1, 2. (a) Što se može dogoditi ako vozač nije koncentriran na vožnju? (b) U kakvoj se opasnosti možemo naći ako nam nešto odvuče pažnju u duhovnom pogledu?

PREMA procjeni američkog Ministarstva prometa, dekoncentrirani vozači postali su prava pošast na prometnicama, a čini se da ih je svake godine sve više. Naprimjer, mobiteli mogu dekoncentrirati vozača i odvući mu pažnju od jedine stvari koju bi trebao raditi — od vožnje. Više od trećine ispitanika koji su sudjelovali u jednoj anketi izjavilo je da ih je udarilo, ili da ih je gotovo udarilo, vozilo za čijim je upravljačem bio vozač koji je koristio mobitel. Nekima se možda čini da je jako praktično raditi više stvari tijekom vožnje, no to može imati kobne posljedice.

² Nešto slično može se dogoditi i u duhovnom pogledu. Kao što dekoncentrirani  vozač obično ne primjećuje znakove koji ukazuju na opasnost, tako ni osoba kojoj nešto odvlači pažnju u duhovnom pogledu ne primjećuje opasnost koja joj prijeti i lako može nastradati. Ako dopustimo da nas nešto odvuče s kršćanskog puta i odvoji od naših teokratskih aktivnosti, mogli bismo doživjeti “brodolom vjere” (1. Tim. 1:18, 19). Apostol Pavao upozorio je na tu opasnost kad je rekao sukršćanima u Rimu: “Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt, a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir” (Rim. 8:6). Što je Pavao time mislio? Što možemo učiniti kako ne bismo razmišljali “svojstveno tijelu” nego “svojstveno duhu”?

3, 4. (a) O kakvoj je borbi pisao Pavao? (b) Zašto bi nas trebala zanimati borba koju je vodio Pavao?

³ Pavao je u svojoj poslanici Rimljanima pisao o borbi koju je i sam vodio — borbi između tijela i uma. (Pročitaj Rimljanima 7:21-23.) On se nije pokušavao opravdati niti se sažalijevao, kao da je toliko opterećen grijehom da si jednostavno ne može pomoći. Uostalom, on je bio zreo, duhom pomazani kršćanin, “apostol poslan drugim narodima” (Rim. 1:1; 11:13). Zašto je onda pisao o svojoj borbi?

⁴ Ponizno je priznao da sam po sebi nije u stanju vršiti Božju volju u onoj mjeri u kojoj je to želio. Zašto to nije mogao? “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju”, objasnio je Pavao (Rim. 3:23). Budući da je bio Adamov potomak, i on je osjećao posljedice koje grijeh ima na nesavršeno tijelo. Možemo razumjeti kako se osjećao jer smo i mi nesavršeni i moramo svaki dan voditi sličnu borbu. Usto, postoji mnogo toga što nam može odvući pažnju i navesti nas da skrenemo s “tijesnog puta koji vodi u život” (Mat. 7:14). No poput Pavla, ni mi se ne nalazimo u beznadnoj situaciji.

5. Što je Pavlu pomoglo da pobijedi u svojoj borbi?

⁵ Pavao je upitao tko će ga izbaviti od nesavršenog tijela s kojim se borio, a zatim je rekao: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!” (Rim. 7:24, 25). Zatim je govorio o onima koji su “u zajedništvu s Kristom Isusom”, odnosno o pomazanim kršćanima. (Pročitaj Rimljanima 8:1, 2.) Njih Jehova putem svog svetog duha usvaja kao sinove i poziva ih da budu “sunasljednici Kristovi” (Rim. 8:14-17). Božji duh i njihova vjera u Kristovu otkupnu žrtvu omogućavaju im da pobijede u borbi o kojoj je Pavao govorio, i zbog toga za njih “nema osude”. Oni su oslobođeni “zakona grijeha i smrti”.

6. Zašto svi Božji sluge trebaju obratiti pažnju Pavlovim riječima?

⁶ Premda se Pavlove riječi odnose na pomazane kršćane, ono što je napisao o Božjem duhu i Kristovoj otkupnoj žrtvi može koristiti svim Jehovinim slugama bez obzira na to koju nadu gaje. Budući da je Pavao te riječi napisao pomazanim kršćanima pod Božjim nadahnućem, vrlo je važno da svi Božji sluge razumiju o čemu je govorio i da se trude izvući pouku iz toga.

7, 8. (a) U kom je smislu Zakon “zbog tijela bio slab”? (b) Što je Bog postigao putem svog duha i otkupnine?

⁷ U 7. poglavlju poslanice Rimljanima Pavao je pisao o tome koliku moć ima grijeh nad nesavršenim tijelom. U 8. poglavlju govorio je o snazi svetog duha. Objasnio je na koji način Božji duh može pomoći kršćanima da se bore protiv grijeha, koji ima veliku moć, kako bi mogli živjeti u skladu s Jehovinom voljom i dobiti Jehovino priznanje. Istaknuo je da je Bog putem  svog duha i otkupne žrtve svog Sina postigao nešto što Mojsijev zakon nije mogao postići.

⁸ Taj je Zakon svojim mnogobrojnim propisima osuđivao grešnike. Osim toga, izraelski veliki svećenici koji su služili pod Zakonom bili su nesavršeni i nisu mogli prinijeti odgovarajuću žrtvu za grijeh. U tom je smislu Zakon “zbog tijela bio slab”. No “poslavši svojega Sina u obličju sličnom grešnom tijelu” i prinijevši ga kao otkupnu žrtvu, Bog je “osudio grijeh u tijelu” i tako nadvladao “nemoć” Zakona. Zbog toga su pomazani kršćani, zahvaljujući svojoj vjeri u Isusovu otkupnu žrtvu, pravedni u Božjim očima. Pavao ih potiče da “ne žive po tijelu, nego po duhu”. (Pročitaj Rimljanima 8:3, 4.) Oni moraju tako živjeti sve do kraja svog zemaljskog života kako bi bili “nagrađeni životom” na nebu (Otkr. 2:10).

9. Što znači riječ “zakon” koja se koristi u Rimljanima 8:2?

⁹ Pavao je osim “Zakona” spomenuo i “zakon tog duha” te “zakon grijeha i smrti” (Rim. 8:2). O kakvim se zakonima radi? Riječ “zakon” koja se pojavljuje u ovom retku ne odnosi se na određene propise, poput onih od kojih se sastoji Mojsijev zakon. U jednom priručniku stoji: “Grčka riječ zakon u ovom se slučaju odnosi na svojevrsne norme ponašanja, bilo dobre bilo loše, koje u čovjeku djeluju poput nekog zakona. Taj izraz označava i načela kojima se netko vodi u životu.”

10. U kom smo smislu podložni zakonu grijeha i smrti?

¹⁰ Apostol Pavao je napisao: “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rim. 5:12). Kao Adamovi potomci, svi smo podložni zakonu grijeha i smrti. Naše grešno tijelo stalno nas navodi da činimo ono što Bogu nije po volji i što za posljedicu ima samo smrt. Pavao je u svojoj poslanici Galaćanima nazvao takve postupke i svojstva “djelima tijela”. Zatim je rekao: “Oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje” (Gal. 5:19-21). To su isti oni ljudi koji žive po tijelu (Rim. 8:4). Njihove “norme ponašanja” i “načela kojima se vode u životu” potpuno su tjelesni. No da li samo oni koji čine teške grijehe poput bluda, idolopoklonstva i okultizma žive po tijelu? Nipošto,  jer djela tijela uključuju i ono što netko možda smatra samo lošim karakternim crtama, naprimjer sklonost ljubomori, gnjevu, sukobima i zavisti. Tko može za sebe reći da se oslobodio baš svega što spada u djela tijela i da ne živi po tijelu?

11, 12. (a) Kako nam je Jehova omogućio da nadvladamo zakon grijeha i smrti? (b) Što moramo raditi da bismo stekli Božju naklonost?

¹¹ Doista možemo biti sretni što nam je Jehova omogućio da nadvladamo zakon grijeha i smrti! Isus je rekao: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.” Time što prihvaćamo Božju ljubav i pokazujemo da vjerujemo u otkupnu žrtvu Isusa Krista, oslobođeni smo osude koja je posljedica naslijeđenog grijeha (Ivan 3:16-18). Zbog toga se možda osjećamo poput Pavla, koji je rekao: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!”

¹² To je kao da smo izliječeni od teške bolesti. Ako se želimo potpuno oporaviti, moramo raditi ono što nam kaže liječnik. Premda nas vjera u otkupninu može osloboditi zakona grijeha i smrti, još smo uvijek nesavršeni i grešni. Sama vjera nije dovoljna da bismo bili zdravi u duhovnom pogledu i uživali Božju naklonost i blagoslove. Pavao je spomenuo i da je potrebno živjeti po duhu.

13. Što znači živjeti po duhu?

¹³ Da bismo živjeli po duhu, moramo stalno duhovno napredovati (1. Tim. 4:15). Svaki dan trebamo dati sve od sebe kako bismo “živjeli po duhu”, iako to ne znači da nikada nećemo pogriješiti (Gal. 5:16). Ako dopustimo da nas u životu vodi sveti duh, steći ćemo Božje priznanje.

14. Što je karakteristično za one koji “žive po tijelu”?

¹⁴ Pavao je potom u svojoj poslanici Rimljanima govorio o dvije grupe ljudi koje razmišljaju na potpuno različit način. (Pročitaj Rimljanima 8:5.) Pavao u tom retku nije nužno mislio na fizičko tijelo. U Bibliji se izraz “tijelo” ponekad odnosi na grešnu i nesavršenu ljudsku prirodu koja izaziva sukob između tijela i uma o kojem je Pavao govorio nešto ranije. No za razliku od Pavla, oni koji “žive po tijelu” uopće se  ne trude boriti protiv grešnih sklonosti. Umjesto da razmišljaju o tome što Bog traži od njih i prihvate njegovu pomoć, oni “razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu”. Uglavnom su zaokupljeni time da si osiguraju lagodan život i da zadovolje svoje tjelesne želje. Za razliku od njih, oni koji “žive po duhu” razmišljaju o “onome što je svojstveno duhu”, odnosno o svojoj kršćanskoj službi i o svemu onome što nam Jehova daje kako bismo mogli biti u dobrom odnosu s njim.

15, 16. (a) Kako na nas utječe ono o čemu razmišljamo? (b) O čemu danas razmišlja većina ljudi?

¹⁵ Pročitaj Rimljanima 8:6. Prije nego što nešto učinimo, bilo dobro bilo loše, najprije o tome razmišljamo. Ljudi koji stalno razmišljaju o tjelesnim stvarima ubrzo usvoje stavove koji pokazuju da su potpuno usredotočeni na ono što je svojstveno tijelu. Njihove misli, želje i interesi uglavnom se vrte oko takvih stvari.

¹⁶ Čime je danas zaokupljena većina ljudi? Apostol Ivan je napisao: “Ništa što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i isticanje svog imetka — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta” (1. Ivan. 2:16). U te želje spadaju i stvari kao što je nemoral, želja za istaknutim položajem u društvu i težnja za posjedovanjem što više materijalnih stvari. Knjige, časopisi, novine, filmovi, televizijski program i internet preplavljeni su takvim sadržajima prvenstveno zato što većina ljudi razmišlja o takvim stvarima i želi ih. Međutim, “razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt” — u duhovnom pogledu ta smrt nastupa već sada, a u doslovnom smislu u bliskoj budućnosti. Zašto to možemo reći? “Jer razmišljanje svojstveno tijelu donosi neprijateljstvo s Bogom, budući da se tijelo ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može. Stoga oni koji žive po tijelu ne mogu ugoditi Bogu” (Rim. 8:7, 8).

17, 18. Što nam može pomoći da razmišljamo svojstveno duhu i koje ćemo blagoslove zbog toga doživjeti?

¹⁷ S druge strane, “razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir” — vječni život u budućnosti, a unutarnji mir i mir s Bogom već sada. Kako možemo razmišljati “svojstveno duhu”? Tako da redovito promišljamo o duhovnim stvarima i razvijamo stavove koji pokazuju da smo duhovne osobe. Budemo li to činili, naše će se misli “pokoravati Božjem zakonu” i bit će u skladu s Božjim mislima. Kad se nađemo u kušnji, nećemo biti u nedoumici što da učinimo. Donijet ćemo ispravnu odluku, koja je odraz djelovanja duha.

¹⁸ Zato je važno razmišljati o duhovnim stvarima. Da bismo u tome uspjeli, trebamo “pripremiti um za naporan rad”. To znači da duhovne aktivnosti, kao što su redovita molitva, čitanje i proučavanje Biblije, pohađanje sastanaka i služba propovijedanja, trebaju zauzimati središnje mjesto u našem životu (1. Petr. 1:13). Ne smijemo dopustiti da nam ono što je svojstveno tijelu odvuče pažnju, nego moramo razmišljati o onome što je svojstveno duhu. Samo tada živjet ćemo po duhu. To će nam donijeti blagoslove jer razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir (Gal. 6:7, 8).