JEHU se borio za pravu religiju. Činio je to energično, bez oklijevanja, nepopustljivo, revno i hrabro. Imao je osobine koje bismo i mi trebali razvijati.

Jehu je od Boga dobio važan zadatak u vrijeme kad je izraelski narod bio u jadnom stanju. U cijeloj zemlji osjećao se loš utjecaj Izebele, udovice kralja Ahaba i majke izraelskog kralja Jorama. Ona je poticala narod da štuje Baala, a ne Jehovu, ubijala Božje proroke i iskvarila narod svojim “bludništvom” i “vračanjem” (2. Kralj. 9:22; 1. Kralj. 18:4, 13). Stoga je Jehova zapovjedio da se istrijebi cijeli Ahabov dom, pa tako i Joram i Izebela. Jehu je trebao predvoditi u izvršenju te presude.

Na početku biblijskog izvještaja koji govori o tom događaju upoznajemo se s Jehuom, koji je bio na skupu vojnih zapovjednika u vrijeme kad su Izraelci ratovali protiv Sirijaca u Ramot-Gileadu. Jehu je imao visok čin u izraelskoj vojsci, a možda je čak bio i zapovjednik. Prorok Elizej poslao je jednog od proročkih sinova da pomaže Jehua za kralja i zapovjedi mu da pobije sve muške pripadnike Ahabovog otpadničkog doma (2. Kralj. 8:28; 9:1-10).

Kad su ostali zapovjednici upitali Jehua zašto ga je posjetio taj proročki sin, on im nije htio odmah odgovoriti. No kad su ga počeli nagovarati, otkrio im je istinu te zajedno s njima počeo kovati urotu protiv Jorama (2. Kralj. 9:11-14). Izgleda da je u vojnim redovima potajno vladalo silno negodovanje i otpor prema Izebelinom utjecaju i politici koju je vodila kraljevska obitelj. U svakom slučaju, Jehu je pomno razmislio kako da na najbolji način izvrši zadatak koji mu je bio povjeren.

Kralj Joram bio je ranjen u bici te se povukao u grad Jizreel kako bi se oporavio. Jehu je znao da će njegov plan uspjeti samo ako nitko iz Jizreela ne sazna što namjerava učiniti. “Neka nitko ne pobjegne iz grada da ne bi otišao i javio to u Jizreel!” rekao je Jehu (2. Kralj. 9:14, 15). Možda je očekivao da će mu dio vojske koji je bio odan Joramu pružiti barem djelomičan otpor, pa je želio spriječiti da se takvo što dogodi.

Kako bi iznenadio neprijatelja, Jehu je odjurio u svojim kolima iz Ramot-Gileada u Jizreel, koji je bio udaljen oko 70 kilometara. Kad se približio gradu, stražar koji je stajao na kuli vidio je “mnoštvo Jehuovih ljudi kako navire” (2. Kralj. 9:17). Jehu je  najvjerojatnije poveo sa sobom veliku vojsku kako bi bio siguran da će izvršiti svoj zadatak.

Stražar je povikao: “Onaj što vozi, vozi kao Jehu, (...) jer vozi mahnito” (2. Kralj. 9:20). Očito je shvatio da jedna kola vozi hrabri Jehu. Ako je Jehu i inače brzo vozio, mora da je tom prilikom vozio doista mahnito.

Jehu nije želi reći dvojici glasnika zašto dolazi, pa su kralj Joram i njegov saveznik Ahazija, Judin kralj, svaki u svojim kolima otišli u susret Jehuu. Joram ga je upitao: “Dolaziš li u miru, Jehu?” na što mu je on oštro odgovorio: “Kako može biti mir dok je bludništva majke tvoje Izebele i silnog vračanja njezina?” Uznemiren tim odgovorom, Joram je počeo bježati. No nije mogao uteći Jehuu, koji je brzo nategnuo luk i probo ga strijelom kroz srce, pa se kralj Joram srušio mrtav u svojim kolima. Ahazija je uspio pobjeći, no Jehu je kasnije krenuo u potjeru za njim i naredio svojim vojnicima da i njega ubiju (2. Kralj. 9:22-24, 27).

Sljedeća osoba iz Ahabovog doma s kojom se Jehu obračunao bila je zla kraljica Izebela. Jehu je s pravom rekao za nju da je “prokletnica”. Kad je ulazio u Jizreel, na prozoru dvora ugledao je Izebelu. Nije trošio puno riječi, nego je zapovjedio dvoranima da je bace s prozora. Njegovi su konji potom pregazili tu ženu koja je iskvarila cijeli izraelski narod. Poslije toga, Jehu je pobio sve preostale pripadnike doma zlog Ahaba (2. Kralj. 9:30-34; 10:1-14).

Premda je pomisao na takvo nasilje odbojna, trebamo imati na umu da je u ono vrijeme Jehova koristio svoje sluge kako bi izvršili njegove presude. U Bibliji čitamo: “Bog je učinio da bude na propast Ahazijinu što je došao k Joramu. Kad je došao onamo, otišao je s Joramom u susret Jehuu, unuku Nimšijevu, kojega je Jehova bio pomazao da istrijebi dom Ahabov” (2. Ljet. 22:7). Kad je Jehu bacio Joramovo tijelo na Nabotovo polje, shvatio je da je time ispunio Jehovino obećanje da će Ahabov dom biti kažnjen zato što je Ahab ubio Nabota. Štoviše, Jehuu je bilo zapovjeđeno da “osveti krv slugu [Božjih]” koje je pobila Izebela (2. Kralj. 9:7, 25, 26; 1. Kralj. 21:17-19).

U današnje vrijeme Jehovini se sluge ne obračunavaju fizički s onima koji se protive pravoj religiji. “Moja je osveta”, kaže Bog  (Hebr. 10:30). No da bi očistili skupštinu od utjecaja koji bi je mogli iskvariti, starješine ponekad moraju pokazati sličnu hrabrost kao i Jehu (1. Kor. 5:9-13). Svi u skupštini trebaju odlučno izbjegavati kontakt s isključenim osobama (2. Ivan. 9-11).

Što je Jehua poticalo da izvrši zadatak koji je dobio? Odgovor na to pitanje jasno se vidi iz riječi koje je uputio vjernom Jonadabu: “Pođi sa mnom i vidjet ćeš da neću dozvoliti da itko bude suparnik Jehovi!” Jonadab je prihvatio Jehuov poziv, popeo se u njegova kola i odvezao se s njim u Samariju. Ondje je Jehu “postupao lukavo, jer je htio istrijebiti štovatelje Baalove” (2. Kralj. 10:15-17, 19).

Jehu je objavio da će prinijeti Baalu “žrtvu veliku” (2. Kralj. 10:18, 19). “Rekavši to, Jehu se lukavo poigrao riječima”, kaže jedan bibličar. Izraz koji je Jehu koristio “obično znači ‘žrtva’, no može značiti i ‘pokolj’ otpadnika”. Jehu nije želio da ijedan štovatelj Baala propusti taj događaj, pa ih je sve okupio u Baalovom hramu i dao im odjeću po kojoj ih se moglo prepoznati. “Kad je završio prinošenje žrtve paljenice”, Jehu je naredio osamdesetorici svojih ljudi da pobiju štovatelje Baala. Zatim je razrušio Baalov hram i pretvorio ga u zahode, kako više ne bi bio prikladan za vršenje vjerskih obreda (2. Kralj. 10:20-27).

Istina je da je Jehu prolio mnogo krvi. Unatoč tome, Biblija ga prikazuje kao hrabrog čovjeka koji je oslobodio izraelski narod ugnjetavačke vlasti Izebele i njene obitelji. To je mogao učiniti samo hrabar, odlučan i revan vođa. “Bio je to težak zadatak koji je bio izvršen temeljito i nepopustljivo”, stoji u jednom biblijskom rječniku. “Manje drastičnim mjerama vjerojatno ne bi bilo moguće iskorijeniti štovanje Baala iz Izraela.”

Sigurno i sam znaš da današnje okolnosti zahtijevaju od kršćana da pokazuju neke osobine koje je imao i Jehu. Naprimjer, kako bismo trebali reagirati ako dođemo u iskušenje da učinimo nešto što Jehova osuđuje? Trebali bismo se tome oduprijeti hrabro, odlučno i bez oklijevanja. Kad je riječ o odanosti Jehovi, ne smijemo dozvoliti da nam itko bude važniji od Jehove.

Na kraju izvještaja o Jehuu nalazimo i jedno upozorenje. Jehu ‘nije odstupio od štovanja zlatne teladi u Betelu i Danu’ (2. Kralj. 10:29). Kako je moguće da je netko tko se toliko revno borio za pravu religiju na kraju tolerirao idolopoklonstvo?

Jehu je možda smatrao da će izraelsko kraljevstvo ostati nezavisno od Jude samo ako i u vjerskom pogledu bude odijeljeno. Stoga je, poput prijašnjih izraelskih kraljeva, nastojao da Izrael u vjerskom smislu ostane odijeljen od Jude time što je nastavio sa štovanjem teladi. No na taj je način pokazao da nema vjere u Jehovu, koji ga je postavio za kralja.

Jehova je pohvalio Jehua jer je “postupao dobro, čineći što je pravo u [Božjim] očima”. Usprkos tome, Jehu se “nije trudio svim srcem postupati po zakonu Jehove, Boga Izraelova” (2. Kralj. 10:30, 31). S obzirom na sve što je prije učinio, to može djelovati iznenađujuće i žalosno. No iz toga možemo nešto naučiti. Ne smijemo olako shvaćati svoj odnos s Jehovom. Svakog dana trebamo jačati svoju vjeru tako da proučavamo Božju Riječ, razmišljamo o njoj i usrdno se molimo svom nebeskom Ocu. Stoga dajmo sve od sebe kako bismo svim srcem postupali po Jehovinom zakonu! (1. Kor. 10:12).