1, 2. Zašto nije dovoljno samo znati Jehovino ime da bismo se spasili?

MOŽDA si prvi put vidio Jehovino ime kad ti je netko pokazao Psalam 83:18. Možda si se iznenadio kad si pročitao riječi: “Da bi se znalo da si jedino ti, kojemu je ime Jehova, Svevišnji koji je nad svom zemljom!” Otada si sigurno mnogo puta koristio taj redak kako bi pomogao ljudima da upoznaju našeg Boga, Jehovu, koji je pun ljubavi (Rim. 10:12, 13).

² Premda je važno znati Jehovino ime, to samo po sebi nije dovoljno. Zapazi da je psalmist istaknuo još jednu činjenicu koja je važna za naše spasenje, rekavši: ‘Jedino si ti Svevišnji koji je nad svom zemljom!’ Da, Jehova je najvažnija osoba u cijelom svemiru. Budući da je sve stvorio, on ima pravo zahtijevati da mu sva njegova stvorenja u potpunosti budu poslušna (Otkr. 4:11). Stoga je na mjestu da se upitamo: Tko je meni najvažniji u životu? Izuzetno je važno da pažljivo razmislimo o tome kakav je naš odgovor na to pitanje.

3, 4. Kojim se metodama Sotona poslužio kako bi zaveo Evu i do čega je to dovelo?

³ Koliko je važno pitanje spomenuto u prethodnom odlomku može se jasno vidjeti iz događaja koji su se odigrali u edenskom vrtu. Ondje je buntovni anđeo koji je kasnije postao Sotona Đavo lukavo nagovorio prvu ženu, Evu, da joj vlastite želje postanu važnije od Jehovine zapovijedi da ne smije jesti plod s određenog drveta u vrtu (1. Mojs. 2:17; 2. Kor. 11:3). Time što je poslušala tog buntovnika pokazala je nepoštovanje prema Jehovi kao Vrhovnom Vladaru. Evi Jehova nije bio najvažniji u životu. No kako je Sotona uspio zavesti Evu?

⁴ U razgovoru s njom poslužio se lukavim metodama. (Pročitaj 1. Mojsijevu 3:1-5.) Kao prvo, nije koristio Jehovino ime, nego je naprosto govorio o “Bogu”. Za razliku od Sotone, pisac Prve knjige Mojsijeve upotrijebio je Jehovino ime već u prvom retku trećeg poglavlja. Kao drugo, Sotona nije govorio Evi o tome što je Bog “zapovjedio” u vezi s plodom, nego ju je naprosto upitao što je Bog “rekao” o tome (1. Mojs. 2:16). Time je na podmukao način možda pokušao umanjiti važnost Božje zapovijedi. Kao treće, iako se Sotona obratio samo Evi, u razgovoru je koristio drugo lice množine (“vi”). Na taj je način kod nje možda htio pobuditi ponos i navesti je da se osjeća važnom — kao da ima pravo govoriti ne samo u svoje ime nego i u ime svog muža. Do čega je to dovelo? Eva je očito oholo uzela sebi za pravo da govori i u svoje i u Adamovo ime jer je upotrijebila glagol u množini kad je rekla zmiji: “Plodove s drveća u vrtu smijemo jesti.”

5. (a) O čemu je Eva počela razmišljati pod Sotoninim utjecajem? (b) Što je Eva pokazala time što je okusila zabranjeni plod?

⁵ Osim toga, Sotona je izvrtao istinu. Neizravno je tvrdio da je Bog nepravedan jer je Adamu i Evi rekao da “ne smiju jesti sa svakoga drveta u vrtu”. Zatim je potaknuo Evu da počne razmišljati o sebi i o tome kako bi navodno mogla poboljšati svoje životne okolnosti, tako da “postane kao Bog”. Na koncu ju je uspio navesti da svoje misli usredotoči na drvo i njegov plod, a ne na svoj odnos s Bogom, koji joj je sve dao. (Pročitaj  1. Mojsijevu 3:6.) Nažalost, Eva je okusila plod i time pokazala da joj Jehova nije bio najvažniji u životu.

6. Kako je Sotona doveo u pitanje Jobovu neporočnost i kakvu je priliku zbog toga Jehova pružio Jobu?

⁶ Mnogo stoljeća kasnije vjerni Božji sluga Job dobio je priliku pokazati tko mu je najvažniji u životu. Kad je Jehova Sotoni skrenuo pažnju na Jobovu neporočnost, Sotona mu je ljutito odvratio: “Zar se Job uzalud boji Boga?” (Pročitaj Joba 1:7-10.) Sotona nije osporio činjenicu da je Job poslušan Bogu, nego je doveo u pitanje njegove poticaje. Lukavo je optužio Joba da Jehovi ne služi iz ljubavi, nego iz sebičnih poticaja. Samo je Job mogao dokazati da je ta optužba lažna, pa je i dobio priliku za to.

7, 8. Koje je kušnje doživio Job i što je pokazao svojom vjernošću i ustrajnošću?

⁷ Jehova je dopustio Sotoni da Jobu nanese mnoštvo nevolja, koje su ga snašle jedna za drugom (Job 1:12-19). Kako je Job reagirao na takav obrat događaja? Biblija kaže da “nije sagriješio niti je rekao išta loše o Bogu” (Job 1:22). No to nije ušutkalo Sotonu. Iznio je još jednu optužbu, rekavši: “Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za dušu svoju” * (Job 2:4). Sotona je iznio tvrdnju da će Job, ako na vlastitoj koži osjeti patnju, prestati smatrati Jehovu najvažnijom osobom u svom životu.

⁸ Joba je pogodila grozna bolest, koja ga je cijelog izobličila, a potom ga je njegova žena nagovarala da prokune Boga i umre. Kasnije su ga tri lažna tješitelja optužila da je počinio zla djela (Job 2:11-13; 8:2-6; 22:2, 3). No, unatoč svim patnjama, Job je ostao neporočan. (Pročitaj Joba 2:9, 10.) Svojom vjernošću i ustrajnošću pokazao je da mu je Jehova najvažniji u životu. Osim toga, Job je pokazao da nesavršen čovjek može, koliko je to u njegovoj mogućnosti, pružiti dokaz da su Đavlove optužbe lažne. (Usporedi Mudre izreke 27:11.)

9. (a) Kako je Sotona pokušao navesti Isusa da udovolji želji svog tijela? (b) Kako je Isus reagirao na Đavlov prijedlog?

⁹ Kratko nakon što se Isus krstio, Sotona ga je pokušao navesti da razvije sebične želje te da mu zadovoljavanje tih želja postane važnije od njegovog odnosa s Jehovom. Đavo je tri puta iskušao Isusa. Najprije ga je nagovarao da pretvori kamenje u kruh, i tako udovolji želji svog tijela (Mat. 4:2, 3). Naime, Isus je u tom času već 40 dana  postio, pa je bio jako gladan. Zato ga je Đavo pokušao navesti da zloupotrijebi svoju čudesnu moć kako bi utažio glad. Kako je Isus reagirao? Za razliku od Eve, koja je zanemarila Jehovine riječi, on se usredotočio na Božju Riječ te je odmah odbio Đavlov prijedlog. (Pročitaj Mateja 4:4.)

10. Zašto je Sotona izazivao Isusa nagovarajući ga da se baci s vrha hramskog zida?

¹⁰ Potom je Sotona pokušao navesti Isusa da postupi sebično. Izazivao ga je nagovarajući ga da se baci s vrha hramskog zida (Mat. 4:5, 6). Što se Sotona time nadao postići? Tvrdio je da bi Isus dokazao da je “sin Božji” ako bi pri padu ostao neozlijeđen. Očigledno, Đavo je htio navesti Isusa da prida preveliku važnost svom ugledu, te da zbog toga postupi razmetljivo. Znao je da ponos i strah da se ne osramote pred drugima mogu potaknuti ljude da prihvate neki vrlo opasan izazov. Tom je prilikom pogrešno primijenio jedan biblijski redak, ali Isus je pokazao da savršeno razumije Jehovinu Riječ. (Pročitaj Mateja 4:7.) Odbivši učiniti ono na što ga je Sotona nagovarao, Isus je još jednom pokazao da mu je Jehova najvažniji u životu.

11. Zašto je Isus odbio Đavlovu ponudu da postane vladar svih kraljevstava svijeta?

¹¹ U svom posljednjem očajničkom pokušaju Sotona je ponudio Isusu sva kraljevstva svijeta (Mat. 4:8, 9). Isus je odmah odbio tu ponudu. Bio je svjestan toga da bi prihvaćanjem te ponude zapravo odbacio Jehovu kao Vrhovnog Vladara, koji jedini ima pravo vladati kao Svevišnji Bog. (Pročitaj Mateja 4:10.) U sve tri kušnje Isus je odgovarao Sotoni citirajući biblijske retke koji sadrže Jehovino ime.

12. Koju je tešku odluku Isus morao donijeti potkraj svog života na Zemlji i što učimo iz toga kako je postupio?

¹² Potkraj svog života na Zemlji Isus je morao donijeti jednu jako tešku odluku. Tijekom svoje službe više je puta pokazao da je spreman žrtvovati svoj život (Mat. 20:17-19, 28; Luka 12:50; Ivan 16:28). Međutim, Isus je bio svjestan da će ga židovski vođe lažno optužiti i osuditi te da će biti pogubljen  kao bogohulnik. Ta pojedinost vezana za njegovu smrt zadavala mu je veliku bol. Stoga je u molitvi zamolio svog Oca: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša!” No zatim je dodao: “Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš” (Mat. 26:39). Da, ostavši vjeran sve do smrti, Isus je jasno pokazao tko mu je najvažniji u životu!

13. Što smo dosad naučili iz primjera Eve, Joba i Isusa Krista?

¹³ Što smo naučili iz dosadašnjeg razmatranja? Iz Evinog primjera naučili smo da oni koji udovoljavaju svojim sebičnim željama ili koji za sebe misle da su jako važni pokazuju da im Jehova nije najvažniji u životu. S druge strane, iz Jobove neporočnosti učimo da i nesavršeni ljudi mogu pokazati da im je u životu najvažniji Jehova ako vjerno i ustrajno podnose nevolje — čak i onda kad potpuno ne razumiju uzrok tih nevolja (Jak. 5:11). A iz Isusovog primjera učimo da trebamo biti spremni podnijeti sramotu te da ne smijemo pridavati preveliku važnost svom ugledu (Hebr. 12:2). No kako možemo primijeniti te pouke?

14, 15. (a) Kako je Eva reagirala kad se našla u kušnji, a kako je reagirao Isus? (b) Kako u vezi s time možemo oponašati Isusa? (Osvrni se na ilustraciju na 18. stranici.)

¹⁴ Ne smijemo zaboraviti Jehovu kad se suočimo s iskušenjima. Eva je svoje misli usredotočila na ono što joj je u tom trenutku predstavljalo iskušenje. Promatrajući zabranjeni plod, počela ga je smatrati “dobrim za jelo i primamljivim za oči i na pogled poželjnim” (1. Mojs. 3:6). No Isus je sasvim drugačije reagirao kad se suočio s tri Đavlove kušnje! Svaki put gledao je dalje od onoga čime ga je Sotona u tom trenutku iskušavao te je razmišljao o tome kakve bi bile posljedice njegovih postupaka. Oslonio se na Božju Riječ i koristio je Jehovino ime.

¹⁵ O čemu mi razmišljamo kad se nađemo u iskušenju da učinimo nešto što Jehovi nije po volji? Što više čovjek razmišlja o onom što mu predstavlja iskušenje, to više osjeća želju za time (Jak. 1:14, 15). Trebamo odmah reagirati i iskorijeniti zlu želju, čak i ako to znači da moramo poduzeti neki drastičan korak, koji bi se mogao usporediti s amputiranjem određenog dijela tijela (Mat. 5:29, 30). Poput Isusa, i mi trebamo razmišljati o posljedicama svojih postupaka, o tome kako će naši postupci utjecati na naš odnos s Jehovom. Moramo imati u mislima ono što stoji u njegovoj Riječi, Bibliji. Samo tako možemo pokazati da nam je Jehova najvažniji u životu.

16-18. (a) Zbog čega bismo se mogli obeshrabriti? (b) Što nam može pomoći da prebrodimo bolne trenutke?

¹⁶ Ne smijemo biti ogorčeni na Jehovu kad nas snađu nevolje (Izr. 19:3). Kako se približava kraj ovog zlog svijeta, katastrofe i osobne tragedije pogađaju sve veći broj Jehovinih slugu. Mi ne očekujemo da Jehova u današnje vrijeme na čudesan način zaštiti svoje sluge. Usprkos tome, ako izgubimo nekoga koga smo voljeli ili nas snađu osobne poteškoće, i nama se može dogoditi da, poput Joba, budemo potišteni ili obeshrabreni.

¹⁷ Job nije razumio zašto je Jehova dopustio da mu se dogode neke stvari, a ponekad ni mi možda ne razumijemo zašto se događaju loše stvari. Možda smo čuli da su neka vjerna braća poginula u nekom potresu, naprimjer u onom na Haitiju, ili u nekoj drugoj prirodnoj katastrofi. Možda poznajemo nekog vjernog Jehovinog slugu koji je postao žrtva nasilja ili je poginuo u nekoj strašnoj nesreći. A možda i sami patimo zbog teških životnih okolnosti ili zbog nečega što smatramo nepravdom. Zbog svoje boli mogli bismo se pitati: ‘Jehova, zašto se to događa? Zašto baš meni? Što sam loše  učinio?’ (Hab. 1:2, 3). Što nam može pomoći da prebrodimo takve trenutke?

¹⁸ Moramo paziti da ne bismo zaključili kako su naše nevolje znak Jehovine osude. Isus je ukazao na to da takav zaključak ne bi bio ispravan osvrnuvši se na dva nesretna događaja koja su se zbila u njegovo vrijeme. (Pročitaj Luku 13:1-5.) Mnoge loše stvari događaju se ljudima zato što ih snalazi “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji” (Prop. 9:11). No bez obzira na to što je uzrok našim patnjama, mi ih možemo podnijeti ako se obratimo za pomoć “Bogu svake utjehe”. On će nam dati snage da mu nastavimo vjerno služiti (2. Kor. 1:3-6).

19, 20. Što je Isusu pomoglo da podnese ponižavajuće situacije i što nama može pomoći u tome?

¹⁹ Ne smijemo dopustiti da nama ovlada ponos ili strah da ćemo doživjeti sramotu. Isus je bio ponizan i zato se mogao “odreći samoga sebe i uzeti obličje roba” (Filip. 2:5-8). Uspio je podnijeti mnoge ponižavajuće situacije jer se oslanjao na Jehovu (1. Petr. 2:23, 24). Time je pokazao da mu je vršenje Jehovine volje na prvom mjestu u životu, a Jehova ga je zbog toga uzvisio (Filip. 2:9). Isus je svojim učenicima savjetovao da i oni tako žive (Mat. 23:11, 12; Luka 9:26).

²⁰ Ponekad naša vjera može biti iskušana u situacijama koje nam mogu biti vrlo neugodne. Ipak, trebamo biti uvjereni u ono u što je bio uvjeren i apostol Pavao, koji je rekao: “Zbog toga i trpim ovo, ali se ne stidim, jer znam onoga kome sam povjerovao i uvjeren sam da on može čuvati ono što sam mu povjerio do onoga dana” (2. Tim. 1:12).

21. Što bismo trebali činiti iako živimo u sebičnom svijetu?

²¹ Biblija je prorekla da će u naše vrijeme “ljudi biti sebični” (2. Tim. 3:2). Stoga ne čudi što su ljudi danas sami sebi najvažniji. Trebamo paziti da ne bismo i mi poprimili takav sebičan stav. Stoga, bez obzira na to da li se suočavamo s iskušenjima, trpimo nevolje ili nam netko pokušava nanijeti sramotu, neka svatko od nas odlučno pokaže da mu je Jehova najvažniji u životu!