Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Trudimo se promicati mir!

Trudimo se promicati mir!

“Nastojmo promicati mir” (RIM. 14:19)

1, 2. Zašto među Jehovinim svjedocima vlada mir?

U DANAŠNJEM svijetu pravi je mir rijetka pojava. Čak su i pripadnici istog naroda koji govore istim jezikom često razjedinjeni u vjerskom, političkom i društvenom pogledu. Za razliku od toga, Jehovini su sluge ujedinjeni iako dolaze iz “svakoga naroda i plemena i puka i jezika” (Otkr. 7:9).

2 Mir koji vlada među nama nije posljedica slučaja. On je u prvom redu rezultat toga što smo “u miru s Bogom” zahvaljujući tome što vjerujemo u njegovog Sina, čija prolivena krv pokriva naše grijehe (Rim. 5:1; Efež. 1:7). Osim toga, pravi Bog daje sveti duh svojim vjernim slugama, a mir je jedan od plodova tog duha (Gal. 5:22). Mir i jedinstvo vladaju među nama i zato što “nismo dio svijeta” (Ivan 15:19). Mi ne podržavamo nijednu političku stranku, nego smo neutralni u političkim pitanjima. Budući da smo “prekovali mačeve svoje u raonike”, ne sudjelujemo u građanskim i međudržavnim ratovima (Iza. 2:4).

3. Što nam omogućava mir koji vlada među nama i o čemu ćemo govoriti u ovom članku?

3 Mir koji vlada među nama uključuje puno više od toga da ne činimo nešto nažao svojoj braći. Premda su članovi skupštine kojoj pripadamo možda različite nacionalnosti i dolaze iz različitih kultura, mi “ljubimo jedni druge” (Ivan 15:17). Mir koji vlada među nama omogućava nam da “činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri” (Gal. 6:10). Trebamo cijeniti i čuvati naš duhovni raj u kojem vlada mir. Stoga razmotrimo kako možemo promicati mir u skupštini.

Kad pogriješimo

4. Kako možemo promicati mir ako nekoga povrijedimo?

4 “Svi često griješimo”, napisao je učenik Jakov. “Ako tko ne griješi u riječima, taj je čovjek savršen” (Jak. 3:2). Stoga će sigurno biti nesuglasica i nesporazuma među suvjernicima (Filip. 4:2, 3). Međutim, problemi među pojedincima mogu se riješiti, a da se pritom ne poremeti mir u skupštini. Naprimjer, razmislimo o savjetu koji bismo trebali primijeniti ako uvidimo da smo nekoga povrijedili. (Pročitaj Mateja 5:23, 24.)

5. Kako možemo promicati mir ako nas netko povrijedi?

5 No što učiniti ako je netko nas povrijedio nesmotrenim riječima ili postupkom? Trebamo li očekivati da nam ta osoba priđe i ispriča se? U 1. Korinćanima 13:5 stoji da ljubav “ne pamti zlo”. Kad nas netko povrijedi, možemo pokazati da promičemo mir tako da mu oprostimo i zaboravimo uvredu, odnosno da “ne pamtimo zlo”. (Pročitaj Kološanima 3:13.) Sitne uvrede, koje su sastavni dio svakodnevnog života, najbolje je rješavati na takav način jer to promiče mir među suvjernicima i daje nam unutarnji mir. Jedna mudra izreka glasi: “Na čast je [čovjeku] kad prijeđe preko prijestupa” (Izr. 19:11).

6. Što bismo trebali učiniti ako ne možemo prijeći preko uvrede?

6 Što učiniti ako smatramo da nas je netko toliko povrijedio da ne možemo prijeći preko toga? Sigurno ne bi bilo mudro o tome pričati svima koji to žele slušati. Takvo ogovaranje može samo poremetiti mir u skupštini. Što bismo trebali učiniti kako bismo mirno riješili problem? U Mateju 18:15 stoji: “Ako brat tvoj počini grijeh, idi i ukaži mu nasamo na prijestup njegov. Ako te posluša, pridobio si brata svojega.” Premda se riječi iz Mateja 18:15-17 odnose na težak grijeh, načelo zapisano u 15. retku pokazuje da bismo trebali nasamo razgovarati s onim tko nas je povrijedio i ljubazno pokušati obnoviti mir s njim. *

7. Zašto trebamo brzo rješavati nesuglasice?

7 Apostol Pavao je napisao: “Ako se gnjevite, nemojte griješiti! Sunce neka ne zađe, a da vi još osjećate srdžbu! I ne dajte Đavlu priliku da djeluje!” (Efež. 4:26, 27). “Brzo riješi spor s onim tko te tuži”, rekao je Isus (Mat. 5:25). Dakle, da bismo promicali mir, moramo brzo rješavati nesuglasice. Naime, kao što se rana koja se ne liječi može upaliti i zagnojiti, tako i razmirice koje se ne rješavaju mogu prerasti u veće i ozbiljnije probleme. Ne smijemo dozvoliti da nas ponos, zavist ili ljubav prema novcu spriječe u tome da rješavamo razmirice čim se pojave (Jak. 4:1-6).

Kad je u nesuglasicu uključeno više osoba

8, 9. (a) U čemu su se članovi rimske skupštine u 1. stoljeću razilazili u mišljenju? (b) Što je Pavao savjetovao kršćanima u Rimu u vezi s njihovom razmiricom?

8 Ponekad u razmiricu nisu uključene samo dvije osobe, nego više članova skupštine. To se dogodilo kršćanima u Rimu, kojima je apostol Pavao napisao nadahnutu poslanicu. Izgleda da su neki članovi skupštine prezirali one kojima je savjest bila slaba, odnosno pretjerano osjetljiva. S druge strane, oni koji su imali slabu savjest neopravdano su osuđivali druge u stvarima u kojima je svatko mogao donijeti osobnu odluku. Što je Pavao savjetovao skupštini? (Rim. 14:1-6).

9 Pavao je dao savjet i jednima i drugima. Onima koji su shvatili da ne trebaju držati Mojsijev zakon rekao je da ne smiju prezirati svoju braću (Rim. 14:2, 10). Takvo ponašanje moglo je navesti na spoticanje kršćane kojima je još uvijek bilo odbojno jesti hranu koja je prema Mojsijevom zakonu bila zabranjena. “Ne razarajte djelo Božje zbog jela!” upozorio ih je Pavao. “Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne činiti ništa zbog čega bi se tvoj brat mogao spotaknuti” (Rim. 14:14, 15, 20, 21). S druge strane, Pavao je savjetovao kršćanima koji su imali osjetljiviju savjest da ne osuđuju one koji nisu razmišljali poput njih i da ih ne smatraju nevjernima Bogu (Rim. 14:13). Svima njima rekao je da “ne misle o sebi više nego što treba misliti” (Rim. 12:3). Nakon što je dao savjet i jednima i drugima, Pavao je napisao: “Zato nastojmo promicati mir i međusobno se izgrađivati” (Rim. 14:19).

10. Što je i danas potrebno da bi se riješile nesuglasice?

10 Možemo biti sigurni da je skupština u Rimu prihvatila Pavlov savjet i napravila potrebne promjene. Ne bismo li i mi danas trebali ljubazno rješavati nesuglasice sa svojim sukršćanima tako da ponizno tražimo i primjenjujemo biblijske savjete? Kao i u rimskoj skupštini, i danas će vjerojatno obje strane trebati nešto promijeniti kako bi riješile nesuglasice i “bile u miru” (Mar. 9:50).

Kad te netko zamoli za pomoć

11. Na što treba paziti starješina ako neki sukršćanin želi s njim razgovarati o nesuglasici koju ima sa suvjernikom?

11 Što ako neki kršćanin želi razgovarati sa starješinom o problemu koji ima s nekim članom obitelji ili suvjernikom? U Mudrim izrekama 21:13 stoji: “Tko zatvara uho svoje kad se ubogi tuži i jadikuje, i sam će dozivati, ali neće biti uslišen.” Starješina u tom slučaju sigurno neće “zatvarati uho svoje”. Međutim, jedna druga izreka upozorava: “Tko je prvi u parnici svojoj, pravedan je, a onda dolazi bližnji njegov i ispitivanjem opovrgne riječi njegove” (Izr. 18:17). Starješina treba ljubazno saslušati osobu koja mu iznosi problem, ali treba paziti da ne stane na njenu stranu. Nakon toga vjerojatno će upitati povrijeđenu osobu je li razgovarala s onim tko ju je povrijedio. Osim toga, starješina će je možda podsjetiti na biblijske korake koje može poduzeti kako bi sačuvala mir.

12. Navedi primjere koji pokazuju koliko je opasno prenagljeno reagirati na nečiju pritužbu.

12 Tri biblijska primjera naglašavaju koliko je opasno naglo reagirati nakon što smo čuli samo jednu stranu priče. Potifar je povjerovao svojoj ženi koja je optužila Josipa da ju je pokušao silovati. Neopravdano se razgnjevio na Josipa i bacio ga u zatvor (1. Mojs. 39:19, 20). Kralj David povjerovao je Sibi, koji mu je rekao da je njegov gospodar Mefibošet prešao na stranu Davidovih neprijatelja. “Evo, tvoje je sve što pripada Mefibošetu!” prenagljeno je rekao David (2. Sam. 16:4; 19:25-27). Kralju Artakserksu bilo je rečeno da Židovi obnavljaju jeruzalemske zidine i da se spremaju pobuniti protiv perzijske vlasti. Kralj je povjerovao tom neistinitom izvještaju, pa je zapovjedio da se prekinu svi građevinski radovi u Jeruzalemu. Zbog toga su Židovi prestali obnavljati Božji hram (Ezra 4:11-13, 23, 24). Starješine postupaju razumno ako se drže Pavlovog savjeta Timoteju da odluke ne donosi brzopleto. (Pročitaj 1. Timoteju 5:21.)

13, 14. (a) Što nitko od nas ne može točno znati kad su u pitanju tuđe razmirice? (b) Što može pomoći starješinama da donose ispravne odluke u vezi sa suvjernicima?

13 Čak i kad nam se čini da smo saznali sve što treba o jednoj i drugoj strani uključenoj u razmiricu, važno je imati na umu sljedeće riječi: “Ako tko misli da što zna, još to ne zna onako kako bi trebao znati” (1. Kor. 8:2). Da li doista znamo sve pojedinosti koje su dovele do nesuglasice? Možemo li u potpunosti razumjeti okolnosti osoba koje su uključene u razmiricu? Vrlo je važno da starješine koji u takvim situacijama trebaju donijeti odluke ne dopuste da ih zavaraju laži, lukave manipulacije ili govorkanja o onome što se dogodilo. Isus Krist, kojega je Bog postavio za Suca, sudi pravedno. On “ne sudi po onome što mu oči vide, niti ukorava po onome što mu uši čuju” (Iza. 11:3, 4). Naprotiv, Isusa vodi Jehovin duh. I starješine se mogu osloniti na vodstvo Božjeg svetog duha.

14 Prije nego što donesu odluke u vezi sa svojim suvjernicima, starješine se trebaju moliti za pomoć Jehovinog duha i oslanjati se na njegovo vodstvo proučavajući Božju Riječ i publikacije vjernog i razboritog roba (Mat. 24:45).

Treba li pod svaku cijenu sačuvati mir?

15. U kom bismo slučaju trebali prijaviti težak grijeh koji je počinio naš suvjernik?

15 Biblija potiče nas kršćane da promičemo mir. Međutim, u njoj piše i sljedeće: “Mudrost odozgo prije svega je čista, zatim mirotvorna” (Jak. 3:17). Dakle, važnije je biti “čist”, odnosno držati se Božjih čistih moralnih načela i udovoljavati njegovim pravednim zahtjevima, nego biti “mirotvoran”. Ako neki kršćanin sazna da je njegov brat u vjeri počinio težak grijeh, trebao bi ga potaknuti da svoj grijeh prizna starješinama (1. Kor. 6:9, 10; Jak. 5:14-16). Ako to prijestupnik ne učini, kršćanin koji zna za njegov grijeh trebao bi to prijaviti starješinama. Ukoliko to ne bi učinio, misleći da će tako ostati u miru s prijestupnikom, postao bi sudionik u njegovom grijehu (3. Mojs. 5:1; pročitaj Mudre izreke 29:24).

16. Što možemo naučiti iz Jehuovog susreta s kraljem Joramom?

16 Iz jednog biblijskog izvještaja o Jehuu može se vidjeti da je važnije učiniti ono što Bog smatra pravednim nego ostati u miru s onim tko čini grijeh. Bog je poslao Jehua da izvrši njegovu presudu nad domom kralja Ahaba. Zli kralj Joram, sin Ahaba i Izebele, dolazio je u svojoj kočiji u susret Jehuu. Joram ga je upitao: “Dolaziš li u miru, Jehu?” Kako je Jehu odgovorio? Rekao mu je: “Kako može biti mir dok je bludništva majke tvoje Izebele i silnog vračanja njezina?” (2. Kralj. 9:22). Nato je Jehu nategnuo svoj luk i ustrijelio Jorama u srce. Ni starješine, poput Jehua, ne smiju tolerirati grijehe namjernih, nepokajničkih grešnika samo zato da bi sačuvali mir. Oni isključuju nepokajničke grešnike kako bi skupština ostala u miru s Bogom (1. Kor. 5:1, 2, 11-13).

17. Što svi kršćani mogu učiniti kako bi promicali mir?

17 Većina razmirica koje se javljaju među kršćanima ne uključuje teške grijehe koji bi zahtijevali pokretanje pravnog postupka. Stoga je najbolje s ljubavlju prijeći preko grešaka drugih. “Tko pokriva prijestup, traži ljubav”, kaže Božja Riječ, “a tko stalno priča o njemu, razdvaja bliske prijatelje” (Izr. 17:9). Budemo li se svi držali tog savjeta, lakše ćemo sačuvati mir u skupštini i dobar odnos s Jehovom (Mat. 6:14, 15).

Bog blagoslivlja one koji promiču mir

18, 19. Koje blagoslove donosi promicanje mira?

18 Kad “nastojimo promicati mir”, doživljavamo bogate blagoslove. Trudeći se oponašati Jehovu, produbljujemo svoj odnos s njim i doprinosimo miru i jedinstvu koji vladaju u našem duhovnom raju. Ako se trudimo biti u miru s članovima skupštine, lakše nam je biti u miru i s onima kojima propovijedamo “dobru vijest mira” (Efež. 6:15). Spremniji smo ‘biti blagi prema svima i obuzdavati se kad trpimo zlo’ (2. Tim. 2:24).

19 Osim toga, trebamo imati na umu da će “Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne” (Djela 24:15). Kad se na Zemlji počne ostvarivati to obećanje, u život će se vratiti milijuni ljudi različitog porijekla, temperamenta i osobnosti, koji su živjeli u različitim vremenskim razdobljima, pa čak i u vrijeme “postanka svijeta” (Luka 11:50, 51). Bit će velika čast poučavati uskrsnule o tome kako živjeti u miru s drugima. Tada će nam od velike koristi biti to što se već sada učimo promicati mir.

^ odl. 6 Biblijske savjete o tome kako postupiti kad se radi o teškim grijesima kao što su kleveta i prijevara možeš pronaći u Stražarskoj kuli od 15. listopada 1999, stranice 17-22.

[Slike na stranici 29]

Jehova ljubi one koji spremno opraštaju drugima