VELIKA je čast služiti kao starješina u skupštini. No Božja Riječ pokazuje da se starješine suočavaju s raznim problemima. Ponekad se neki član skupštine upusti u neispravno postupanje, pa starješine trebaju riješiti taj slučaj i ‘suditi u ime Jehove’ (2. Ljet. 19:6). Moglo bi se dogoditi i da nadglednik misli da nije dorastao nekom zadatku koji je dobio, pa se osjeća poput Mojsija kad je trebao izaći pred faraona. Tada je ponizno upitao Jehovu: “Tko sam ja da idem k faraonu?” (2. Mojs. 3:11).

Biblija, koja je napisana pod utjecajem iste sile pod čijim se vodstvom imenuju i starješine, navodi primjere nadglednika koji su se uspješno suočavali s raznim izazovnim situacijama. Pinhas je bio Eleazarov sin i Aronov unuk te je stoga i sam jednog dana trebao postati veliki svećenik. Razmotrit ćemo tri događaja iz njegovog života koji pokazuju da i danas starješine trebaju pokazivati hrabrost, razboritost i pouzdanje u Jehovu kad rješavaju probleme.

Pinhas je bio mlad čovjek kad su se Izraelci utaborili u moapskim ravnicama. Biblija izvještava: “Narod se upustio u blud s kćerima moapskim. (...) I narod je jeo i klanjao se njihovim bogovima” (4. Mojs. 25:1, 2). Jehova je zbog toga poslao smrtonosnu pošast na prijestupnike. Možeš li zamisliti kako se osjećao Pinhas kad je čuo za grijeh Izraelaca i za pošast koja je došla na njih?

U izvještaju dalje stoji: “Gle, jedan je od sinova Izraelovih došao i doveo k svojoj braći jednu Midjanku naočigled Mojsija i naočigled sve zajednice sinova Izraelovih, koji su plakali na ulazu u šator sastanka” (4. Mojs. 25:6). Što je svećenik Pinhas poduzeo kad je to vidio? On je bio relativno mlad, a Izraelac koji je zgriješio bio je poglavar u narodu i predvodio je Izraelce u službi Bogu (4. Mojs. 25:14).

No Pinhas se bojao Jehove, a ne ljudi. Kad je vidio tog Izraelca i ženu, odmah je uzeo koplje i ušao za njima u šator te ih oboje probo. Kako je Jehova gledao na Pinhasovu hrabrost i odlučnost? Odmah je zaustavio pošast, a Pinhasa je nagradio tako što je s njim sklopio “trajan savez” da će njegovi potomci zauvijek vršiti svećeničku službu (4. Mojs. 25:7-13).

Naravno, starješine danas ne smiju pribjegavati nasilju. No i oni poput Pinhasa moraju biti odlučni i hrabri. Naprimjer, Guilherme je tek nekoliko mjeseci služio kao starješina kad je bio pozvan da bude član jednog pravnog odbora. Odbor je bio oformljen zbog neispravnog postupanja u koje je bio uključen jedan starješina koji je pomagao Guilhermeu dok je bio mlađi. “Našao sam se u nezgodnoj situaciji i čudno sam se osjećao”, rekao je Guilherme. “Noću nisam mogao spavati. Stalno sam razmišljao kako riješiti taj slučaj, a da na moju prosudbu ne utječu osjećaji, nego da se vodim Jehovinim  načelima. Nekoliko sam se dana molio i istraživao biblijsku literaturu.” To mu je pomoglo da skupi hrabrost kako bi mogao ispravno reagirati u toj specifičnoj situaciji i pružiti duhovnu pomoć svom bratu koji je zgriješio (1. Tim. 4:11, 12).

Time što postupaju hrabro i odlučno kad to zahtijevaju određene situacije u skupštini, starješine pokazuju vjeru i odanost Bogu i tako pružaju dobar primjer drugima. Naravno, i ostali kršćani trebaju pokazati hrabrost i obavijestiti starješine o teškom prijestupu za koji znaju. Osim toga, trebaju biti i odani Bogu kako bi se prestali družiti s prijateljem ili članom obitelji koji je isključen (1. Kor. 5:11-13).

Pinhasova hrabrost nije bila tek posljedica mladenačke nepromišljenosti. Pogledajmo kako je u jednoj drugoj situaciji pokazao razboritost te postupio promišljeno i razumno. Do njega je došla vijest da su Rubenovo i Gadovo pleme te polovina Manašeovog plemena podigli žrtvenik blizu Jordana. Ostali Izraelci zaključili su da su to učinili kako bi štovali lažne bogove te su se pripremili da krenu u rat protiv njih (Još. 22:11, 12).

Što je Pinhas poduzeo? Otišao je s izraelskim poglavarima k onima koji su podigli žrtvenik i mudro razgovarao s njima. Pripadnici optuženih plemena objasnili su da su taj žrtvenik zapravo podigli kako bi “služili Jehovi”. Tako je bio spriječen sukob (Još. 22:13-34).

Ako kršćanin čuje kako netko iznosi neku optužbu protiv njegovog brata u vjeri ili ružno govori o njemu, bilo bi mudro da se ugleda na Pinhasa. Razboritost će nas spriječiti da se brzo uvrijedimo zbog nečega što su drugi rekli ili da govorimo ružno o svojoj braći (Izr. 19:11).

Kako razboritost može pomoći starješinama da postupaju poput Pinhasa? “Kad mi neki objavitelj počne govoriti o problemu koji ima s nekim suvjernikom”, kaže Jaime, koji preko deset godina služi kao starješina, “brzo se pomolim Jehovi za pomoć da ne stanem ni na čiju stranu, nego da dam savjet koji se temelji na Bibliji. Jednom mi se obratila jedna sestra jer je bila povrijeđena zbog toga kako se jedan imenovani brat iz druge skupštine ponio prema njoj. Budući da mi je taj brat bio prijatelj, mogao sam jednostavno porazgovarati s njim o tome. No nisam to učinio, nego sam sa sestrom razmotrio nekoliko biblijskih načela. Složila se da najprije porazgovara s tim bratom (Mat. 5:23, 24). Njih dvoje nisu se odmah pomirili. Stoga sam potaknuo sestru da razmisli o još nekim biblijskim načelima. Odlučila je da će ponovno iznijeti taj problem u molitvi i da će nastojati oprostiti svom bratu.”

Što se nakon toga dogodilo? “Nekoliko mjeseci kasnije”, kaže Jaime, “ta je sestra  ponovno razgovarala sa mnom. Rekla mi je da je bratu na koncu bilo žao zbog onoga što joj je rekao. Dogovorio se s njom da idu u službu propovijedanja i rekao joj da je jako cijeni. Tako je problem bio riješen. Zar bih ja, kojeg se u ovoj situaciji moglo smatrati pristranim, bolje riješio taj problem da sam se nepotrebno uključio u njihovu svađu?” Biblija savjetuje: “Nemoj prebrzo pokretati parnicu” (Izr. 25:8). Razboriti starješine mudro savjetuju kršćane koji imaju razmirice sa suvjernicima da primjenjuju biblijska načela koja nas potiču da uspostavimo i očuvamo mir.

Pinhas je imao čast služiti kao svećenik Božjem izabranom narodu. Kao što smo već spomenuli, još je kao relativno mlad bio iznimno hrabar i razborit. No da bi uspješno rješavao probleme, morao se uzdati u Jehovu.

Nakon što su muškarci iz Gibee, grada na području Benjaminovog plemena, okrutno silovali i ubili inoču jednog levita, ostala plemena krenula su u rat protiv Benjaminovog plemena (Suci 20:1-11). Prije bitke molili su se Jehovi za pomoć, no dvaput su bili poraženi i pretrpjeli su velike gubitke (Suci 20:14-25). Jesu li zaključili da su njihove molitve bile uzaludne? Je li Jehova doista želio da nešto poduzmu u vezi s počinjenim zločinom?

Pinhas, koji je tada bio izraelski veliki svećenik, pokazao je čvrsto pouzdanje u Jehovu i ponovno preuzeo važnu ulogu u teškoj situaciji. “Hoćemo li opet izaći u boj protiv sinova Benjamina, brata svojega, ili da odustanemo?” upitao je Jehovu u molitvi. Jehova je uslišio njegovu molitvu i predao im Benjaminovce, a Gibea je bila spaljena do temelja (Suci 20:27-48).

Što učimo iz toga? Ponekad u skupštini neki problemi traju duže vrijeme unatoč tome što se starješine jako trude riješiti ih i što se mole Bogu za pomoć. U takvoj situaciji starješine trebaju imati na umu Isusove riječi: “Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!” (Luka 11:9). Čak i ako se čini da Jehova ne uslišava njihove molitve, nadglednici mogu biti sigurni da će on odgovoriti na njih u pravo vrijeme.

Naprimjer, jedna skupština u Irskoj pod hitno je trebala dvoranu, no službenik u mjesnom urbanističkom uredu nije bio naklonjen našoj braći. Odbio je sve prijedloge koje su dala naša braća za gradnju dvorane na željenoj lokaciji. Jedina osoba koja im je mogla dati suglasnost za gradnju bio je pročelnik državnog urbanističkog ureda. Je li našoj braći pomogla molitva kao što je pomogla i Pinhasu?

Jedan starješina iz te skupštine kaže: “Nakon što smo se puno molili Jehovi, otputovali smo do državnog urbanističkog ureda. Ondje su mi rekli da će nas pročelnik vjerojatno primiti tek za nekoliko tjedana. No uspjeli smo se sastati s njim na pet minuta. Nakon što je pogledao promijenjene nacrte, odmah nam je dao dozvolu za nastavak gradnje. Otada se službenik u mjesnom uredu jako trudio pomoći nam. To nas je iskustvo uvjerilo koliku moć ima molitva.” Da, Jehova će uslišiti iskrene molitve starješina koji se uzdaju u njega.

Pinhas je obavljao vrlo odgovoran zadatak u starom Izraelu i suočavao se s mnogim problemima, no uspješno ih je rješavao jer je bio hrabar, razborit i uzdao se u Boga. Osim toga, Pinhas se zdušno brinuo za Božji narod, pa je stekao Jehovino priznanje. Oko 1 000 godina kasnije Ezra je pod Božjim nadahnućem napisao: “Pinhas, sin Eleazarov, bio je nekada njihov predstojnik. Jehova je bio s njim” (1. Ljet. 9:20). Neka Jehova bude sa svom braćom koja danas predvode njegov narod, ali i sa svim kršćanima koji mu odano služe!