Kir Veliki izdao je proglas da se Židovi koji žive kao izgnanici u Babilonu mogu vratiti u Jeruzalem i ponovno izgraditi hram (Ezra 1:1, 2). Iduće godine narod je, u skladu s Jehovinim naumom, položio temelj novog hrama. Povratnici su se zbog toga radovali i hvalili su Jehovu jer je blagoslovio početne radove tog važnog građevinskog projekta (Ezra 3:8, 10, 11). No Židovi su uskoro naišli na protivljenje te su se obeshrabrili (Ezra 4:4). Petnaestak godina nakon njihovog povratka u domovinu, perzijske vlasti zabranile su sve građevinske radove u Jeruzalemu. Da bi tu zabranu sproveli u djelo, državni službenici otišli su u Jeruzalem i ‘oružanom silom spriječili Židove da rade’ (Ezra 4:21-24).

Kad su se suočili s tim velikim problemom, Židovi su počeli zavaravati sami sebe. Uvjeravali su sami sebe da ‘još nije došlo vrijeme da se gradi dom Jehovin’ (Hag. 1:2). Zaključili su da Bog ne želi da odmah sagrade hram. Umjesto da su pokušali pronaći način da izvrše njegovu volju, oni su prestali izvršavati svoj sveti zadatak i posvetili su se gradnji svojih kuća. Božji prorok Hagaj opomenuo ih je: “Je li vrijeme da vi živite u kućama svojim drvom obloženim, dok je ovaj dom [Jehovin hram] pust?” (Hag. 1:4).

Što možemo naučiti iz tog primjera? Ako imamo krive predodžbe o tome kada će Bog ispuniti svoj naum, mogli bismo izgubiti iz vida koliko su važne naše teokratske aktivnosti i zaokupiti se ostvarivanjem osobnih ciljeva. Potkrijepimo to jednim primjerom. Zamisli da očekuješ goste. Dok čekaš da dođu, možda užurbano obavljaš kućanske poslove i pripremaš sve što je potrebno za njihov dolazak. No onda saznaš da će tvoji gosti malo zakasniti. Hoćeš li se zbog toga prestati pripremati za njihov dolazak?

Prisjetimo se da su Hagaj i Zaharija pomagali Židovima uvidjeti da Jehova unatoč svemu želi da se hram bez odgađanja ponovno sagradi. “Budi jak, sav narode”, poticao ih je Hagaj, “i prioni na posao!” (Hag. 2:4). Trebali su nastaviti s poslom koji je još bio pred njima i pouzdati se u to  da će ih Bog poduprijeti svojim duhom (Zah. 4:6, 7). Može li nam taj primjer pomoći da ne donosimo pogrešne zaključke o dolasku Jehovinog dana? (1. Kor. 10:11).

Apostol Petar je u svojoj drugoj poslanici govorio o Jehovinom naumu da uspostavi “nova nebesa i novu zemlju” (2. Petr. 3:13). Istaknuo je da su neki podrugljivci sijali sumnju govoreći da se Bog nikad neće umiješati u zbivanja na Zemlji. Tvrdili su da se ništa neće dogoditi, jer “sve stoji kao što je bilo od početka stvaranja” (2. Petr. 3:4). Petar je htio suzbiti takva pogrešna razmišljanja. Napisao je: “Podsjećanjem budim vaš zdrav razum.” Tako je podsjetio svoje suvjernike da su ti podrugljivci u krivu. Bog se u prošlosti već bio umiješao u zbivanja na Zemlji kad je prouzročio opći potop (2. Petr. 3:1, 5-7).

Hagaj je 520. pr. n. e. na sličan način opominjao obeshrabrene Židove koji su prestali graditi hram. Upozoravao ih je: “Razmislite o putevima svojim!” (Hag. 1:5). Da bi svoje suvjernike potaknuo da počnu ispravno razmišljati, podsjetio ih je na Božji naum u vezi s njegovim narodom i na obećanja koja im je Bog dao (Hag. 1:8; 2:4, 5). Ubrzo nakon što su dobili to ohrabrenje, Židovi su ponovno počeli graditi hram, i to unatoč protivljenju vlasti. Protivnici su još jednom pokušali zaustaviti gradnju, ali nisu uspjeli. Zabrana je bila ukinuta te je hram nakon pet godina bio dovršen (Ezra 6:14, 15; Hag. 1:14, 15).

Što misliš, da li bismo se i mi poput Židova u Hagajevo doba mogli obeshrabriti kad se suočimo s poteškoćama? Ako nam se to dogodi, možda će nam biti teško i dalje revno propovijedati dobru vijest. Što bi nas moglo navesti da se obeshrabrimo? Možda moramo trpjeti nepravdu koja je karakteristična za ovaj zli svijet. Sjetimo se Habakukovih riječi: “Dokle ću te zbog nasilja u pomoć zvati, a da ti ne spasiš?” (Hab. 1:2). Netko bi mogao misliti da Jehovin dan kasni, pa bi mu se zbog toga moglo dogoditi da izgubi osjećaj hitnosti te da mu postane najvažnije omogućiti sebi što lagodniji život. Bi li se to moglo dogoditi i tebi? Ako bismo razmišljali na takav način, zavaravali bismo sami sebe. Vrlo je važno poslušati biblijske savjete da “razmislimo o putevima svojim” i da “budimo svoj zdrav razum”. Mogli bismo se upitati: Treba li me iznenaditi što ovaj zli svijet traje duže nego što sam to očekivao?

Razmotrimo ono što je Isus rekao o svršetku ovog poretka. Markov izvještaj o Isusovom proročanstvu o posljednjim danima pokazuje da je Isus više puta upozorio svoje sljedbenike da budu budni (Mar. 13:33-37). Slično upozorenje nalazimo i u proročanskom  opisu Jehovinog velikog dana, Harmagedona (Otkr. 16:14-16). Zašto je ljude potrebno više puta upozoravati na istu stvar? Zato što postoji opasnost da izgube osjećaj hitnosti ako se razdoblje u kojem nešto čekaju naizgled oduži.

Da bi nam pomogao da lakše shvatimo koliko je važno stalno biti budnima dok čekamo da dođe kraj ovog svijeta, Isus se poslužio jednom usporedbom. Govorio je o domaćinu kojem prijeti opasnost da mu lopov provali u kuću. Kako bi to domaćin mogao spriječiti? Samo tako da cijelu noć ostane budan. Na kraju usporedbe Isus nam je dao savjet: “Budite spremni, jer Sin čovječji dolazi u čas kad se ne nadate!” (Mat. 24:43, 44).

Ta usporedba pokazuje da trebamo biti spremni čekati, čak i duže vrijeme. Ne trebamo biti previše zabrinuti zbog toga što ovaj zli svijet traje duže nego što smo to možda očekivali. Ne smijemo sami sebe zavaravati misleći da “još nije došlo vrijeme” da Jehova izvrši svoj naum. Takvo bi razmišljanje ugušilo našu želju da propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu (Rim. 12:11).

Kad govorimo o pogrešnim razmišljanjima, za njih vrijedi načelo iz Galaćanima 6:7: “Ne zavaravajte se (...)! Što čovjek sije, to će i požeti.” Ako polje ostane nezasijano, ubrzo ga prekrije korov. Slično tome, ako se ne trudimo ispravno razmišljati, u našem će se umu ukorijeniti pogrešna razmišljanja. Naprimjer, mogli bismo početi ovako razmišljati: “Jehovin će dan sigurno doći, ali ne baš tako brzo.” Ako nam se dogodi da na taj način promijenimo svoja očekivanja, mogli bismo početi olako shvaćati svoje teokratske aktivnosti. S vremenom bi mogla splasnuti naša revnost u službi Bogu. Tada bi nas Jehovin dan mogao zateći nespremne (2. Petr. 3:10).

No pogrešna se razmišljanja neće ukorijeniti u našem umu budemo li stalno “utvrđivali što je Božja volja — što je dobro, ugodno i savršeno” (Rim. 12:2). U tome nam, između ostalog, uvelike može pomoći redovito čitanje Biblije. Božja Riječ nas može još više uvjeriti u to da Jehova uvijek izvršava ono što je naumio u vrijeme koje je za to odredio (Hab. 2:3).

Budemo li proučavali, molili se, redovito prisustvovali sastancima, propovijedali i činili dobro drugima, to će nam pomoći da “imamo na umu Jehovin dan” (2. Petr. 3:11, 12). Jehovi neće promaknuti naša ustrajnost i nepokolebljivost. Apostol Pavao nas podsjeća: “Nemojmo posustati u činjenju dobra, jer ćemo, ako se ne umorimo, žeti kad dođe vrijeme” (Gal. 6:9).

Sada nipošto nije vrijeme da dopustimo da nas pogrešna razmišljanja navedu na zaključak da Jehovin dan neće doći tako brzo. Naprotiv, sada je vrijeme da budemo čvrsti u vjeri jer je Jehovin dan blizu.