To se pitanje javlja zbog naizgledne proturječnosti u nadahnutim izvještajima o Isusovoj smrti koje su zapisali evanđelist Marko i apostol Ivan. Marko je napisao: “Bio je treći sat kad su ga [vojnici] pribili na stup” (Mar. 15:25). Prema Ivanovom izvještaju, Pilat je “oko šestog sata” predao Isusa Židovima da bude pribijen na stup (Ivan 19:14-16). Tumači Biblije na različite načine pokušavaju objasniti ovo naizgledno proturječje. Međutim, Biblija ne navodi dovoljno informacija na temelju kojih bi se mogla objasniti razlika između ta dva izvještaja. Pa ipak, korisno je prisjetiti se kako se tada računalo vrijeme.

U 1. stoljeću naše ere Židovi su dio dana u kojem traje danje svjetlo dijelili na 12 sati, a sate su počeli brojiti od izlaska sunca (Ivan 11:9). Prema tom računanju, “treći sat” trajao je od osam do devet sati ujutro, a “šesti sat” završavao je otprilike u podne. Naravno, sunce je tijekom godine izlazilo i zalazilo u različito vrijeme. Zbog toga se dužina dana mijenjala ovisno o godišnjem dobu. Osim toga, sati u danu određivali su se prema položaju Sunca. Dakle, sati su se određivali približno točno. U grčkim knjigama Biblije obično se spominje da se neki događaj zbio u treći, šesti ili deveti sat, a pritom se najčešće misli da se odigrao otprilike u to vrijeme (Mat. 20:3, 5; Djela 10:3, 9, 30). Sati su se preciznije navodili samo ako je zbog razvoja događaja o kojem izvještava Biblija bilo jako važno spomenuti vrijeme kad se nešto dogodilo. Tako se, naprimjer, u jednom izvještaju spominje “sedmi sat” (Ivan 4:52).

Vrijeme odigravanja događaja koji su se zbili tijekom Isusovog posljednjeg dana na Zemlji podudara se u svim evanđeljima. U sva četiri evanđelja navodi se da su se svećenici i starješine sastali u zoru i zatim odveli Isusa rimskom upravitelju Ponciju Pilatu (Mat. 27:1; Mar. 15:1; Luka 22:66; Ivan 18:28). Matej, Marko i Luka izvještavaju da se u šesti sat, kad je Isus već bio pribijen na stup, tama spustila na zemlju i potrajala “sve do devetog sata” (Mat. 27:45, 46; Mar. 15:33, 34; Luka 23:44).

Na određivanje vremena kada je Isus bio pribijen na stup možda je utjecala još jedna važna činjenica: bičevanje je bilo sastavni dio postupka pogubljenja na stupu. Ponekad je ono bilo toliko okrutno da je osuđenik umro dok je primao udarce. Bičevanje koje je pretrpio Isus očito je bilo toliko žestoko da je samo kratko vrijeme uspio nositi stup na koji je trebao biti pribijen, a potom ga je morao ponijeti netko drugi (Luka 23:26; Ivan 19:17). Ako se smatralo da je bičevanje početak postupka pogubljenja na stupu, moralo je proći određeno vrijeme prije nego što je Isus bio pribijen. Dakle, moguće je da je jedan pisac naveo vrijeme kad su Isusa počeli bičevati, dok je drugi naveo vrijeme kad su ga pribili na stup. To bi moglo biti objašnjenje zašto su ta dva pisca navela različito vrijeme Isusovog pogubljenja.

Apostol Ivan napisao je svoje evanđelje nekoliko desetljeća nakon ostalih evanđelista. Stoga su mu bila dostupna njihova evanđelja. Istina, Ivan nije naveo isto vrijeme Isusovog pogubljenja kao i Marko. No to jasno pokazuje da nije samo prepisao Markovo evanđelje. I Ivan i Marko pisali su pod Božjim nadahnućem. Premda Biblija ne pruža dovoljno informacija na temelju kojih bismo mogli objasniti zašto se ta dva izvještaja razlikuju, možemo se pouzdati u točnost sva četiri evanđelja.