1-3. (a) Što apostoli nisu učinili tijekom Isusove posljednje noći na Zemlji? (b) Kako znamo da su izvukli pouku iz svoje greške?

ZAMISLI događaj koji se zbio posljednje noći Isusovog života na Zemlji. Isus je došao u Getsemanski vrt, smješten istočno od Jeruzalema, u kojem je volio provoditi vrijeme. S njim su bili i njegovi vjerni apostoli. Trebao je pronaći mjesto gdje bi se mogao u miru moliti jer je bio zabrinut zbog onoga što ga je čekalo (Mat. 26:36; Ivan 18:1, 2).

² Trojica apostola — Petar, Jakov i Ivan — pošla su s Isusom malo dublje u vrt. “Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” rekao im je, a zatim je otišao od njih kako bi se molio. Kad se vratio, zatekao je svoje prijatelje kako čvrsto spavaju. Ponovno ih je zamolio: “Bdijte!” No oni su još dvaput zaspali! Kasnije te noći pokazalo se da nijedan apostol nije bio budan u duhovnom pogledu. Naime, čak su ostavili Isusa i pobjegli! (Mat. 26:38, 41, 56).

³ Apostolima je sigurno bilo žao što nisu ostali budni. Ti su vjerni Božji sluge brzo izvukli pouku iz svoje greške. Biblijski izvještaj zapisan u Djelima apostolskim pokazuje da su kasnije bili duhovno budni i time pružili izvrstan primjer drugima. Njihova vjernost nesumnjivo je potaknula njihove suvjernike da se ugledaju na njih. Danas je važnije nego ikada prije da bdijemo (Mat. 24:42). Razmotrimo tri pouke o duhovnoj budnosti koje možemo izvući iz knjige Djela apostolska.

4, 5. Kako su Pavao i njegovi suradnici osjetili vodstvo svetog duha?

⁴ Kao prvo, apostoli su budno slijedili upute u vezi s time gdje trebaju propovijedati. Iz jednog izvještaja  saznajemo kako je Isus putem svetog duha, koji mu je dao Jehova, vodio apostola Pavla i njegove suradnike na njihovom vrlo neobičnom putovanju (Djela 2:33). Prisjetimo se što se dogodilo na tom putovanju. (Pročitaj Djela apostolska 16:6-10.)

⁵ Pavao, Sila i Timotej krenuli su na put iz Listre, grada u južnoj Galaciji. Nekoliko dana kasnije stigli su do rimske ceste koja je vodila na zapad, u najmnogoljudniji dio provincije Azije. Htjeli su krenuti tom cestom da bi došli do gradova u kojima je na tisuće ljudi trebalo čuti za Krista. No nešto ih je spriječilo u tome. U 6. retku čitamo: “Prošli su kroz Frigiju i područje Galacije, jer im je sveti duh zabranio da propovijedaju riječ u Aziji.” Sveti duh je na neki nepoznat način spriječio te učenike da propovijedaju u provinciji Aziji. Očito je Isus pomoću Božjeg duha htio odvesti Pavla i njegove suradnike u drugom pravcu.

6, 7. (a) Što su Pavao i njegovi suradnici doživjeli blizu Bitinije? (b) Koju su odluku donijeli učenici i što se potom dogodilo?

⁶ Kamo su ti revni propovjednici pošli? Odgovor nalazimo u 7. retku, gdje stoji: “Kad su potom došli do Mizije, pokušali su ići u Bitiniju, ali im duh Isusov nije dopustio.” Budući da nisu smjeli propovijedati u Aziji, Pavao i njegovi suradnici krenuli su na sjever kako bi propovijedali u bitinijskim gradovima. No kad su se približili Bitiniji, Isus ih je pomoću svetog duha opet zaustavio. Tada su njih trojica vjerojatno već bila zbunjena. Znali su što trebaju propovijedati i kako trebaju propovijedati, ali nisu znali gdje trebaju propovijedati. Slikovito govoreći, pokucali su na vrata Azije — ali nije im bilo dozvoljeno da uđu. Pokucali su i na vrata Bitinije — ali ni onamo nisu smjeli ući. Jesu li zbog toga prestali “kucati”? Ne, ti revni propovjednici nisu odustali!

⁷ Tada su njih trojica donijela odluku koja bi na prvi pogled mogla izgledati pomalo nelogičnom. U 8. retku čitamo: “Prošli su Miziju i došli u Troadu.” Dakle, krenuli su na zapad i pješačili oko 550 kilometara. Prolazili su pokraj mnogih gradova, sve dok nisu stigli u lučki grad Troadu, iz kojeg su kretali brodovi za Makedoniju. Ondje su Pavao i njegovi suradnici, slikovito rečeno, pokucali na treća vrata, i ta su se vrata širom otvorila! U 9. retku čitamo što se potom dogodilo: “U noći je Pavao imao viđenje: Neki je Makedonac stajao i molio ga: ‘Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!’” Pavao je konačno saznao gdje treba propovijedati. Stoga su on i njegovi suradnici odmah otplovili u Makedoniju.

8, 9. Što učimo iz izvještaja o Pavlovom putovanju?

⁸ Što možemo naučiti iz tog izvještaja? Zanimljivo je zapaziti da je Isus pomoću Božjeg duha intervenirao tek nakon što je Pavao krenuo u Aziju. Poslije toga, umiješao se tek nakon što se Pavao približio Bitiniji. I na kraju, tek nakon što je Pavao stigao u Troadu, Isus ga je poslao u Makedoniju. Kao Poglavar skupštine, Isus može i nas usmjeravati na sličan način (Kol. 1:18). Naprimjer, možda već neko vrijeme razmišljamo o tome da započnemo s pionirskom službom ili da se preselimo na područje gdje postoji veća potreba za objaviteljima dobre vijesti. No možda će nas Isus usmjeriti pomoću Božjeg duha tek nakon što nešto konkretno poduzmemo kako bismo ostvarili svoj cilj. Navest ćemo jedan primjer. Vozač može upravljati svojim automobilom i usmjeravati ga u određenom pravcu samo ako se vozilo kreće. Slično tome, kad želimo  pojačati svoju službu, Isus nas može usmjeriti samo ako smo, slikovito govoreći, u pokretu — ako se istinski trudimo ostvariti svoj cilj.

⁹ No što ako naša nastojanja odmah ne urode plodom? Hoćemo li odustati, misleći da nas Božji duh ne vodi? Sjetimo se da ni Pavlu nije sve išlo glatko. Ipak, on je “kucao” sve dok mu se neka “vrata” nisu otvorila. Možemo biti uvjereni da će Jehova i nas nagraditi budemo li ustrajno tražili “dobru priliku za uspješnu službu” (1. Kor. 16:9).

10. Što pokazuje da ne smijemo zanemarivati molitvu ako želimo ostati duhovno budni?

¹⁰ Druga pouka o duhovnoj budnosti koju možemo izvući iz primjera naše braće iz 1. stoljeća glasi: Oni nisu zanemarivali molitvu (1. Petr. 4:7). Da bismo ostali duhovno budni, trebamo se redovito moliti. Prisjetimo se da je Isus u Getsemanskom vrtu, kratko prije nego što su ga uhitili, rekao trojici svojih apostola: “Bdijte i molite se!” (Mat. 26:41).

11, 12. Zašto je i kako Herod progonio kršćane, među kojima je bio i Petar?

¹¹ Petar, koji je prisustvovao tom događaju, kasnije je i sam iskusio koliko usrdna molitva može pomoći. (Pročitaj Djela apostolska 12:1-6.) Uvodni reci tog poglavlja govore o tome da je Herod počeo progoniti kršćane kako bi stekao naklonost Židova. Vjerojatno je znao da je Jakov jedan od apostola koji je bio vrlo blizak s Isusom. Stoga je “pogubio mačem Jakova” (2. redak). Tako je skupština ostala bez jednog voljenog apostola. Braći je to sigurno bila velika kušnja!

¹² Što je Herod nakon toga učinio? U 3. retku stoji: “Kad je vidio da je to po volji Židovima, dao je uhvatiti i Petra.” No zatvorske rešetke nisu uvijek uspjele zadržati apostole, pa ni Petra (Djela 5:17-20). Herod je to vjerojatno znao. Taj lukavi kralj nije želio ništa riskirati. Naredio je da Petra “čuvaju četiri smjene od po četiri vojnika, jer ga je namjeravao izvesti pred narod nakon Pashe” (4. redak). Zamisli! Herod je naredio da Petra okuju lancima i da dvojica stražara budu uz njega u ćeliji. Šesnaest stražara danonoćno ga je čuvalo u smjenama kako ne bi pobjegao. Herod je nakon Pashe namjeravao izvesti Petra pred narod i osuditi ga na smrt kako bi ugodio mnoštvu. Što su Petrova braća u vjeri mogla učiniti u tako teškim okolnostima?

13, 14. (a) Kako je skupština reagirala kad je saznala da je Petar u zatvoru? (b) Što u vezi s molitvom možemo naučiti od Petrovih suvjernika?

¹³ Skupština je dobro znala što treba učiniti. U 5. retku stoji: “Tako su Petra držali u zatvoru, a skupština se žarko molila Bogu za njega.” Da, braća su se žarko, iz dubine srca molila za svog voljenog brata. Dakle, Jakovljeva smrt nije ih bacila u očaj niti ih navela na zaključak da od molitve nema nikakve koristi. Naprotiv, znali su da Jehovi mnogo znače molitve njegovih vjernih slugu. Ako su te molitve u skladu s njegovom voljom, on ih uslišava (Hebr. 13:18, 19; Jak. 5:16).

¹⁴ Što možemo naučiti iz reakcije Petrovih suvjernika? Da bismo bili duhovno budni, trebamo se moliti i za svoju braću i sestre, a ne samo za sebe (Efež. 6:18). Jesi li saznao da neka tvoja braća u vjeri trenutno doživljavaju teške nevolje? Neki možda trpe progonstvo, djeluju pod zabranom ili su ih pogodile prirodne katastrofe. Zašto se ne bi usrdno molio za njih? Možda znaš da netko doživljava poteškoće koje nisu toliko uočljive. Naprimjer, netko možda ima obiteljskih ili  zdravstvenih problema ili se bori s obeshrabrenjem. Zašto ne bi razmislio o tome koga bi mogao poimence spomenuti dok se obraćaš Jehovi, “onome koji sluša molitvu”? (Psal. 65:2).

15, 16. (a) Opiši kako je Jehovin anđeo oslobodio Petra iz zatvora. (Vidi sliku na dnu stranice.) (b) Zašto je utješno razmišljati o tome kako je Jehova izbavio Petra?

¹⁵ No što se dogodilo s Petrom? Posljednje noći koju je proveo u zatvoru doživio je niz zadivljujućih događaja. (Pročitaj Djela apostolska 12:7-11.) Zamisli što se dogodilo: Petar je čvrsto spavao između dvojice stražara. Iznenada je jaka svjetlost obasjala njegovu ćeliju. U njoj se pojavio anđeo, kojega stražari očito nisu vidjeli, i žurno probudio Petra. Lanci kojima je bio okovan jednostavno su spali s njegovih ruku! Anđeo je zatim izveo Petra iz ćelije, proveo ga pored prve i druge straže te izveo kroz golema željezna vrata, koja su se “sama otvorila”. Kad su se našli izvan zatvora, anđeo je nestao. Petar je bio slobodan!

¹⁶ Nije li ohrabrujuće razmišljati o tome da Jehova ima moć izbaviti svoje sluge? Naravno, u današnje vrijeme mi ne očekujemo da nas Jehova čudom izbavlja. No čvrsto vjerujemo u to da koristi svoju moć kako bi pomagao svom narodu (2. Ljet. 16:9). Putem svog moćnog svetog duha on nam može dati snage da se suočimo sa svakim iskušenjem (2. Kor. 4:7; 2. Petr. 2:9). Osim toga, Jehova će uskoro dati svome Sinu moć da nebrojene milijune ljudi oslobodi najgorih okova, okova smrti (Ivan 5:28, 29). Vjera u Božja obećanja može nam uliti ogromnu hrabrost kad se suočavamo s kušnjama.

17. Kakav nam je primjer Pavao pružio s obzirom na propovijedanje?

¹⁷ Treća pouka o duhovnoj budnosti koju možemo izvući iz primjera apostola glasi: Oni su temeljito svjedočili usprkos poteškoćama. Da bismo ostali duhovno budni, izuzetno je važno revno propovijedati i pritom imati osjećaj hitnosti. U tome se doista možemo ugledati na apostola Pavla. On je revno propovijedao, proputovao mnoge krajeve i osnovao velik broj skupština. Suočio se s raznim nevoljama, ali nikad nije izgubio revnost niti osjećaj hitnosti (2. Kor. 11:23-29).

18. Kako je Pavao nastavio svjedočiti i u kućnom pritvoru u Rimu?

¹⁸ Pavao se u Djelima apostolskim posljednji put spominje u 28. poglavlju. Ondje čitamo da je Pavao stigao u Rim, gdje je trebao izaći pred cara Nerona. Nalazio se u kućnom pritvoru i možda je lancima bio vezan za vojnika koji ga je čuvao. Ipak, taj revni apostol nije dopustio da ga  lanci spriječe u propovijedanju dobre vijesti! Pavao je i u tim okolnostima pronašao način da svjedoči. (Pročitaj Djela apostolska 28:17, 23, 24.) Tri dana nakon što je stigao u Rim sazvao je vodeće Židove kako bi im svjedočio. Potom se dogovorio s njima da ga ponovno posjete i tom im je prilikom dao još veće svjedočanstvo. U 23. retku stoji: “[Židovi iz Rima] ugovorili su s njim dan te ih je još više došlo k njemu u kuću. I on im je govorio i temeljito svjedočio o kraljevstvu Božjem te im iz Mojsijevog zakona i Proroka iznosio uvjerljive dokaze o Isusu, od jutra do večeri.”

19, 20. (a) Zašto je Pavlovo svjedočenje bilo toliko djelotvorno? (b) Kako je Pavao reagirao kad je vidio da nisu svi prihvatili dobru vijest?

¹⁹ Zašto je Pavlovo svjedočenje bilo toliko djelotvorno? Kao što pokazuje 23. redak, bilo je nekoliko razloga za to. (1) Govorio je o Božjem Kraljevstvu i o Isusu Kristu. (2) Da bi zainteresirao svoje slušatelje, “iznosio im je uvjerljive dokaze”. (3) Svoje je argumente temeljio na Svetom pismu. (4) Bio je samopožrtvovan i svjedočio “od jutra do večeri”. Pavao je dao upečatljivo svjedočanstvo, ali nisu svi povoljno reagirali. U 24. retku stoji: “Neki su povjerovali njegovim riječima, a drugi nisu vjerovali.” Budući da se nisu mogli složiti u mišljenju, počeli su se razilaziti.

²⁰ Je li Pavla obeshrabrilo to što nisu svi prihvatili dobru vijest? Nikako ne! U Djelima apostolskim 28:30, 31 čitamo: “Ostao je pune dvije godine u kući koju je unajmio, gdje je rado primao sve koji su dolazili k njemu i propovijedao im kraljevstvo Božje te naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom i bez ikakva ometanja.” Tim ohrabrujućim riječima završava nadahnuta knjiga Djela apostolska.

21. Kakav nam je primjer pružio Pavao dok je bio u kućnom pritvoru?

²¹ Što možemo naučiti od Pavla? Dok je bio u kućnom pritvoru, Pavao nije mogao svjedočiti od kuće do kuće. Ipak, zadržao je pozitivan stav i svjedočio svima koji su dolazili k njemu. Po uzoru na njega, mnogi Božji sluge u današnje vrijeme ostaju radosni i ustrajno propovijedaju usprkos tome što su nepravedno zatvoreni zbog svoje vjere. Neka naša draga braća i sestre zbog starosti ili bolesti vezani su za kuću ili pak žive u domovima umirovljenika. Koliko im to okolnosti dozvoljavaju, propovijedaju liječnicima i osoblju, onima koji im dođu u posjet i drugim ljudima s kojima dolaze u kontakt. Oni imaju žarku želju temeljito svjedočiti o Božjem Kraljevstvu. Mi uistinu cijenimo njihovu revnost!

22. (a) Koja nam publikacija pomaže da još bolje razumijemo biblijsku knjigu Djela apostolska? (Vidi gornji okvir.) (b) Što si odlučan činiti dok čekaš kraj ovog zlog svijeta?

²² Dakle, o duhovnoj budnosti mnogo toga možemo naučiti od apostola i drugih kršćana iz 1. stoljeća o kojima se govori u biblijskoj knjizi Djela apostolska. Dok čekamo kraj ovog zlog svijeta, hrabro i revno propovijedajmo po uzoru na kršćane iz 1. stoljeća! Nema veće časti od toga da “temeljito svjedočimo o kraljevstvu Božjem”! (Djela 28:23).