1. Što je tebe navelo na zaključak da su Jehovini svjedoci drugačiji od ostalih religija?

SJEĆAŠ li se svog prvog ozbiljnijeg razgovora s Jehovinim svjedocima? Što ti je najviše ostalo u sjećanju? Mnogi bi možda rekli da ih je zadivilo to što su Jehovini svjedoci na sva njihova pitanja odgovarali pomoću Biblije. Sigurno smo bili presretni kad smo saznali što je Božji naum sa Zemljom, što se događa s čovjekom nakon smrti i koja je nada za naše voljene umrle.

2. Zbog čega si počeo cijeniti Bibliju?

² No proučavajući Bibliju, uvidjeli smo da ona ne odgovara samo na naša pitanja o životu, smrti i budućnosti. Shvatili smo da je to najkorisnija knjiga na svijetu. Njeni savjeti ne zastarijevaju, a osobe koje ih primjenjuju vode sretan i smislen život. (Pročitaj Psalam 1:1-3.) Pravi kršćani nikada na Bibliju nisu gledali “kao na riječ ljudsku, nego kao na riječ Božju, što ona uistinu i jest” (1. Sol. 2:13). Kroz kratak povijesni pregled vidjet ćemo po čemu se razlikuju oni koji iskreno cijene Božju Riječ od onih koji je ne poštuju.

3. Koje je pitanje ugrožavalo jedinstvo kršćanske skupštine u 1. stoljeću i zašto se moralo riješiti?

³ Godine 36. bio je pomazan prvi neobrezani ne-Židov Kornelije. U sljedećih 13 godina kršćane je mučilo jedno pitanje koje je izazivalo rasprave i ugrožavalo jedinstvo skupštine. Naime, budući da je sve veći broj ne-Židova prihvaćao kršćansku religiju, pojavilo se pitanje trebaju li se ti muškarci prije krštenja obrezati u skladu sa židovskim običajem.  Na to pitanje židovskom kršćaninu nije bilo lako odgovoriti. Židov koji se držao Mojsijevog zakona nije čak ni ulazio u kuću nekog ne-Židova, a kamoli bio blizak s njim. Židovski kršćani već su doživljavali žestoka progonstva zato što su napustili religiju kojoj su nekad pripadali. Da su usto još i prihvaćali neobrezane ne-Židove kao svoju braću, samo bi produbili jaz između Židova koji su držali Mojsijev zakon i kršćana te izložili kršćane još većoj poruzi (Gal. 2:11-14).

4. Tko je rješavao pitanje obrezivanja i koja su se pitanja u vezi s tim mogla pojaviti?

⁴ Godine 49. apostoli i starješine u Jeruzalemu, koji su i sami bili obrezani Židovi, “skupili su se da to razmotre” (Djela 15:6). Taj sastanak nije bio zamorna teološka debata oko suhoparnih tehničkih pitanja, nego živa diskusija o važnom kršćanskom učenju. Obje strane iznijele su svoja čvrsta uvjerenja. Netko se mogao pitati: Hoće li se starješine pri donošenju odluke voditi vlastitim sklonostima ili predrasudama? Hoće li odgoditi donošenje odluke dok u Izraelu ne zavlada veća vjerska tolerancija? Hoće li postići neku vrstu kompromisa tako što će obje strane praviti određene ustupke sve dok ne dođu do nekakve nagodbe?

5. U kojim se važnim pojedinostima razlikovao sastanak u Jeruzalemu koji je održan 49. godine od crkvenih sabora održanih kasnije tijekom povijesti?

⁵ Na današnjim je crkvenim saborima uobičajeno da sudionici prave ustupke i da nastoje utjecati na druge kako bi se priklonili njihovoj strani. Međutim, na sastanku u Jeruzalemu nitko nije pravio ustupke niti je pokušavao utjecati na druge kako bi podržali njegovu stranu. Štoviše, prisutni su donijeli jednoglasnu odluku. Kako su uspjeli u tome? Premda je svatko od njih čvrsto zastupao svoje gledište, svi su oni poštovali svetu Božju Riječ, a u njoj se nalazilo rješenje za pitanje obrezivanja. (Pročitaj Psalam 119:97-101.)

6, 7. Kako je na temelju Biblije riješeno pitanje obrezivanja?

⁶ Biblijski ulomak koji je pomogao riješiti pitanje obrezivanja nalazi se u Amosu 9:11, 12. Ti su reci citirani u Djelima apostolskim 15:16, 17, gdje stoji: “Vratit ću se i opet izgraditi palu sjenicu Davidovu. Ruševine ću njezine opet izgraditi i opet ću je podignuti, da preostali ljudi usrdno potraže Jehovu, zajedno s ljudima iz svih naroda, s onima koji nose ime moje, kaže Jehova.”

⁷ No netko bi mogao prigovoriti da se u tim recima ne kaže da se ne-židovski kršćani ne moraju obrezivati. To je točno, no židovski kršćani shvatili su smisao tih riječi. Na obrezane ne-Židove nisu gledali kao na “ljude iz svih naroda”, nego kao na svoju braću (2. Mojs. 12:48, 49). Naprimjer, u Bagsterovom izdanju Septuaginte Estera 8:17 glasi: “Mnogi neznabošci bili su obrezani i postali su Židovi.” Dakle, kad je Biblija prorekla da će oni koji preostanu od doma Izraelova (Židovi i obrezani obraćenici na židovstvo) zajedno s “ljudima iz svih naroda” (neobrezanim ne-Židovima) postati jedan narod koji će nositi Božje ime, poruka je bila jasna. Ne-Židovi koji su željeli postati kršćani nisu se trebali obrezati.

8. Zašto je odluka u vezi s pitanjem obrezivanja zahtijevala hrabrost?

⁸ Božja Riječ i sveti duh vodili su te iskrene kršćane i pomogli im da se “jednodušno slože” oko odluke (Djela 15:25). Iako su židovski kršćani zbog te odluke vjerojatno doživljavali još veća progonstva, vjerni Božji sluge u potpunosti su  podržali tu odluku donesenu na temelju Biblije (Djela 16:4, 5).

9. Što je pogodovalo prodoru lažnih učenja u pravu religiju i koje je važno učenje bilo iskrivljeno?

⁹ Apostol Pavao prorekao je da će nakon smrti svih apostola u pravo kršćanstvo početi prodirati lažna učenja koja će ga iskvariti. (Pročitaj 2. Solunjanima 2:3, 7.) Među onima koji “nisu podnosili zdravo učenje” bili su i neki koji su imali odgovorne službe u skupštini (2. Tim. 4:3). Pavao je upozorio starješine svog vremena: “Između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela 20:30). U jednom priručniku navodi se važan razlog zašto su se pojavila iskrivljena učenja: “Kršćani koji su donekle bili upućeni u grčku filozofiju počeli su osjećati potrebu da svoju vjeru izražavaju pomoću filozofskih pojmova kako bi zadovoljili svoje intelektualne potrebe i preobratili obrazovane pogane na kršćanstvo” (The New Encyclopædia Britannica). Jedno od važnih učenja koje je bilo iskrivljeno poganskim idejama odnosilo se na identitet Isusa Krista. Biblija za njega kaže da je Sin Božji, dok su poklonici grčke filozofije tvrdili da je on Bog.

10. Na temelju čega se lako moglo riješiti pitanje Kristovog identiteta?

¹⁰ O tom pitanju raspravljalo se na brojnim crkvenim saborima. Problem je mogao biti lako riješen da su sudionici pridavali Bibliji važnost koju ona zaslužuje, no oni to uglavnom nisu činili. Ustvari, većina je donijela odluku još prije dolaska na crkvene sabore, a po odlasku je bila još uvjerenija u ispravnost svojih gledišta. Propisi i proglasi doneseni na temelju zaključaka s tih sastanaka gotovo se nikad nisu pozivali na Bibliju.

11. Kolika se važnost pridavala takozvanim crkvenim ocima i zašto?

¹¹ Zašto svećenici pri donošenju odluka nisu više koristili Bibliju? Povjesničar Charles Freeman objašnjava da je zagovornicima ideje da je Isus Bog bilo “teško pobiti mnoge Isusove izjave koje su ukazivale na to da je on podređen Bogu Ocu”. Zbog toga su crkvena predaja i mišljenja teologa postali mjerodavniji od evanđelja. Sve do danas mnogi svećenici više cijene nenadahnute izjave takozvanih crkvenih otaca nego Božju Riječ! To smo sigurno zapazili ako smo razgovarali o Trojstvu s nekim studentom teologije.

12. Koji je negativan utjecaj vršio car Konstantin?

¹² Na rasprave koje su se vodile na tim crkvenim saborima uvelike su utjecali i rimski carevi. Naprimjer, profesor Richard Rubenstein napisao je što se dogodilo na Nicejskom saboru: “[Biskupi se] ni u snu nisu nadali naklonosti i bogatstvu kakvo im je udijelio Konstantin. U manje od godinu dana novi car im je vratio ili obnovio praktički sve crkve te im povratio poslove i počasti koji su im bili oduzeti. (...) Kršćanskim je svećenicima udijelio povlastice koje su prije imali poganski svećenici.” Zbog toga je “Konstantin mogao snažno utjecati na događaje u Niceji, pa čak i nametati svoju volju”. Charles Freeman je u vezi s tim napisao: “Tako je uvedena praksa da se car može umiješati u vjerska zbivanja ne samo zato da bi ojačao poziciju Crkve nego i da bi utjecao na vjerska učenja.” (Pročitaj Jakova 4:4.)

13. Što je navelo crkvene vođe da zanemaruju jasna biblijska učenja?

¹³ Premda je crkvenim dostojanstvenicima bilo teško utvrditi tko je uistinu bio  Isus Krist, mnogim običnim ljudima to nije predstavljalo problem. Budući da im nije bilo stalo do toga da napune džepove carevim zlatom ni da napreduju u crkvenoj hijerarhiji, mogli su sagledati stvari objektivnije, u svjetlu Biblije. Po svemu sudeći, to su i učinili! Grgur iz Nise, teolog koji je živio u to vrijeme, podrugljivo je rekao o običnom puku: “Prodavači odjeće, mjenjači novca, trgovci hranom — svi su oni postali teolozi. Upitate li kolika je vrijednost vašeg novca, neki će vam mudrac početi objašnjavati kako se Sin razlikuje od Oca. Pitate li koliko košta kruh, dobit ćete odgovor da je Otac veći od Sina. A ako vas zanima je li kupka spremna, čut ćete da je Sin stvoren ni iz čega.” Da, za razliku od svećenstva, mnogi obični ljudi svoje su zaključke donosili na temelju Božje Riječi. Da su ih barem Grgur iz Nise i njegovi istomišljenici poslušali!

14. Na temelju čega možemo zaključiti da je i nakon 1. stoljeća na Zemlji uvijek bilo pravih pomazanih kršćana?

¹⁴ Isus je u jednoj usporedbi ukazao na to da će i nakon 1. stoljeća na Zemlji uvijek biti pravih pomazanih kršćana. Usporedio ih je sa “pšenicom” koja raste zajedno s “kukoljem” (Mat. 13:30). Naravno, ne možemo sa sigurnošću tvrditi koji su pojedinci ili grupe ljudi pripadali pomazanicima predočenima pšenicom, no možemo biti uvjereni da je uvijek bilo osoba koje su odvažno branile Božju Riječ i razotkrivale crkvena nebiblijska učenja. Razmotrimo nekoliko primjera.

15, 16. Navedi neke osobe koje su cijenile Božju Riječ.

¹⁵ Lionski nadbiskup Agobard (779-840) govorio je protiv štovanja kipova i slika, usprotivio se tome da se crkve posvećuju svecima i nije se slagao s nebiblijskim liturgijama i običajima u Crkvi. Njegov suvremenik biskup Klaudije također je odbacio crkvenu predaju te se nije slagao s time da se molitve upućuju svecima i da se štuju relikvije. U 11. stoljeću iz Crkve je izopćen arhiđakon Berenger iz Toursa (Francuska) zato što nije prihvaćao katoličko učenje o transsupstancijaciji (pretvaranju kruha i vina u Isusovo tijelo i krv). Pored toga, smatrao je da je ono što piše u Bibliji važnije od crkvene predaje.

¹⁶ U 12. stoljeću živjela su dva čovjeka koja su jako cijenila biblijsku istinu. Bili su to Petar iz Bruysa i Henrik iz Lausannea. Petar se povukao iz svećeničke  službe jer je shvatio da se katolička učenja o krštavanju male djece, transsupstancijaciji, molitvama za mrtve i štovanju križa ne temelje na Bibliji. Godine 1140. bio je pogubljen zbog svojih vjerovanja. Henrik je bio redovnik koji se usprotivio pokvarenim postupcima unutar Crkve i nebiblijskim aspektima crkvene liturgije. Uhićen je 1148. i ostao je u zatvoru do kraja života.

17. Što su učinili Petar Valdes i njegovi sljedbenici?

¹⁷ Otprilike u vrijeme kad je Petar iz Bruysa bio živ spaljen na lomači zato što se usudio kritizirati Crkvu, rodio se čovjek koji je snažno utjecao na širenje biblijske istine. Bio je to Petar Valdes. Za razliku od Petra iz Bruysa i Henrika iz Lausannea, on je bio laik, no toliko je cijenio Božju Riječ da se odrekao svojih materijalnih dobara te pokrenuo prevođenje nekih biblijskih knjiga na jezik kojim je govorio običan narod na jugoistoku Francuske. Neki su ljudi bili toliko oduševljeni što mogu čuti biblijsku poruku na materinjem jeziku da su i oni razdijelili svoju imovinu i posvetili život prenošenju biblijske istine drugima. Crkvu je to jako uznemirilo. Papa je te revne muškarce i žene, koji su kasnije nazvani valdenzi, 1184. izopćio iz Crkve, a biskup ih je protjerao iz njihovih domova. No zahvaljujući tome biblijska istina proširila se i u druge krajeve. S vremenom je u mnogim dijelovima Europe bilo sve više sljedbenika Petra Valdesa, Petra iz Bruysa, Henrika iz Lausannea i drugih pojedinaca koji se nisu slagali s crkvenim učenjima. U narednim su stoljećima još mnogi počeli braniti biblijsku istinu. Naprimjer, bili su to John Wycliffe (otprilike 1330-1384), William Tyndale (otprilike 1494-1536), Henry Grew (1781-1862) i George Storrs (1796-1879).

18. Objasni kako su iskreni istraživači Biblije proučavali Božju Riječ u 19. stoljeću i zašto je ta metoda bila djelotvorna.

¹⁸ Koliko god se trudili, neprijatelji biblijske istine ne mogu spriječiti da se ona širi diljem svijeta. “Riječ Božja nije okovana”, stoji u 2. Timoteju 2:9. Godine 1870. grupa iskrenih istraživača Biblije počela je tragati za istinom. Kako su to činili? Netko bi postavio pitanje o nekoj biblijskoj temi, a zatim bi uslijedila diskusija. Proučili bi sve biblijske retke koji govore o toj temi, a kad bi se složili oko značenja tih redaka, donijeli bi konačan zaključak i zapisali ga. Doista je ohrabrujuće znati da su ti vjerni muškarci, naši “duhovni praoci” koji su živjeli krajem 19. stoljeća, svoja vjerovanja čvrsto temeljili na Božjoj Riječi, baš kao i apostoli i starješine iz 1. stoljeća!

19. Kako glasi godišnji citat za 2012. i zašto je on prikladan?

¹⁹ Biblija je i danas temelj naših vjerovanja. Imajući to na umu, Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka odlučilo je da godišnji citat za 2012. budu Isusove upečatljive riječi: “Tvoja je riječ istina” (Ivan 17:17). Budući da svi koji žele imati Božje odobravanje moraju živjeti po istini, dopustimo da nas vodi Božja Riječ!