Neki tvrde da su izvještaji iz tri evanđelja koji govore o tome da je Isus poslao svoje apostole propovijedati zapravo proturječni. No kad usporedimo te izvještaje, dolazimo do zanimljivog zaključka. Najprije usporedimo ono što su napisali Marko i Luka. Markov izvještaj kaže za Isusa: “Zapovjedio im je da ne nose na put ništa osim štapa — ni kruh, ni torbu, ni novac u pojasu — nego da obuju sandale i da ne nose dvije haljine” (Mar. 6:7-9). Luka je ovako zapisao Isusove riječi: “Ništa ne nosite na put, ni štap ni torbu ni kruh ni novac! I nemojte imati dvije haljine!” (Luka 9:1-3). Ova dva izvještaja naizgled su proturječna. Prema Markovim riječima, apostolima je bilo rečeno da ponesu štap i obuju sandale, no Luka je napisao da ništa nisu trebali nositi sa sobom, čak niti štap. Za razliku od Marka, Luka nije spomenuo sandale.

Da bismo razumjeli što je Isus želio reći tom prilikom, obratimo pažnju na izraz koji nalazimo u sva tri evanđelja. Prema izvještajima koje smo upravo citirali, a i prema Mateju 10:5-10, Isus je rekao apostolima da ne nose “dvije haljine”. Svaki je apostol vjerojatno nosio jednu haljinu. Zato nisu trebali nabaviti još jednu da je ponesu na put. Isto tako, nosili su i sandale. Marko je napisao da je Isus rekao svojim apostolima da trebaju “obuti sandale”, misleći pritom na sandale koje su već imali sa sobom, a ne da trebaju nabaviti rezervni par sandala. Što možemo reći o štapovima? The Jewish Encyclopedia kaže: “Izgleda da je u staro doba među Hebrejima bilo uobičajeno nositi i štap” (1. Mojs. 32:10). Marko je zapisao da apostoli nisu trebali “nositi na put ništa” osim štapa koji su imali u trenutku kad im je Isus dao tu zapovijed. Dakle, pisci evanđelja istaknuli su da je Isus zapovjedio apostolima da ne odgađaju putovanje kako bi se dodatno opskrbili nekim stvarima.

Tu je misao još više naglasio Matej, koji je bio prisutan kad je Isus dao tu zapovijed i kasnije ju je zapisao. Isus je rekao: “Ne uzimajte * zlata ni srebra ni bakra u pojase, ni putnu torbu, ni dvije haljine, ni sandale ni štap, jer radnik zaslužuje hranu svoju” (Mat. 10:9, 10). A što je bilo sa sandalama koje su apostoli nosili i štapom koji su imali u ruci? Isus im nije rekao da odbace ono što su već imali, nego da ne idu nabavljati te stvari. Zašto im je to zapovjedio? Zato što “radnik zaslužuje hranu svoju”. To je bio smisao Isusove zapovijedi, što je bilo u skladu s njegovim ohrabrujućim riječima iz Propovijedi na gori u kojoj je prisutnima rekao da ne budu zabrinuti za to što će jesti, piti ili obući (Mat. 6:25-32).

Iako ti izvještaji iz evanđelja možda na prvi pogled izgledaju proturječnima, svi oni prenose istu misao. Apostoli su trebali krenuti propovijedati s onim stvarima koje su u tom trenutku imali sa sobom i nisu trebali odgađati putovanje kako bi nabavili još neke stvari. Zašto? Zato što je Isus obećao da će se Jehova brinuti za njih.

Na to pitanje ne možemo sa sigurnošću odgovoriti, ali jedno je od mogućih tumačenja da je Salamun govorio o uglednim ženama koje je susreo na svom dvoru.

U 2. poglavlju Propovjednika Salamun je spomenuo mnogo toga što je postigao, između ostalog i svoje velike građevinske pothvate. Zatim je rekao: “Nagomilao sam sebi srebra i zlata i blaga kraljeva i pokrajina. Nabavio sam sebi pjevača i pjevačica i okusio najveće užitke sinova ljudskih — ženu, mnogo žena” (Prop. 2:8).

Mnogi bibličari pretpostavljaju da se izraz “žene” u tom retku odnosi na mnoštvo žena i inoča koje je Salamun imao u kasnijim godinama života i koje su ga navele da počne štovati lažne bogove (1. Kralj. 11:1-4). Međutim, to tumačenje ima dosta nedostataka. Kad je Salamun pisao te riječi, već je poznavao spomenute “žene”. U to je vrijeme još uvijek uživao naklonost Jehove Boga, jer ga je on nadahnuo da napiše biblijske knjige. Ta se činjenica nikako ne uklapa u kasnije razdoblje njegovog života u kojem je imao na stotine žena i inoča iz drugih zemalja i u kojem je štovao lažne bogove.

U Propovjedniku je Salamun rekao da se “trudio pronaći ugodne riječi i napisati točne riječi istine” (Prop. 12:10). Očito su mu bile poznate hebrejske riječi prevedene sa “žena” (u smislu “supruga”), “kraljica” i “inoča” jer ih je koristio u svojim nadahnutim knjigama (Izr. 5:18; 12:4; 18:22; Prop. 9:9; Pjes. 6:8, 9). Međutim, u Propovjedniku 2:8 nije upotrijebio nijednu od tih riječi.

Naime, u izrazu “žena, mnogo žena” na izvornom je jeziku upotrijebljena jedna neobična hebrejska riječ (najprije u jednini, a potom u množini) koja se u Bibliji spominje samo na tom mjestu. Bibličari priznaju da nije poznato njeno točno značenje. Mnogi prevoditelji Biblije zaključili su da se taj izraz iz Propovjednika 2:8 odnosi na žene i da je Salamun najprije upotrijebio jedninu te imenice, a zatim i množinu (ne može se točno utvrditi radi li se o običnoj množini ili o množini koja se koristi radi naglašavanja veličanstva). Stoga u svojim prijevodima prenose tu misao.

Salamun je bio toliko glasovit da je za njega čula i kraljica bogatog Sabejskog kraljevstva. Odlučila ga je posjetiti i bila je zadivljena onim što je vidjela i čula (1. Kralj. 10:1, 2). Ta činjenica ukazuje na jedno od mogućih značenja izraza “žena, mnogo žena”. Salamun je možda govorio o istaknutim ženama koje je susretao na svom dvoru tijekom mnogih godina u kojima je uživao Božju naklonost.