KAD je prije nekoliko stoljeća izumljen tiskarski stroj, promijenio se način komunikacije među ljudima. Promjena u komunikaciji koja je s pojavom interneta uslijedila u suvremeno doba mogla bi se usporediti s tom komunikacijskom revolucijom. Internet se s pravom naziva globalnim sredstvom komunikacije. Zahvaljujući internetu danas možemo doći do naizgled neiscrpnog izvora informacija o različitim temama.

Sposobnost komuniciranja predivan je dar koji smo dobili od svog Stvoritelja. Ona nam omogućava da s drugima razmjenjujemo mišljenja i informacije. Jehova je bio prva osoba koja je razgovarala s ljudima, dajući im jasne, nedvosmislene informacije o tome kako mogu živjeti sretnim i ispunjenim životom (1. Mojs. 1:28-30). Međutim, kao što se pokazalo već na početku ljudske povijesti, sposobnost komuniciranja koju smo dobili na dar može se i zloupotrijebiti. Sotona je Evi dao potpuno netočne informacije. Ona mu je povjerovala i prenijela te informacije Adamu, koji je čovječanstvo odveo u propast (1. Mojs. 3:1-6; Rim. 5:12).

Što reći o upotrebi interneta? S jedne strane, internet nam može omogućiti da dođemo do vrijednih informacija, uštedjeti nam vrijeme te poslužiti i u neke druge korisne svrhe, no s druge strane, može nas dezinformirati, oduzeti nam previše vremena i moralno nas iskvariti. Razmotrimo kako možemo mudro koristiti to globalno sredstvo komunikacije.

Nemoj misliti da su sve informacije koje se mogu naći na internetu dobre i korisne. Programe za pretraživanje interneta mogli bismo usporediti s brojnim beračima gljiva koji neumorno beru sve vrste gljiva, kako jestive tako i otrovne, te ih stavljaju u istu posudu, a zatim nam ih poslužuju za jelo. Bi li jeo te gljive ako najprije ne bi dobro provjerio jesu li jestive? Naravno da ne bi. Programi za pretraživanje koriste ogroman broj servera kako bi prikupljali informacije s milijardi internetskih stranica koje sadrže sve što čovjek može zamisliti — od onog najboljeg, do onog najgoreg. Stoga trebamo biti razboriti i, slikovito govoreći, odvajati pšenicu od pljeve, kako ne bismo svoj um zatrovali neistinitim informacijama.

Godine 1993. jedan poznati časopis objavio je crtež koji je prikazivao psa za kompjuterom koji kaže drugome psu: “Kad si na internetu, nitko ne zna da si pas.” Davno u prošlosti Sotona je prikrio svoj pravi identitet  posluživši se zmijom kao paravanom da bi razgovarao s Evom i rekao joj da može postati kao Bog. Slično tome, danas se svaki korisnik interneta može predstaviti kao velik stručnjak na nekom području, a da uopće ne mora otkriti svoje ime. Osim toga, ne postoje pravila o tome tko može objaviti neke ideje, informacije, slike ili savjete.

Dok koristiš internet, nemoj biti naivan poput Eve. Budi izbirljiv i oprezan kad naiđeš na neku informaciju. Prije nego što povjeruješ u istinitost te informacije, upitaj se: (1) Tko je objavio taj materijal? Koje kvalifikacije ima autor? (2) Zašto je objavljen taj materijal? Što je autora potaknulo da ga objavi? Jesu li na njega utjecale predrasude? (3) Gdje je autor prikupio te informacije? Je li naveo izvore koji se mogu provjeriti? (4) Je li informacija još uvijek aktualna? U 1. stoljeću apostol Pavao dao je Timoteju savjet koji je jednako primjenjiv i danas, napisavši: “Čuvaj što ti je povjereno, kloneći se ispraznih razgovora koji skvrne što je sveto i proturječnog nazoviznanja” (1. Tim. 6:20).

Mudrim korištenjem interneta nesumnjivo možemo uštedjeti vrijeme, snagu i novac. Možemo jednostavno kupiti neke stvari, a da ne izlazimo iz kuće. Uspoređivanjem cijena možemo uštedjeti novac. Internetsko bankarstvo mnogima je olakšalo život. U svako doba dana u udobnosti svog doma možemo plaćati račune i vršiti druge financijske transakcije. Na internetu možemo pronaći sve što nam je potrebno da izradimo praktičan i ekonomičan plan putovanja te da lakše rezerviramo karte i smještaj. Na jednostavan način možemo saznati telefonske brojeve, adrese i razne rute kojima možemo stići na željeno odredište. Podružnice Jehovinih svjedoka diljem svijeta koriste mnoge od tih usluga kako bi uštedjele na vremenu, osoblju i novcu.

No treba razmotriti i negativnu stranu interneta. Naime, radi se o količini vremena koju čovjek provodi na internetu. Za neke internet nije nešto što im naprosto olakšava život već igračka kojom su opčinjeni. Oni jako mnogo vremena troše na igranje raznih igara, kupovanje, razgovaranje u pričaonicama, slanje i čitanje pošte te pretraživanje interneta. Na koncu možda počnu zanemarivati mnogo važnije stvari, kao što su obitelj, prijatelji i skupština. Korištenje interneta može se čak pretvoriti u ovisnost. Naprimjer, prema jednom istraživanju objavljenom 2010. godine, 18,4 posto tinejdžera u Koreji ovisno je o internetu. Neka istraživanja u Njemačkoj pokazuju da se “sve više žena žali na to da su njihovi partneri ovisni o internetu”. Jedna žena rekla je da se njen muž drastično promijenio zbog ovisnosti o internetu te da je to uništilo njihov brak.

Jedna podružnica Jehovinih svjedoka primila je pismo čovjeka koji je sam za sebe rekao da je ovisnik o internetu. Na internetu je znao provesti i do deset sati dnevno. Napisao je da mu se “u početku sve to činilo posve bezazlenim”, a u nastavku je rekao: “S vremenom sam sve rjeđe dolazio na sastanke i prestao sam se moliti.” Kad bi i došao na sastanak, došao bi nepripremljen i jedva bi čekao da se vrati kući i “ponovno sjedne za  kompjuter”. Na sreću, shvatio je da ima ozbiljan problem i poduzeo je potrebne korake kako bi ga riješio. Nemojmo nikada dopustiti da postanemo ovisni o internetu!

U 1. Solunjanima 5:21, 22 stoji: “Sve ispitujte da se u to uvjerite, držite se onoga što je dobro! Klonite se svakoga zla!” Trebamo ispitati jesu li informacije na koje nailazimo na internetu Bogu po volji, odnosno jesu li u skladu s njegovim visokim moralnim mjerilima. One moraju biti u moralnom pogledu prikladne za kršćane. Pornografija je vrlo raširena na internetu i stoga bismo, ako nismo oprezni, lako mogli upasti u zamku da je gledamo.

Mudro je da se svatko od nas upita: Da li bih ono što gledam na ekranu brzo sakrio kad bi mi u sobu ušao bračni partner, roditelji ili netko od sukršćana? Ako je naš odgovor potvrdan, bilo bi dobro da internet koristimo samo u prisutnosti drugih. Internet je doista promijenio način na koji ljudi komuniciraju i kupuju. S druge strane, otvorio je mogućnost da čovjek na sasvim nov način “u srcu svojemu počini preljub” (Mat. 5:27, 28).

Korištenje interneta uključuje i primanje i prenošenje informacija. Istina je da možemo slobodno primati i prosljeđivati informacije, ali pritom moramo biti odgovorni i provjeriti jesu li one istinite i moralno prikladne. Možemo li jamčiti da je ono što smo napisali ili poslali drugima točno? Imamo li dopuštenje prenositi te informacije? * Jesu li one korisne i ohrabrujuće? Zašto ih želimo podijeliti s drugima? Činimo li to samo zato što želimo zadiviti druge?

Elektronička pošta može biti vrlo korisna ako se ispravno koristi. Međutim, moglo bi se dogoditi i da budemo preplavljeni informacijama. Da li opterećujemo brojne poznanike šaljući im najnovije vijesti ili beznačajne informacije i time im možda oduzimamo dragocjeno vrijeme? Ne bismo li trebali razmisliti o svojim poticajima prije nego što nekome pošaljemo poštu? Što time zapravo želimo postići? Ljudi su nekada pisali pisma članovima svoje obitelji i prijateljima kako bi ih obavještavali o onome što se događa u njihovom životu. Ne bi li upravo to trebala biti glavna svrha slanja elektroničke pošte? Zašto slati informacije čiju točnost ne možemo provjeriti?

Što bismo, dakle, trebali učiniti u vezi s internetom? Da li da ga uopće ne koristimo? To je možda potrebno učiniti u nekim slučajevima. Upravo je to napravio ovisnik o internetu kojeg smo ranije spomenuli kako bi se riješio svoje dugogodišnje ovisnosti. S druge strane, internet nam može biti koristan ako dopustimo da ‘sposobnost prosuđivanja pazi na nas i da nas razboritost čuva’ (Izr. 2:10, 11).