1, 2. (a) Što je Isusu bilo važno? (b) O kojim pitanjima trebamo razmišljati?

JEDNOM je neki farizej prišao Isusu i upitao ga: “Koja je najveća zapovijed u Zakonu?” Isus mu je odgovorio: “Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!” (Mat. 22:35-37). Isus je žarko ljubio svog nebeskog Oca i doista je živio u skladu s tim riječima. Osim toga, bilo mu je važno što Jehova misli o njemu, a to je pokazivao svojim vjernim načinom života. Stoga je kratko prije svoje smrti mogao reći da ga Bog poznaje kao osobu koja se vjerno drži njegovih zapovijedi. Isus je zbog toga ostao u Jehovinoj ljubavi (Ivan 15:10).

² Danas mnogi tvrde da ljube Boga. Među njima smo sigurno i mi. Međutim, trebamo ozbiljno razmisliti o sljedećim pitanjima: Mogu li reći da me Bog poznaje? Kakvo mišljenje Jehova ima o meni? Smatra li da mu pripadam? (2. Tim. 2:19). Doista je divno što možemo biti u tako bliskom odnosu s Vrhovnim Vladarom svega što postoji!

3. Zašto je nekima teško zamisliti da pripadaju Jehovi i što im može pomoći da ne razmišljaju na takav način?

³ Pa ipak, nekima koji jako ljube Jehovu teško je vjerovati u to da ih on poznaje i da ih prihvaća kao svoje prijatelje. Neki se osjećaju bezvrijednima, pa im je teško zamisliti da pripadaju Jehovi. Doista možemo biti sretni što Bog na nas gleda sasvim drugačije! (1. Sam. 16:7). Apostol Pavao rekao je kršćanima: “Ako tko ljubi Boga, njega Bog poznaje” (1. Kor. 8:3). Ljubav prema Bogu važan je preduvjet za to da nas on poznaje. Razmisli o sljedećem: Zašto čitaš ovaj časopis? Zašto se trudiš služiti Jehovi svim srcem, dušom, umom i snagom? Ako si se već predao Bogu i krstio se, što te potaknulo na to? Biblija kaže da Jehova, koji ispituje srca, privlači k sebi one koje smatra dragocjenima. (Pročitaj Hagaja 2:7; Ivana 6:44.) Dakle, iz toga možeš zaključiti da imaš priliku služiti Jehovi zato što te on privukao k sebi. On neće ostaviti one koje je privukao k sebi ako su mu vjerni. Bogu je jako stalo do njih i žarko ih ljubi (Psal. 94:14).

4. Zašto ne smijemo olako shvaćati svoj dobar odnos s Bogom?

⁴ Budući da nas je Jehova već privukao k sebi, trebamo raditi na tome da se održimo u njegovoj ljubavi. (Pročitaj Judu 20, 21.) Ne smijemo zaboraviti da Biblija kaže da se može dogoditi da netko bude odvučen od Boga ili da odstupi od njega (Hebr. 2:1; 3:12, 13). Naprimjer, prije nego što je izrekao riječi zapisane u 2. Timoteju 2:19, apostol Pavao spomenuo je Himeneja i Fileta. Njih su dvojica očito nekada pripadala Jehovi, ali su kasnije odstupila od istine (2. Tim. 2:16-18). Imajmo na umu i to da neki pojedinci u galacijskim skupštinama, koje je Bog nekada poznavao, nisu ostali u duhovnom svjetlu koje su ranije prihvatili (Gal. 4:9). Nemojmo olako shvaćati svoj dragocjeni odnos s Bogom!

5. (a) Navedi neke osobine koje Bog cijeni. (b) Koje ćemo primjere razmatrati?

⁵ Neke osobine Jehova posebno cijeni (Psal. 15:1-5; 1. Petr. 3:4). Vjera i poniznost nesumnjivo su osobine po kojima su  se isticali neki pojedinci koje je Bog poznavao. Razmotrimo sada primjere dvojice muškaraca kako bismo utvrdili na koji su im način te osobine pomogle da steknu Jehovinu naklonost. Govorit ćemo i o čovjeku koji je mislio da je u dobrom odnosu s Bogom, no postao je ponosan i Jehova ga je zbog toga odbacio. Iz tih primjera možemo izvući važne pouke.

6. (a) Kako je Abraham pokazao da vjeruje u Jehovina obećanja? (b) U kom je smislu Jehova poznavao Abrahama?

⁶ Abraham je bio čovjek koji je “povjerovao Jehovi”. Ustvari, za njega se kaže da je “otac svima koji (...) vjeruju” (1. Mojs. 15:6; Rim. 4:11). Abraham je zbog toga što je imao vjeru napustio svoj dom, prijatelje i imovinu kako bi otišao u daleku zemlju (1. Mojs. 12:1-4; Hebr. 11:8-10). Mnogo godina nakon toga Abraham je i dalje imao jaku vjeru. To se jasno vidjelo kad je “gotovo prinio Izaka”, svog sina, kako bi izvršio Jehovinu zapovijed (Hebr. 11:17-19). Abraham je pokazao da vjeruje u Jehovina obećanja, pa je zbog toga Jehovi bio posebno drag — Bog ga je doista poznavao. (Pročitaj 1. Mojsijevu 18:19.) Jehova nije samo bio svjestan činjenice da Abraham postoji nego ga je i cijenio kao prijatelja (Jak. 2:22, 23).

7. Što je zanimljivo zapaziti u vezi s ispunjenjem Jehovinih obećanja i kako je to utjecalo na Abrahama?

⁷ Zanimljivo je da Abraham nije za života dobio u nasljedstvo zemlju koja mu je bila obećana. Osim toga, nije doživio da njegovog sjemena bude “kao pijeska na obali morskoj” (1. Mojs. 22:17, 18). Premda se ta obećanja nisu ispunila za Abrahamovog života, on je i dalje imao čvrstu vjeru u Jehovu. Znao je da će Bog sigurno ispuniti ono što je obećao. Da, Abraham je živio u skladu sa svojom vjerom. (Pročitaj Hebrejima 11:13.) Poznaje li Jehova nas kao osobe koje imaju vjeru sličnu Abrahamovoj?

8. Što neki žele da im se ostvari?

⁸ Možda žarko želimo da nam se ostvare neke želje. Sasvim je prirodno i primjereno da netko želi stupiti u brak, imati djecu i biti dobrog zdravlja. Međutim, mnogima se nije ostvarila jedna od tih želja, a možda i više njih. Ako je tako i u našem slučaju, naš način postupanja u takvoj situaciji pokazuje koliko je jaka naša vjera.

9, 10. (a) Kako neki pokušavaju ostvariti svoje želje? (b) Što ti misliš o ispunjenju Božjih obećanja?

 ⁹ Doista bi bilo nerazumno pokušati zadovoljiti te želje zanemarujući Božje mudre savjete. To bi moglo narušiti naš dobar odnos s Bogom. Neki su se, naprimjer, odlučili za metode liječenja koje su u suprotnosti s Jehovinim načelima. Drugi su prihvatili posao zbog kojeg su odvojeni od obitelji ili ne mogu ići na sastanke. Drugi su se pak upustili u ljubavnu vezu s osobom koja ne služi Jehovi. Ako kršćanin učini takvo što, može li se za njega reći da se doista trudi ostati u dobrom odnosu s Jehovom? Kako bi se Jehova osjećao da je Abraham bio nestrpljiv u vezi s obećanjima koja mu je on dao? Što bi se dogodilo da Abraham nije čekao da Jehova ispuni svoja obećanja nego da je uzeo stvari u svoje ruke, skrasio se i radio na tome da stekne sebi slavno ime? (Usporedi 1. Mojsijevu 11:4.) Bi li i dalje imao Jehovinu naklonost?

¹⁰ Što ti žarko želiš da ti se ispuni? Imaš li dovoljno jaku vjeru da čekaš Jehovu, koji je obećao da će zadovoljiti sve tvoje ispravne želje? (Psal. 145:16). Kao i u Abrahamovom slučaju, neka Božja obećanja možda se neće ostvariti onako brzo kako bismo mi to željeli. Ipak, Jehova cijeni ako imamo vjeru poput Abrahama i ako postupamo u skladu s njom. To je sigurno za naše dobro (Hebr. 11:6).

11. (a) Što je doživio Korah i koja je zaduženja imao? (b) Što nam to govori o njegovom odnosu s Bogom?

¹¹ Mojsije i Korah postupali su sasvim različito u situacijama u kojima je trebalo pokazati da poštuju Jehovino vodstvo i odluke. Njihovi postupci utjecali su na to kako je Jehova gledao na njih. Korah je bio levit iz Kehatove porodice. Doživio je mnoge značajne događaje te obavljao razna odgovorna zaduženja. Naprimjer, po svoj prilici doživio je izbavljenje izraelskog naroda i prolazak kroz Crveno more, sudjelovao je u izvršenju Jehovine osude nad neposlušnim Izraelcima na gori Sinaju te prenosio kovčeg saveza (2. Mojs. 32:26-29; 4. Mojs. 3:30, 31). Po svemu sudeći, godinama je bio vjeran Jehovi i zbog toga su ga poštovali mnogi u izraelskom taboru.

12. Kako je ponos utjecao na Korahov odnos s Bogom, kao što pokazuje ilustracija na 28. stranici?

¹² Usprkos tome, dok je izraelski narod bio na putu za Obećanu zemlju, Korah je zapazio neke stvari koje su mu izgledale kao slabe točke u načinu na koji je Bog vodio svoj narod. Korah je zbog toga pokušavao unijeti neke promjene, a u tome mu se pridružilo još 250 uglednih muškaraca iz naroda. Izgleda da su Korah i ostali bili sigurni da su u dobrom odnosu s Jehovom. Rekli su Mojsiju: “Dosta je bilo! Jer sva je zajednica sveta, svi u njoj, i Jehova je među njima” (4. Mojs. 16:1-3). Ti su ljudi bili pretjerano samouvjereni i ponosni. Mojsije im je rekao: “Jehova će pokazati tko je njegov.” (Pročitaj 4. Mojsijevu 16:5.) Sutradan su poginuli i Korah i svi oni koji su mu se pridružili u pobuni (4. Mojs. 16:31-35).

13, 14. Kako je Mojsije pokazao da je ponizan?

¹³ S druge strane, Mojsije je bio “vrlo krotak čovjek, najkrotkiji od svih ljudi na zemlji” (4. Mojs. 12:3). Njegova krotkost i poniznost očitovale su se u tome što je odlučno slijedio Jehovine upute (2. Mojs. 7:6; 40:16). Ništa ne ukazuje na to da je Mojsije stalno preispitivao način na koji Jehova djeluje niti da mu je dosadilo slijediti upute koje mu je on davao. Naprimjer, Jehova je dao zapovijedi u vezi s gradnjom svetog šatora koje su se odnosile i na najsitnije detalje, recimo kakve će boje biti predivo za šatorsko  platno i koliko petlji treba napraviti na platnu (2. Mojs. 26:1-6). Ako neki nadglednik možda previše inzistira na detaljima kad ti daje neke upute, to bi te ponekad moglo frustrirati. Međutim, Jehova je savršen nadglednik koji svojim slugama velikodušno povjerava zadatke i ima povjerenja u njih. Kad daje vrlo detaljne upute, čini to s razlogom. Zapazimo da Mojsija nije ljutilo što je Jehova poklanjao toliku pažnju pojedinostima niti je imao osjećaj da ga Jehova ponižava ili da guši njegovu kreativnost ili pak slobodu. Baš naprotiv, Mojsije se pobrinuo za to da radnici ‘učine upravo onako’ kako je Bog zapovjedio (2. Mojs. 39:32). Mojsije je pokazao pravu poniznost! Bio je svjestan toga da je izrađivanje svetog šatora Jehovino djelo i da je on samo oruđe kojim se Jehova služi kako bi izvršio svoj naum.

¹⁴ Mojsijeva poniznost došla je do izražaja i kad se našao u teškim okolnostima koje su se ticale njega osobno. Jednom prilikom, pod pritiskom naroda koji se stalno žalio, Mojsije je izgubio samosvladavanje i nije proslavio Boga. Jehova mu je zbog toga rekao da neće uvesti narod u Obećanu zemlju (4. Mojs. 20:2-12). Mojsije i njegov brat Aron godinama su trpjeli gunđanje Izraelaca. A onda, samo zbog te jedne jedine greške, Mojsije je izgubio mogućnost da dobije ono što je toliko dugo čekao! Kako je Mojsije reagirao? Dakako, bio je razočaran, ali je ipak ponizno prihvatio Jehovinu odluku. Znao je da je Jehova pravedan Bog koji nikada ne postupa nepravedno (5. Mojs. 3:25-27; 32:4). Kad razmišljamo o Mojsiju, sigurno ga doživljavamo kao osobu koju je Jehova doista poznavao. (Pročitaj 2. Mojsijevu 33:12, 13.)

15. Zašto se moramo čuvati ponosa, kao što pokazuje Korahov primjer?

¹⁵ Naša reakcija na promjene u našoj međunarodnoj kršćanskoj skupštini i na odluke koje donose oni kojima je povjereno vodstvo utječe na to hoće li Jehova za nas reći da nas poznaje. Korah i njegovi pristalice udaljili su se od Boga zato što su bili pretjerano  samouvjereni, ponosni i nisu imali vjere. Premda je Korah smatrao da je ostarjeli Mojsije taj koji donosi odluke, zapravo je Jehova vodio izraelski narod. Korah je izgubio iz vida tu činjenicu i stoga nije bio odan onima koje je Bog koristio da bi ostvario ono što je naumio. Koliko bi mudrije bilo da je čekao da Jehova razjasni neke stvari ili da nešto promijeni, ako je to doista bilo potrebno. Korah je na koncu svojim oholim postupcima uništio svoj dobar glas vjernog Božjeg sluge.

16. Kakav će biti naš odnos s Jehovom budemo li, poput Mojsija, pokazivali poniznost?

¹⁶ Taj biblijski izvještaj služi kao ozbiljno upozorenje starješinama i drugima u skupštini. Da bi netko bio spreman čekati da Jehova nešto poduzme te slijediti upute onih kojima je povjereno vodstvo u skupštini, treba biti ponizan. Vidi li se na nama da smo ponizni i krotki poput Mojsija? Uvažavamo li ulogu onih koji vode skupštinu i slijedimo li upute koje dobivamo? Možemo li kontrolirati svoje osjećaje kad doživimo razočaranje? Budemo li činili sve to, i mi ćemo imati Jehovino odobravanje. Zbog svoje poniznosti i podložnosti steći ćemo Jehovinu naklonost.

17, 18. Što nam može pomoći da i dalje imamo Jehovino priznanje?

¹⁷ Korisno je razmišljati o onima koje je Jehova privukao k sebi i koji su imali njegovu naklonost. Abraham i Mojsije bili su nesavršeni i imali su mane, baš kao i mi. Usprkos tome, Jehova ih je poznavao i smatrao ih svojim prijateljima. S druge strane, Korahov primjer pokazuje da bi nam se moglo dogoditi da se udaljimo od Jehove, i tako izgubimo njegovo priznanje. Stoga bi bilo dobro upitati se: Kako Jehova gleda na mene? Što mogu naučiti iz tih biblijskih primjera?

¹⁸ Sigurno nas jako tješi spoznaja da Jehova smatra svojim prijateljima sve vjerne pojedince koje je privukao k sebi. Trebamo se truditi i dalje razvijati vjeru, poniznost i druge osobine zbog kojih će nas Bog još više voljeti. Nesumnjivo je velika čast znati da nas Jehova poznaje. To nam već sada pruža osjećaj zadovoljstva i daje nam nadu da ćemo u budućnosti doživjeti divne blagoslove (Psal. 37:18).