Zašto je toliko važno biti duhovno budan?
“ŠTO će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka?” (Mat. 24:3). U odgovoru na to pitanje Isus je svojim učenicima dao jasan, detaljan, prepoznatljiv i očigledan znak, koji je opisan u 24. poglavlju Mateja, 13. poglavlju Marka i 21. poglavlju Luke. Isus ih je još upozorio: “Bdijte!” (Mat. 24:42).
Ako je znak koji je Isus dao bio toliko jasan, zašto je bilo potrebno to dodatno upozorenje? Razmotrimo dva moguća razloga za to. Kao prvo, kršćaninu bi nešto moglo odvraćati pažnju i navesti ga da se ne obazire na znak, zbog čega bi mogao duhovno oslabjeti i prestati bdjeti. Kao drugo, kršćanin bi mogao prepoznati specifična obilježja tog znaka, no budući da se ona ne ispunjavaju u njegovoj sredini, mogao bi pomisliti da se to ne tiče njega osobno. Zbog toga bi mogao zaključiti da je “velika nevolja”, vrhunac Isusovog proročanstva, još uvijek dosta daleko i da stoga ne mora “bdjeti” (Mat. 24:21).
“Nisu obraćali pažnju”
Isus je svoje sljedbenike podsjetio na to kakvi su bili ljudi u Noino vrijeme. Oni su sigurno primjećivali da Noa propovijeda, da gradi ogromnu arku i da posvuda vlada nasilje. Pa ipak, većina njih “nije obraćala pažnju” na to (Mat. 24:37-39). I danas ljudi slično reagiraju na upozorenja. Naprimjer, znakovi za ograničenje brzine vozačima šalju jasnu poruku, no mnogi ih zanemaruju. Vlasti su često prisiljene stavljati ležeće policajce na gradske prometnice kako bi prisilile vozače da voze sporije. Slično tome, neki kršćanin možda prepoznaje znak posljednjih dana, no zanemaruje ga i bavi se aktivnostima koje mu odvraćaju pažnju. To se dogodilo i Arielle, tinejdžerici iz jedne zapadnoafričke zemlje.
Arielle je voljela gledati ženski rukomet na televiziji. Kad je u njenoj školi bio oformljen rukometni tim, bila je toliko sretna što joj se pružila prilika da igra rukomet da je smetnula s uma koliko to može biti opasno za njenu duhovnost. Prijavila se za vratara. Što se dalje dogodilo? Ona kaže: “Dečki nekih suigračica drogirali su se i pušili. Rugali su mi se zato što sam drugačija, ali mislila sam da se mogu nositi s time. No dogodilo se ono što nisam očekivala — upravo je sama igra počela nagrizati moju duhovnost. Živjela sam samo za rukomet. Kad sam bila na kršćanskim sastancima, u mislima bih često odlutala na rukometni teren. To se štetno odrazilo i na moju kršćansku osobnost. Ljubav prema rukometnoj igri prerasla je u strast za pobjeđivanjem. Naporno sam trenirala kako bih zadovoljila žarku želju za pobjeđivanjem koja se probudila u meni. Bila sam pod sve većim stresom. Zbog rukometa sam čak žrtvovala neka prijateljstva.
Presudni trenutak dogodio se tijekom jedne utakmice kad je protivnički tim trebao izvesti kazneni udarac. Pripremala sam se za obranu. Spontano sam se pomolila Jehovi da mi pomogne obraniti taj udarac. Tada sam shvatila koliko sam duhovno oslabjela. Kako sam se duhovno oporavila?
Iako sam već bila gledala naš videofilm Mladi pitaju — čemu ću posvetiti svoj život? *, odlučila sam ga pogledati još jednom i dobro razmisliti o njemu. Uostalom, bila sam u sličnoj nezavidnoj situaciji kao i Andre, mladić iz tog filma. Posebno sam obratila pažnju na riječi jednog starješine koji je Andreu savjetovao da pročita Filipljanima 3:8 i da razmisli o tim riječima. To je snažno djelovalo na mene. Prestala sam igrati u timu.
Nakon toga sve se promijenilo. Više nisam bila obuzeta željom za pobjeđivanjem, pa je nestao i stres koji sam zbog toga osjećala. Bila sam sretnija i zbližila sam se s prijateljima u skupštini. Duhovne aktivnosti počele su mi više značiti. Bolje sam se koncentrirala na sastancima i ponovno sam uživala u njima. I moja je služba propovijedanja postala kvalitetnija. Sada redovito služim kao pomoćni pionir.”
Ako ti nešto odvlači pažnju i navodi te da zanemariš znak koji je Isus dao, poduzmi odlučne korake poput Arielle. Isprobaj neke od sljedećih prijedloga. Istražuj pomoću Indeksa publikacija, koji je poput karte koja vodi do zakopanog blaga. Ondje ćeš pronaći natuknice koje ukazuju na razumne savjete i osobna iskustva kršćana koji su se suočili s raznim iskušenjima. Dobro se pripremaj za sastanke i radi bilješke kako bi ti sastanci što više koristili. Nekima pomaže kad u dvorani sjede bliže podija. Kada se gradivo razmatra s prisutnima, nastoj komentirati što prije. Osim toga, ostani duhovno budan tako da pratiš zbivanja u svijetu i uspoređuješ ih s događajima koji čine prorečeni znak i s drugim obilježjima “posljednjih dana” (2. Tim. 3:1-5; 2. Petr. 3:3, 4; Otkr. 6:1-8).
“Budite spremni!”
Događaji koji čine znak posljednjih dana vide se “po svemu svijetu” (Mat. 24:7, 14). Milijuni ljudi žive u područjima koja snažno pogađaju glad, pošasti, potresi i druge prorečene nevolje. S druge strane, mnogi drugi žive relativno mirno i spokojno. Ako dosad nisi doživio neku od nevolja koja je dio prorečenog znaka, trebaš li zaključiti da će velika nevolja izbiti tek u dalekoj budućnosti? To ne bi bilo mudro.
Razmisli, naprimjer, o tome što je Isus prorekao o “pošastima i gladi” (Luka 21:11). Kao prvo, nije rekao da će te nevolje zahvatiti sva područja istovremeno ili u jednakoj mjeri. Umjesto toga, rekao je da će se one događati “po raznim mjestima”. Stoga ne trebamo očekivati da će se isti događaji zbivati posvuda u isto vrijeme. Kao drugo, nakon što je spomenuo glad, Isus je rekao da će neki njegovi sljedbenici trebati dobro paziti da se ne prejedaju. Upozorio ih je: “Pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom” (Luka 21:34). Dakle, ne trebamo očekivati da će svi kršćani osobno osjetiti sve nevolje koje sačinjavaju prorečeni znak. Umjesto toga, Isus je rekao: “Kad vidite da se sve to događa, znajte da je blizu kraljevstvo Božje!” (Luka 21:31). Suvremena sredstva komunikacije omogućavaju nam da vidimo ispunjenje svih prorečenih događaja, bez obzira na to jesmo li ih osobno doživjeli.
Pored toga, imaj na umu da je Jehova već odredio “dan i čas” kada će započeti velika nevolja (Mat. 24:36). Razvoj događaja na Zemlji neće to promijeniti.
Isus je potaknuo sve kršćane: “Budite spremni!” (Mat. 24:44). Trebamo uvijek biti spremni. Naravno, ne možemo se svaki dan od jutra do mraka baviti teokratskim aktivnostima. Osim toga, nitko od nas ne zna što će raditi u trenutku kad izbije velika nevolja. Netko će možda biti na poslu ili obavljati kućanske poslove (Mat. 24:40, 41). Što onda možemo učiniti kako bismo bili spremni?
Emmanuel, Victorine i njihovih šest kćeri žive u dijelu Afrike u kojem se ne osjeća sva težina svih događaja koji čine prorečeni znak. Stoga su odlučili svaki dan razgovarati o duhovnim stvarima kako bi “bili spremni”. Emmanuel kaže: “Bilo je teško pronaći termin koji svima odgovara. Na kraju smo odlučili proučavati pola sata ujutro, od 6.00 do 6.30. Najprije razmotrimo dnevni citat, a zatim nekoliko odlomaka iz jedne od publikacija koje se taj tjedan razmatraju na sastanku.” Pomaže li im to da ostanu duhovno budni? Itekako! Emmanuel služi kao koordinator starješinstva u svojoj skupštini. Victorine često služi kao pomoćni pionir i mnogima je pomogla upoznati istinu. Sve njihove kćeri dobro duhovno napreduju.
Isus nas potiče: “Pazite, budite budni!” (Mar. 13:33). Nemoj dopustiti da ti išta odvuče pažnju i umanji tvoju duhovnu budnost. Umjesto toga, primjenjuj korisne savjete koje pročitaš u našim publikacijama i čuješ na sastancima, kao što je to učinila i Arielle. Poput Emmanuelove obitelji, trudi se svaki dan učiniti nešto što će ti pomoći da budeš spreman i duhovno budan.
^ odl. 8 Suvremena drama o mladom kršćaninu koji uz veliku borbu donosi odluku koja je ispravna u Jehovinim očima.
[Slika na stranici 4]
Svakodnevni razgovori o duhovnim stvarima pomažu Emmanuelu i njegovoj obitelji da “budu spremni”