APOSTOL Pavao gornjim je riječima zamolio svog suradnika Timoteja, koji je također bio misionar, da mu donese neke spise. Na koje je svitke i pergamente Pavao mislio? Zašto je tražio da mu ih Timotej donese? Što možemo naučiti iz toga?

Sredinom 1. stoljeća, kada je Pavao napisao te riječi, 39 biblijskih knjiga pisanih hebrejskim jezikom bilo je raspoređeno u 22 ili 24 knjige, a većina njih činila je zaseban svitak. Profesor Alan Millard kaže da ti svici, premda su bili skupi, “nisu bili nedostupni relativno imućnim ljudima”. Neki su mogli doći barem do jednog takvog svitka. Tako je, naprimjer, etiopski dvoranin u svojim kolima “naglas čitao [svitak] proroka Izaije”. On je bio “visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, koji je bio nad svom njezinom riznicom”. Očito je bio dovoljno imućan da kupi neke dijelove svetih spisa (Djela 8:27, 28).

Kad je Pavao pisao Timoteju, zamolio ga je: “Kada dođeš, donesi kabanicu koju sam ostavio u Troadi kod Karpa, a donesi i svitke, osobito pergamente” (2. Tim. 4:13). Iz tih riječi može se zaključiti da je Pavao posjedovao izvjestan broj knjiga. Od svih knjiga u njegovoj zbirci, Božja Riječ zasigurno je imala najistaknutije mjesto. U vezi s izrazom “pergamenti” spomenutom u ovom retku, bibličar Archibald Robertson rekao je: “To su najvjerojatnije bili primjerci starozavjetnih knjiga, a pergamenti su bili skuplji od papirusa.” Pavao se u mladosti ‘školovao kod nogu Gamalijela’, farizeja koji je naučavao Mojsijev zakon i kojeg je poštovao sav narod. Stoga je razumljivo da je Pavao posjedovao vlastite svitke Božje Riječi (Djela 5:34; 22:3).

Ipak, samo su pojedinci posjedovali vlastite svitke svetih spisa. Kako je, onda, većina kršćana onog vremena mogla saznati što piše u Božjoj Riječi? To možemo zaključiti na temelju prve Pavlove poslanice Timoteju, u kojoj je napisao: “Dok ne dođem, posveti se javnom čitanju” (1. Tim. 4:13). Javno čitanje bilo je sastavni dio programa kršćanskih sastanaka i bilo je uobičajeno među Božjim narodom još od Mojsijevog vremena (Djela 13:15; 15:21; 2. Kor. 3:15).

Kao starješina, Timotej se trebao “posvetiti” javnom čitanju, kako bi oni koji nisu imali svoje primjerke svetih spisa mogli izvući  korist iz toga. Nesumnjivo, dok se Božja Riječ čitala naglas, svi su prisutni pažljivo slušali kako im ne bi promaknula nijedna riječ, a roditelji su kod kuće sa svojom djecom sigurno razgovarali o onome što se čitalo na sastancima.

Čuveni svitak Izaije, jedan od Svitaka s Mrtvog mora, dugačak je preko 7 metara. Budući da su svici sa svake strane imali štap na koji su se namatali, a obično i zaštitnu navlaku, sigurno su bili teški. Većina kršćana vjerojatno nije mogla nositi mnogo svitaka sa sobom dok je propovijedala. Premda je Pavao imao neke svitke svetih spisa i koristio ih za osobne potrebe, vjerojatno ih nije mogao sve nositi na svojim putovanjima. Očito je neke ostavio kod svog prijatelja Karpa u Troadi.

Neposredno prije nego što je zamolio Timoteja da mu donese svitke, Pavao, koji se tada po drugi put nalazio u zatvoru u Rimu, napisao je: “Dobro sam se borio, trku do kraja otrčao (...). Odsad se za mene čuva vijenac pravednosti” (2. Tim. 4:7, 8). Te je riječi vjerojatno napisao 65. godine, za vrijeme Neronovog progona kršćana. Ovog puta njegovo zatočeništvo nije slutilo na dobro. Ustvari, predosjećao je da će uskoro biti pogubljen (2. Tim. 1:16; 4:6). Stoga je razumljivo da je jako želio imati kod sebe svoje svitke. Premda je znao da se “dobro borio” do samoga kraja, Pavao je i dalje žarko želio proučavati Božju Riječ kako bi iz nje crpio snagu.

Timotej je vjerojatno još uvijek bio u Efezu kad mu je stiglo Pavlovo pismo (1. Tim. 1:3). Put od Efeza do Rima preko Troade bio je dug otprilike 1 600 kilometara. U istom pismu, Pavao je zamolio Timoteja: “Učini sve što možeš da dođeš prije zime!” (2. Tim. 4:21). Biblija ne otkriva je li Timotej uspio pronaći brod koji je stigao u Rim u tom roku.

Što možemo naučiti iz toga što je Pavao tražio da mu Timotej donese “svitke, osobito pergamente”? On je i u najtežim trenucima svog života žarko želio proučavati Božju Riječ. To je nesumnjivo jedan od razloga zašto je ostao duhovno jak i revan u službi te djelovao ohrabrujuće na mnoge sukršćane.

Za nas je pravi blagoslov što možemo imati osobni primjerak cijele Biblije. Neki od nas čak imaju više primjeraka, i to razna izdanja. Poput Pavla, i mi trebamo razvijati snažnu želju za tim da što bolje razumijemo Sveto pismo. Pavao je imao čast napisati 14 nadahnutih poslanica, od kojih je posljednja bila Druga poslanica Timoteju. Na kraju te poslanice zamolio je Timoteja za uslugu. Ustvari, molba da mu “donese svitke, osobito pergamente” bila je jedna od posljednjih želja koje je Pavao zapisao.

Da li se i ti, poput Pavla, žarko želiš dobro boriti do kraja i sačuvati vjeru? Jesi li spreman revno služiti Jehovi i propovijedati sve dok to on želi? U tom slučaju čini ono na što je Pavao poticao kršćane. “Dobro pazi kako živiš i kako poučavaš”, tako da marljivo i redovito proučavaš Bibliju, koja je danas dostupna većem broju ljudi nego ikada prije, i to u formatima koji su mnogo praktičniji od svitaka (1. Tim. 4:16).