1, 2. (a) U kakvim bismo se situacijama mogli naći? (b) Na koga se trebamo uvijek oslanjati i zašto je najbolje tako postupiti?

ANIN * poslodavac već je zatvorio neke odjele u svom poduzeću i otpustio nekoliko radnika. Ani se čini da je ona sljedeća na redu da dobije otkaz. Što da učini ako ostane bez posla? Kako će plaćati račune? Pamela je kršćanka koja se želi preseliti u područje gdje je potrebno više objavitelja, no nije sigurna je li spremna za to. Samuela muči nešto drugo. Još kao vrlo mlad gledao je pornografiju. Sada ima dvadesetak godina i osjeća snažnu želju da se vrati staroj navici. Kako se može oduprijeti tom iskušenju?

² Na koga se ti oslanjaš kad se nađeš u teškim životnim situacijama, kad trebaš donijeti važne odluke ili kad se trebaš oduprijeti iskušenjima? Oslanjaš li se samo na sebe ili si spreman “baciti na Jehovu breme svoje”? (Psal. 55:22). U Bibliji stoji: “Oči Jehovine gledaju pravednike i uši njegove slušaju vapaj njihov” (Psal. 34:15). Stoga je doista važno da se uzdamo u Jehovu svim svojim srcem i da se ne oslanjamo na vlastiti razum! (Izr. 3:5).

3. (a) Što znači uzdati se u Jehovu? (b) Zašto se neki oslanjaju na vlastiti razum?

³ Uzdati se u Jehovu cijelim srcem znači postupati onako kako on smatra ispravnim, u skladu s njegovom voljom. Da bismo to mogli, važno je da mu se redovito obraćamo u molitvi i usrdno ga molimo za vodstvo. No mnogima je teško potpuno se oslanjati na Jehovu. Naprimjer, Lina priznaje: “Stalno se moram boriti sama sa sobom kako bih naučila potpuno se uzdati u Jehovu.” Zašto se tako osjeća? “Nemam nikakav kontakt s ocem, a majka me zapostavljala i emocionalno i fizički. Stoga sam se vrlo rano u životu naučila brinuti sama za sebe”, kaže ta kršćanka. Zbog onog što je doživjela u djetinjstvu, Lini je teško imati potpuno povjerenje u bilo koga. Netko bi se mogao oslanjati na sebe i zbog svojih sposobnosti ili uspjeha koji je postigao. Naprimjer, moglo bi se dogoditi da neki starješina počne rješavati skupštinske probleme oslanjajući se na svoje iskustvo umjesto da se najprije obrati Bogu u molitvi.

4. Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

⁴ Jehova očekuje od nas da se svesrdno trudimo živjeti u skladu sa svojim molitvama i postupati po njegovoj volji. No kako možemo biti uravnoteženi i znati kada trebamo baciti svoje brige na Jehovu, a kada se trebamo sami potruditi riješiti teške probleme s kojima se suočavamo? Na što moramo paziti kad donosimo odluke? Zašto je molitva važna kad se trudimo oduprijeti iskušenjima? U nastavku ćemo se osvrnuti na neke biblijske primjere koji nam pomažu odgovoriti na ta pitanja.

5, 6. Kako je Ezekija postupio kada ga je htio napasti asirski kralj?

⁵ Biblija o Judinom kralju Ezekiji kaže: “Čvrsto se držao Jehove i nije odstupio od njega, nego je držao zapovijedi koje je Jehova dao Mojsiju.” Da, on se “uzdao u Jehovu, Boga Izraelova” (2. Kralj. 18:5, 6). Kako je Ezekija postupio kad je asirski kralj Sanherib poslao na Jeruzalem jaku vojsku i svoje predstavnike, među kojima je bio i rabšak? Moćna asirska vojska već je bila osvojila mnoge utvrđene gradove u Judi, a Sanherib je sada krenuo i na Jeruzalem. Ezekija je otišao u Jehovin dom i molio se: “Jehova, Bože naš, izbavi nas, molim te, iz ruke njegove, da sva kraljevstva zemaljska spoznaju da si ti, Jehova, Bog jedini!” (2. Kralj. 19:14-19).

⁶ Ezekija je postupio u skladu sa svojom molitvom. Prije nego što je otišao u hram da se pomoli, rekao je narodu da ne odgovara na rabšakovo ruganje. Osim toga, poslao je izaslanike k proroku Izaiji da od njega traže savjet (2. Kralj. 18:36; 19:1, 2). Ezekija je postupio ispravno. Nije pokušavao pronaći rješenje koje bi bilo suprotno Jehovinoj volji i nije tražio pomoć od Egipta ili okolnih naroda. Nije se oslanjao na vlastiti razum, nego se uzdao u Jehovu. Nakon što je Jehovin anđeo pobio 185 000 Sanheribovih vojnika, Sanherib je “ustao i otišao” te se vratio u Ninivu (2. Kralj. 19:35, 36).

7. Zašto Hanina i Jonina molitva mogu utješno djelovati na nas?

⁷ Hana, žena levita Elkane, također se oslanjala na Jehovu. Ona nije mogla imati djece i zbog toga joj je bilo jako teško (1. Sam. 1:9-11, 18). Prorok Jona bio je spašen iz utrobe velike ribe nakon što se pomolio: “Iz nevolje svoje prizvao sam Jehovu, i on me uslišio. Iz utrobe groba zavapio sam. Ti si čuo glas moj” (Jona 2:1, 2, 10). Uistinu je utješno znati da i u najtežim situacijama možemo prizvati Jehovu i moliti ga da nam “bude milostiv”! (Pročitaj Psalam 55:1, 16.)

8, 9. Na što su se u svojim molitvama usredotočili Ezekija, Hana i Jona i što učimo iz toga?

⁸ Iz primjera Ezekije, Hane i Jone izvlačimo važnu pouku i o tome na što ne smijemo zaboraviti kad se u iznimno teškim trenucima molimo Jehovi. Svi su oni osjećali duševnu bol kad su se našli u teškim životnim situacijama. No njihove molitve pokazuju da nisu mislili samo na sebe i na to kako riješiti svoje probleme. Najvažniji su im bili Božje ime, služenje pravom Bogu i vršenje njegove volje. Ezekiju je boljelo što se Jehovinom imenu nanosila sramota. Hana je obećala da će sina kojeg je toliko željela dati da služi u svetom šatoru u Šilu. A Jona je rekao: “Što sam zavjetovao, ispunit ću” (Jona 2:9).

⁹ Kad se molimo za izbavljenje iz neke teške situacije, bilo bi dobro da preispitamo svoje poticaje. Da li se molimo samo za to da se riješi naš problem ili mislimo i na Jehovu i njegov naum? Zbog problema koje imamo mogli bismo postati toliko zaokupljeni sami sobom da duhovne stvari potisnemo u drugi plan. Kad se molimo Bogu za pomoć, usredotočimo se na Jehovu, posvećenje njegovog imena i opravdanje njegovog prava da bude Vrhovni Vladar. To će nam pomoći da zadržimo pozitivan stav čak i ako naš problem ne bude riješen onako kako smo se nadali. Jehova možda neće ukloniti naš problem, nego će nam naprosto dati snage da ustrajno podnosimo svoje životne okolnosti. (Pročitaj Izaiju 40:29; Filipljanima 4:13.)

10, 11. Što je Jošafat poduzeo kad se našao u situaciji koju nije znao riješiti?

¹⁰ Kako donosiš važne odluke u životu? Da li možda najprije odlučiš što ćeš učiniti, a tek onda moliš Jehovu da blagoslovi odluku koju si donio? Razmotrimo što je Judin kralj Jošafat učinio kad su udružene vojske Moabaca i Amonaca krenule u rat protiv njega. Judino kraljevstvo nije im se moglo oduprijeti. Što je Jošafat poduzeo?

¹¹ “Jošafat se uplašio, te je stao tražiti Jehovu”, kaže Biblija. Oglasio je post po cijeloj Judinoj zemlji te okupio narod “da traži savjet od Jehove”. Potom je ustao pred zajednicom Judinom i jeruzalemskom i pomolio se. Između ostalog, usrdno je molio Jehovu: “Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer mi smo nemoćni pred ovim mnoštvom velikim što dolazi na nas. Mi ne znamo što nam je činiti, nego su nam oči uprte u tebe.” Pravi je Bog uslišio Jošafatovu molitvu i čudom izbavio svoj narod (2. Ljet. 20:3-12, 17). Zar se i mi ne bismo trebali oslanjati na Jehovu, a ne na vlastiti razum kad donosimo odluke, naročito kad donosimo odluke koje mogu utjecati na našu duhovnost?

12, 13. Što možemo naučiti od kralja Davida u vezi s donošenjem odluka?

¹² Kako bismo trebali postupiti kad se suočimo s problemima koje je naizgled lakše riješiti jer već imamo određeno iskustvo, pa možemo brže doći do rješenja? Jedan događaj iz života kralja Davida pomaže nam odgovoriti na to pitanje. Kad su Amalečani opljačkali grad Siklag, odveli su sa sobom Davidove žene i djecu te žene i djecu njegovih ljudi. David je upitao Jehovu za savjet: “Da li da pođem u potjeru za tim razbojnicima?” Jehova mu je odgovorio: “Idi u potjeru jer ćeš ih stići i izbaviti zarobljene!” David je poslušao Jehovu te “izbavio sve što su oteli Amalečani” (1. Sam. 30:7-9, 18-20).

¹³ Neko vrijeme nakon što su Amalečani opljačkali Siklag, Izraelce su napali Filistejci. David je ponovno zatražio savjet od Jehove i dobio jasan odgovor. Bog mu je rekao: “Idi, jer ću predati Filistejce u tvoje ruke!” (2. Sam. 5:18, 19). Nedugo nakon toga Filistejci su opet zaratili protiv Davida. Što je učinio u toj situaciji? Mogao je pomisliti da se već dvaput našao u sličnoj situaciji i da bi bilo najbolje i ovaj put krenuti na Božje neprijatelje, kao što je i prije činio. Je li David tako razmišljao ili je tražio Jehovino vodstvo? Nije se oslanjao na svoje prijašnje iskustvo. Ponovno se obratio Jehovi u molitvi. Sigurno je bio sretan što je tako postupio. Taj put dobio je drugačije upute od Jehove (2. Sam. 5:22, 23). Kad naiđemo na problem s kojim smo se već prije suočili, moramo paziti da se ne oslanjamo isključivo na svoje iskustvo. (Pročitaj Jeremiju 10:23.)

14. Što učimo iz toga kako su Jošua i izraelski starješine postupili s Gibeonjanima?

¹⁴ Budući da smo nesavršeni, svi mi — pa tako i iskusni starješine — trebamo paziti da prilikom donošenja odluka ne propustimo tražiti savjet od Jehove. Prisjetimo se kako su Mojsijev nasljednik Jošua i izraelski starješine reagirali kad su im došli domišljati Gibeonjani koji su se prerušili i glumili da dolaze iz daleke zemlje. Jošua i ostali nisu tražili savjet od Jehove, nego su brzopleto sklopili savez s Gibeonjanima i obećali im da neće ratovati s njima. Iako je Jehova na kraju podržao taj savez, dao je u Bibliji zapisati izvještaj o njihovom propustu  kako bismo mi izvukli pouku iz toga (Još. 9:3-6, 14, 15).

15. Objasni zašto je molitva važna kad se borimo s nekim iskušenjem.

¹⁵ Budući da u našim udovima vlada “zakon grijeha”, trebamo se snažno boriti protiv grešnih sklonosti (Rim. 7:21-25). No u toj borbi možemo pobijediti. Kako? Isus je svojim sljedbenicima rekao da se moraju moliti kako bi se oduprli iskušenju. (Pročitaj Luku 22:40.) Ako nas neispravne želje i misli zaokupljaju i nakon što smo se molili Bogu u vezi s tim, trebamo i dalje “tražiti od Boga” mudrost kako bismo prebrodili tu kušnju. Biblija nam jamči da on ‘velikodušno i bez prekoravanja daje mudrost svima’ (Jak. 1:5). Jakov je također napisao: “Boluje li tko među vama [u duhovnom pogledu]? Neka pozove starješine skupštinske, pa neka se oni mole za njega, mažući ga uljem u ime Jehovino. I molitva upućena s vjerom ozdravit će bolesnoga” (Jak. 5:14, 15).

16, 17. Kada je najbolje moliti se ako tražimo pomoć da se odupremo iskušenju?

¹⁶ Molitva je prijeko potrebna da bismo se uspjeli oduprijeti iskušenju, no moramo biti svjesni koliko je važno moliti se u pravo vrijeme. Osvrnimo se na primjer jednog mladića o kojem se govori u Mudrim izrekama 7:6-23. On je u sumrak prolazio ulicom u kojoj je živjela jedna nemoralna žena za koju su svi znali. Ona ga je ‘zavela uvjeravanjem i odvukla svojim slatkorječivim usnama’, pa je pošao za njom “kao bik što ide na klanje”. Zašto se taj mladić uopće uputio onamo? Bio je lakovjeran, odnosno neiskusan, i vjerojatno se borio s neispravnim željama (Izr. 7:7). Kada bi mu molitva najviše koristila? Naravno, bilo bi dobro da se u bilo kojem trenutku tijekom susreta s tom ženom molio da se odupre iskušenju. No najbolje bi bilo da se molio čim mu je palo na pamet da prođe njenom ulicom.

¹⁷ Možda se danas neki muškarac jako bori protiv želje da gleda pornografiju. No pretpostavimo da posjećuje internetske stranice za koje zna da sadrže nemoralne fotografije ili videosnimke. Zar ne bi bio u sličnoj situaciji kao mladić o kojem se govori u 7. poglavlju Mudrih izreka? Doista bi krenuo opasnim putem! Da bi se netko odupro iskušenju da gleda pornografiju, treba moliti Jehovu za pomoć prije nego uopće počne pretraživati internetske stranice na kojima bi mogao naići na takve sadržaje.

18, 19. (a) Zašto nije lako oduprijeti se iskušenju, no kako možemo uspjeti u tome? (b) Što si odlučan činiti?

 ¹⁸ Nije lako oduprijeti se iskušenju ili pobijediti loše navike. Apostol Pavao je napisao: “Tijelo se sa svojim željama protivi duhu, a duh se protivi tijelu.” Zbog toga “ne činimo ono što bismo htjeli” (Gal. 5:17). Da bismo se oduprli toj sklonosti, trebamo se usrdno moliti čim nam se pojave neispravne misli ili čim dođemo u iskušenje da učinimo nešto loše, a zatim trebamo postupati u skladu sa svojim molitvama. Pavao je napisao: “Nije nas zadesilo drugo iskušenje osim onoga koje je uobičajeno za ljude” (1. Kor. 10:13). Dakle, uz Jehovinu pomoć možemo ostati vjerni Bogu.

¹⁹ Bez obzira na to suočavamo li se s nekom teškom životnom situacijom, stojimo li pred važnom odlukom ili se trebamo oduprijeti nekom iskušenju, ne zaboravimo da nam je Jehova dao dragocjen dar, a to je molitva. Time što se molimo pokazujemo Jehovi da se uzdamo u njega. Trebali bismo uvijek moliti Boga za njegov sveti duh, koji nas vodi i jača (Luka 11:9-13). Uzdajmo se u Jehovu i nemojmo se oslanjati na vlastiti razum!