Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Prihvaćaš li vodstvo koje ti Jehova s ljubavlju pruža?

Prihvaćaš li vodstvo koje ti Jehova s ljubavlju pruža?

“Svaki put krivi mrzim” (PSAL. 119:128)

1, 2. (a) Kakvo bi upozorenje cijenio ako zamoliš nekoga da ti objasni kako da dođeš do svog odredišta i zašto? (b) Na što Jehova upozorava svoje sluge i zašto?

ZAMISLI da trebaš nekamo otputovati, ali ne znaš kako doći do tog mjesta. Stoga se obratiš svom prijatelju u kojeg imaš povjerenja jer on zna put. Dok ti detaljno objašnjava kojim putem trebaš ići, on ti kaže: “Budi oprezan na ovom skretanju. Putokaz je nejasan, pa mnogi krenu krivim pravcem i na kraju se izgube.” Da li bi ti bilo drago što te upozorio i da li bi ga poslušao? Jehovu bismo mogli usporediti s tim prijateljem. On nas pažljivo usmjerava kako bismo stigli do cilja, odnosno dobili vječni život, ali nas i upozorava na neke stvari koje mogu loše utjecati na nas i navesti nas na krivi put (5. Mojs. 5:32; Iza. 30:21).

2 U ovom i idućem članku razmotrit ćemo neke od tih stvari na koje nas upozorava naš prijatelj Jehova Bog. Pritom trebamo imati na umu da nas Jehova upozorava zato što nas ljubi i zato što mu je stalo do nas. On želi da stignemo do svog cilja. Njemu je jako bolno kad vidi da ljudi potpadaju pod loš utjecaj i skreću s pravog puta (Ezek. 33:11). U ovom članku razmotrit ćemo tri stvari koje mogu loše utjecati na nas. Najprije ćemo govoriti o tome kako na nas mogu utjecati drugi ljudi, zatim ćemo razmotriti kako na nas može utjecati naše varljivo srce i na koncu će biti riječi o tome kako na nas mogu utjecati stvari koje su “ništavne”. Trebamo se upoznati sa svim tim i saznati kako nam savjeti našeg nebeskog Oca mogu pomoći da se odupremo tim lošim utjecajima. Jedan pisac Psalama rekao je pod nadahnućem Jehovi: “Svaki put krivi mrzim” (Psal. 119:128). Da li i ti mrziš ono što je loše? U nastavku ćemo razmotriti što nam može pomoći da osjećamo još veću odbojnost prema onom što je loše i da to izbjegavamo.

“Ne povodi se za mnoštvom”

3. (a) Zašto bi moglo biti opasno slijediti druge putnike ako nismo sigurni kojim putem trebamo ići? (b) Koje važno načelo sadrži 2. Mojsijeva 23:2?

3 Što bi učinio ako bi krenuo na dugo putovanje, a ne bi bio siguran kojim putem trebaš ići? Možda bi došao u iskušenje da slijediš druge putnike — naročito ako bi primijetio da većina njih ide istim pravcem. No to bi moglo biti opasno. Naime, ti ljudi možda ne putuju na isto mjesto kao i ti, a možda su se i oni izgubili. U vezi s time razmotrit ćemo načelo koje je istaknuto u jednom od zakona što su ih dobili Izraelci u staro doba. Oni koji su bili suci ili svjedoci u nekom sporu bili su upozoreni: “Ne povodi se za mnoštvom.” (Pročitaj 2. Mojsijevu 23:2.) Nema sumnje, nesavršeni ljudi vrlo lako mogu podleći pritisku okoline i početi izvrtati pravdu. No da li se načelo da se čovjek ne smije povoditi za mnoštvom odnosi samo na sudske slučajeve? Nipošto.

4, 5. Kako je mnoštvo vršilo pritisak na Jošuu i Kaleba, no što im je pomoglo da ne podlegnu njihovom pritisku?

4 U životu postoji mnogo situacija u kojima se možemo naći pod pritiskom da se “povedemo za mnoštvom”. Takav bi se pritisak mogao pojaviti iznenada i moglo bi nam biti jako teško oduprijeti mu se. Naprimjer, prisjeti se što se jednom prilikom dogodilo Jošui i Kalebu. Oni su zajedno s 10 drugih uhoda bili poslani da izvide Obećanu zemlju. Kad su se vratili, desetorica uhoda donijela su loše i obeshrabrujuće vijesti o toj zemlji. Čak su tvrdili da su neki stanovnici te zemlje divovi koji potječu od nefila, potomaka pobunjenih anđela i žena koje su si oni uzimali (1. Mojs. 6:4). No ta je tvrdnja bila besmislena. Ti zli nefili izginuli su u potopu mnogo stoljeća ranije i za sobom nisu ostavili potomke. No čak i sasvim neutemeljene tvrdnje mogu snažno utjecati na one kojima je vjera slaba. Zbog loših vijesti koje su donijela desetorica uhoda, u narodu su se brzo proširili strah i panika. Ubrzo je većina naroda počela smatrati da bi bilo pogrešno poslušati Jehovinu zapovijed i ući u Obećanu zemlju. Što su Jošua i Kaleb učinili u toj teškoj situaciji? (4. Mojs. 13:25-33).

5 Nisu se “poveli za mnoštvom”. Narodu su rekli istinu iako je to većini bilo mrsko čuti. Čvrsto su zastupali istinu čak i kad im je narod zaprijetio da će ih kamenovati! Odakle im tolika hrabrost? Nema sumnje, njihova je hrabrost u velikoj mjeri proizlazila iz njihove vjere. Oni koji imaju vjeru jasno vide razliku između neutemeljenih ljudskih tvrdnji i svetih obećanja Jehove Boga. I Jošua i Kaleb kasnije su izrazili svoje pouzdanje u to da Jehova uvijek ispunjava svoja obećanja. (Pročitaj Jošuu 14:6, 8; 23:2, 14.) Bili su privrženi svom Bogu u kojeg su se mogli pouzdati i bilo im je nezamislivo povrijediti ga time da se povedu za mnoštvom koje nije imalo vjere. Stoga su ostali nepokolebljivi i time su nama pružili izvrstan primjer (4. Mojs. 14:1-10).

6. U kojim se situacijama možemo naći pod pritiskom da se “povedemo za mnoštvom”?

6 Jesi li ikad osjetio pritisak da se “povedeš za mnoštvom”? Danas je većina ljudi otuđena od Jehove i ruga se njegovim moralnim mjerilima. Kad je u pitanju zabava i razonoda, ti ljudi obično promiču ideje koje se ne temelje na istini. Oni možda tvrde da su televizijske emisije, filmovi i kompjuterske igre koji su puni nemorala, nasilja i okultizma zapravo bezopasni (2. Tim. 3:1-5). Kad razmišljaš o tome koju ćeš vrstu zabave i razonode odabrati za sebe ili svoju obitelj, dopuštaš li da na tvoje odluke utječe otupjela savjest drugih i da ona oblikuje tvoju savjest? Ne bi li se u tom slučaju zapravo “povodio za mnoštvom”?

7, 8. (a) Kako možemo ‘vježbati svoju moć zapažanja’ i zašto je to bolje nego pridržavati se mnoštva krutih pravila? (b) U čemu su mnogi mladi kršćani divan primjer?

7 Jehova nam je dao dragocjen dar kako bi nam pomogao da donosimo dobre odluke, a to je naša “moć zapažanja”. No ta se sposobnost treba “iskustvom izvježbati” (Hebr. 5:14). Ako bismo se povodili za mnoštvom, ne bismo ‘vježbali svoju moć zapažanja’. S druge strane, to ne bismo postigli niti ako bismo se držali mnoštva krutih pravila u vezi sa stvarima koja su pitanje savjesti. Zbog toga, naprimjer, Jehovin narod nema popis zabranjenih filmova, knjiga i internetskih stranica. Budući da se ovaj svijet brzo mijenja, takav bi popis zastario vrlo brzo nakon što bi bio načinjen (1. Kor. 7:31). Što je još gore, tada ne bismo imali priliku činiti nešto vrlo važno — pažljivo u molitvi razmišljati o biblijskim načelima i zatim na temelju njih donositi odluke (Efež. 5:10).

8 Naravno, budući da odluke donosimo na temelju Biblije, ponekad nismo omiljeni među ljudima. Na mlade koji služe Jehovi vršnjaci u školi mogli bi vršiti snažan pritisak da gledaju i čine isto što i svi drugi (1. Petr. 4:4). Stoga je divno vidjeti kako i mladi i stariji kršćani imaju vjeru poput Jošue i Kaleba te se “ne povode za mnoštvom”.

“Ne povodi se za srcem svojim i očima svojim”

9. (a) Zašto bi bilo opasno na putovanju postupati po vlastitom nahođenju? (b) Zašto je bilo vrlo važno da se Božji narod drži zapovijedi zapisane u 4. Mojsijevoj 15:37-39?

9 Razmotrimo sada još jednu opasnost koje se moramo čuvati. Navest ćemo jedan primjer: Ako bi putovao u neko mjesto u kojem još nisi bio, da li bi zanemario kartu i jednostavno postupao po vlastitom nahođenju te možda pošao bilo kojim putem s kojeg se pruža lijep pogled? Jasno je da ne bi mogao stići na svoje odredište ako bi se pri odabiru puta prepustio svom trenutnom raspoloženju. U vezi s time, razmotrimo još jednu zapovijed iz Zakona koji je Jehova dao Izraelcima u staro doba. Mnogima je danas teško razumjeti zašto su oni morali na svojim haljinama praviti rese i iznad njih prišivati plavu vrpcu. (Pročitaj 4. Mojsijevu 15:37-39.) No da li ti razumiješ zašto je to bilo važno? Poslušnost toj zapovijedi pomagala je pripadnicima Božjeg naroda da se razlikuju od poganskih naroda koji su ih okruživali i da budu odijeljeni od njih. To je bilo neophodno da bi mogli steći Jehovino priznanje i zadržati ga (3. Mojs. 18:24, 25). No ta zapovijed također ukazuje na nešto vrlo opasno što bi nas moglo spriječiti da dođemo do svog cilja odnosno da dobijemo vječni život. Na koji način bi se to moglo dogoditi?

10. Kako je Jehova pokazao da dobro poznaje ljudsku prirodu?

10 Zapazi kako je Jehova objasnio zašto je svom narodu dao spomenutu zapovijed, rekavši: “Imat ćete rese (...) da se ne povodite za srcem svojim i očima svojim, što vas navode da budete nevjerni Bogu svojemu.” Jehova izvrsno poznaje ljudsku prirodu. On dobro zna koliko lako može ono što vidimo zavesti naše srce, odnosno loše utjecati na naše želje i sklonosti. Stoga nas Biblija upozorava: “Srce je varljivije od svega i na sve je spremno. Tko može proniknuti u njega?” (Jer. 17:9). Razumiješ li, dakle, koliko je bilo prikladno upozorenje što ga je Jehova dao Izraelcima? On je dobro znao da će ih srce vući da promatraju poganske narode koji su živjeli oko njih i da ih to može zavesti. Mogli su doći u iskušenje da se odijevaju i ukrašavaju poput tih neznabožaca, što ih je s vremenom moglo navesti da počnu razmišljati i postupati poput njih te da poprime njihove stavove (Izr. 13:20).

11. Kako bi nas naša osjetila mogla zavesti?

11 Nama se još lakše može dogoditi da naša osjetila zavedu naše varljivo srce. Živimo u svijetu u kojem je sve podređeno udovoljavanju željama vlastitog tijela. Kako, dakle, možemo primijeniti načelo zapisano u 4. Mojsijevoj 15:39? Razmisli o sljedećem: Ako se ljudi s kojima dolaziš u kontakt u školi, na poslu ili u susjedstvu odijevaju sve izazovnije, bi li to moglo utjecati na tebe? Bi li mogao doći u iskušenje da se “povedeš za srcem svojim i očima svojim”, pa da te zavede ono što vidiš? Osim toga, bi li mogao doći u iskušenje da sniziš svoja mjerila te se počneš odijevati poput ljudi iz svijeta? (Rim. 12:1, 2).

12, 13. (a) Što trebamo učiniti ako smo skloni gledati ono što ne bismo smjeli? (b) Što nam može pomoći da u drugima ne potičemo želju za nečim što je loše?

12 Jako je važno da razvijamo samosvladavanje. Ako smo skloni gledati ono što ne bismo smjeli, prisjetimo se što je odlučno učinio vjerni Božji sluga Job. On je “savez sklopio s očima svojim”, odnosno čvrsto je odlučio da neće razvijati romantične osjećaje ni prema jednoj ženi koja nije njegova supruga (Job 31:1). Slično tome, kralj David je rekao: “Neću stavljati pred oči svoje ništa što je zlo” (Psal. 101:3). Sve što bi moglo uprljati našu čistu savjest i narušiti naš odnos s Jehovom trebamo smatrati “zlom”. To uključuje sve što je primamljivo našim očima, a može zavesti naše srce da učini nešto loše.

13 S druge strane, mi sigurno ne bismo htjeli biti, da tako kažemo, “zlo” za druge time da u njima potičemo želju za nečim što je loše. Stoga ozbiljno shvaćamo nadahnut biblijski savjet da se odijevamo pristojno i skromno (1. Tim. 2:9). Skromnost nije nešto što možemo definirati onako kako to nama odgovara. Trebamo uzeti u obzir savjest i osjećaje drugih te njihov unutarnji mir i dobrobit staviti ispred svojih želja (Rim. 15:1, 2). U kršćanskoj skupštini ima na tisuće mladih koji u tom pogledu pružaju dobar primjer. Ponosni smo na njih zbog toga što se “ne povode za srcem svojim i očima svojim”, nego se trude ugoditi Jehovi u svemu što rade, pa čak i svojim načinom odijevanja.

Ne povodi se za onim što je “ništavno”

14. Na što je Samuel upozorio Izraelce?

14 Zamisli da na svom putovanju prolaziš kroz veliku pustinju. Što bi se dogodilo ako bi ugledao fatamorganu te skrenuo s puta i krenuo prema tom priviđenju? To bi te moglo koštati života! Jehova dobro zna koliko je opasno povoditi se za nečim što nije stvarno. Razmotrimo jedan primjer. Izraelci su poželjeli imati ljudskog kralja, kao i narodi koji su ih okruživali. No ta je želja zapravo bila velik grijeh, jer je to značilo da su odbacili Jehovu kao svog Kralja. Iako im je Jehova dopustio da imaju ljudskog kralja, upozorio ih je preko proroka Samuela da se ne smiju uzdati niti u nesavršene ljude niti u lažne bogove, rekavši im da se ne povode za “idolima ništavnim”. Hebrejski izraz preveden s “idoli ništavni” može se odnositi i na bilo što drugo što je ništavno, isprazno i nestvarno, odnosno na ono što nema pravu vrijednost. (Pročitaj 1. Samuelovu 12:21.)

15. Na koji su se način Izraelci poveli za onim što je ništavno?

15 Jesu li Izraelci mislili da će im ljudski kralj biti na neki način stvarniji, pouzdaniji od Jehove? Ako jesu, onda su se doista poveli za nečim što je ništavno. Osim toga, bili su u opasnosti da upadnu i u mnoge druge Sotonine zamke. Ljudski kraljevi lako su ih mogli navesti na idolopoklonstvo. Idolopoklonici jako griješe kad misle da su materijalni predmeti — bogovi načinjeni od drva ili kamena — stvarniji, pouzdaniji od nevidljivog Boga Jehove, koji je sve stvorio. No, kao što je apostol Pavao napisao, “idol zapravo nije ništa” (1. Kor. 8:4). Idoli ne vide, ne čuju, ne govore i ne mogu ništa učiniti. Čovjek ih može vidjeti i dodirnuti, ali kad bi ih štovao, doista bi se povodio za nečim što je ništavno, za ispraznom iluzijom koja ga samo može odvesti u propast (Psal. 115:4-8).

16. (a) Kako Sotona navodi mnoge ljude da se povode za onim što je ništavno? (b) Zašto materijalne stvari, za razliku od Jehove Boga, ne zaslužuju da se uzdamo u njih?

16 Sotona još uvijek vješto navodi ljude da se povode za onim što je ništavno. Naprimjer, mnoge je naveo da povjeruju u to da materijalne stvari pružaju sigurnost. Novac, imetak i dobro plaćen posao mogu naizgled biti prednost. No koliko materijalne stvari vrijede kad se čovjek razboli, kad izbije ekonomska kriza ili se dogodi nekakva prirodna katastrofa? Koliko one vrijede kad se ljudi osjećaju prazno, kad traže smisao u životu, savjete i odgovore na važna životna pitanja? Kakvo im olakšanje mogu donijeti kad se suoče sa smrću? Ako mislimo da materijalne stvari mogu zadovoljiti naše duhovne potrebe, jako ćemo se razočarati. Materijalne stvari ne mogu nas izbaviti jer su ništavne, odnosno isprazne. Dugoročno gledano, ne mogu nam pružiti niti sigurnost u fizičkom pogledu jer ne mogu produžiti naš sadašnji kratki životni vijek niti nas mogu osloboditi bolesti i smrti (Izr. 23:4, 5). Jedino Jehova, pravi Bog, zaslužuje da se uzdamo u njega. Pravu sigurnost može nam donijeti jedino čvrst odnos s njim. To je doista velik blagoslov. Stoga nemojmo nikad ostaviti svog Boga povodeći se za onim što je ništavno!

17. Što bismo trebali činiti s obzirom na ono što može loše utjecati na nas?

17 Nije li pravi blagoslov imati Jehovu za prijatelja koji nas usmjerava na pravi životni put? Budemo li uvijek uzimali u obzir njegova upozorenja u vezi s onim što može loše utjecati na nas, puno je vjerojatnije da ćemo doći do svog cilja i dobiti vječni život. U ovom članku govorili smo o tome koliko opasan može biti grupni pritisak, naše varljivo srce i ono što je ništavno. U idućem članku razmotrit ćemo još tri Jehovina upozorenja koja nam mogu pomoći da mrzimo i izbjegavamo krive puteve na koje su mnogi skrenuli (Psal. 119:128).

[Slika na stranici 11]

Jesi li se ikad našao u iskušenju da se povedeš za mnoštvom?

[Slika na stranici 13]

Zašto je opasno postupati po vlastitim željama?

[Slika na stranici 14]

Povodiš li se za onim što je ništavno?