“Napoleon je zavidio Cezaru, Cezar je zavidio Aleksandru [Velikom], a Aleksandar je, usuđujem se reći, zavidio Herkulu, koji nije ni postojao”, napisao je engleski filozof Bertrand Russell. Zavist se može pojaviti kod svakoga, bez obzira na to koliko je čovjek bogat, koje vrline ima i koliko je uspješan u životu.

Zavist je osjećaj ogorčenosti prema drugima zbog stvari koje posjeduju, zbog njihovog bogatstva, prednosti koje imaju u odnosu na druge ili nečeg drugog. Ukazujući na razliku između zavisti i ljubomore, jedan biblijski priručnik kaže: “‘Ljubomora’ (...) ukazuje na nečiju želju da bude imućan poput drugih, dok izraz ‘zavist’ ukazuje na želju da se drugome uzme ono što ima.” Zavidna osoba ne samo da teško podnosi to što drugi posjeduju nešto što ona nema već želi i da oni ostanu bez toga.

Stoga bi bilo dobro saznati kako se u nama može pojaviti zavist i kakve to posljedice može imati. Naročito je važno znati što možemo poduzeti kako zavist ne bi ovladala našim životom.

Svi nesavršeni ljudi u sebi imaju “duh zavisti”, no mnogo je činitelja koji ga potiču i pothranjuju (Jak. 4:5). Ukazujući na jedan od njih, apostol Pavao je napisao: “Ne budimo tašti, ne nadmećimo se jedni s drugima, ne zavidimo jedni drugima!” (Gal. 5:26). Želja za nadmetanjem može još više pothranjivati sklonost nas nesavršenih ljudi da zavidimo drugima. Dvoje kršćana, Cristina i José, * uvjerili su se da je to istina.

Cristina, koja je stalni pionir, kaže: “Često kod sebe primjećujem da zavidno promatram druge. Uspoređujem se s njima i razmišljam o onome što oni imaju, a ja nemam.” Jednom prilikom Cristina je ručala s bračnim parom koji služi u putujućoj službi. Kad je shvatila da su ona i njen muž Eric otprilike istih godina kao i putujući nadglednik i njegova žena te da su ranije imali slična teokratska zaduženja kao i oni, rekla je: “I moj muž je starješina! Kako to da ste vi u putujućoj službi, a mi smo nitko i ništa?” Zavist i želja za nadmetanjem toliko su je zaslijepili da više nije vidjela sve dobro što su ona i njen muž činili, već je postala nezadovoljna svojim životom.

José je želio služiti kao sluga pomoćnik u skupštini. Kad su bila imenovana neka druga braća, a ne on, počeo im je zavidjeti i osjećati netrpeljivost prema koordinatoru starješinstva. “Zbog  zavisti sam počeo mrziti tog brata i pripisivati mu krive poticaje”, priznao je José. “Kad zavist počne upravljati tvojim životom, postaneš usredotočen samo na sebe i ne možeš trezveno razmišljati.”

Biblija sadrži mnogo primjera koji nam služe kao upozorenje (1. Kor. 10:11). Neki od njih pokazuju kako nastaje zavist, ali i kako truje one koji dopuštaju da zavlada njima.

Naprimjer, Kajin, prvorođenac Adama i Eve, razgnjevio se kad je Jehova prihvatio Abelovu žrtvu, a njegovu nije. Kajin je to mogao ispraviti, no zavist ga je toliko zaslijepila da je ubio svog brata (1. Mojs. 4:4-8). Stoga ne čudi što Biblija kaže da je Kajin “potjecao od Zloga”, Sotone (1. Ivan. 3:12).

Desetorica Josipove braće zavidjela su Josipu zbog toga što je bio posebno blizak s njihovim ocem. Još su ga više zamrzili kad im je ispričao proročanske snove koje je usnio. Čak su ga htjeli ubiti. Na koncu su ga prodali u roblje i bezdušno naveli oca da povjeruje kako je Josip mrtav (1. Mojs. 37:4-11, 23-28, 31-33). Godinama kasnije priznali su svoj grijeh, govoreći jedan drugome: “Sigurno nas stiže krivica zbog brata našega, jer smo vidjeli kako mu je duša bila tjeskobna kad nas je molio za milost, ali mi smo se oglušili” (1. Mojs. 42:21; 50:15-19).

Korah, Datan i Abiram postali su zavidni Mojsiju i Aronu kad su počeli uspoređivati svoja zaduženja s njihovima. Optužili su Mojsija da izigrava “kneza” i uzdiže se iznad ostalih (4. Mojs. 16:13). No to je bila laž (4. Mojs. 11:14, 15). Sam Jehova postavio je Mojsija za vođu naroda. No ti su buntovnici zavidjeli Mojsiju na njegovom položaju. Na koncu ih je njihova zavist koštala života jer ih je Jehova pogubio (Psal. 106:16, 17).

Kralj Salamun osvjedočio se što je sve netko spreman učiniti iz zavisti. Jednoj ženi umrla je beba, pa je pokušala prevariti ženu s kojom je živjela u istoj kući uvjeravajući je da je mrtvo dijete ustvari njeno. Kad su došle kralju da presudi tko je majka živog djeteta, žena koja je lagala čak se složila s tim da dijete bude ubijeno. Međutim, Salamun je ustanovio tko je prava majka i vratio joj dijete (1. Kralj. 3:16-27).

Zavist može imati strašne posljedice. Kao što pokazuju spomenuti biblijski primjeri, ona može dovesti do mržnje, nepravednog postupanja i ubojstva. Osim toga, nijedna spomenuta osoba koja je postala žrtva zavidnih ljudi nije učinila ništa čime bi zaslužila da se s njom loše postupa. Možemo li išta poduzeti kako zavist ne bi upravljala našim životom? Što bi mogao biti “protuotrov” za zavist?

Razvijaj ljubav i bratsku naklonost. Apostol Petar potaknuo je kršćane: “Sada kad ste poslušnošću  istini očistili duše svoje da biste mogli pokazivati nelicemjernu bratsku ljubav, ljubite jedni druge žarko i od srca!” (1. Petr. 1:22). A koja su obilježja ljubavi? Apostol Pavao napisao je: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nedolično, ne gleda svoju korist” (1. Kor. 13:4, 5). Budemo li prema drugima razvijali takvu ljubav, ona će suzbiti zavist koja bi se mogla pojaviti u našem srcu (1. Petr. 2:1). David nije bio zavidan Jonatanu, već ga je “zavolio kao svoju dušu” (1. Sam. 18:1).

Druži se s ljudima koji ljube Boga. Pisac 73. psalma zavidio je zlima jer su živjeli bezbrižno i u izobilju. No uspio je pobijediti svoju zavist kad je otišao u “veličanstveno svetište Božje” (Psal. 73:3-5, 17). Družeći se s ljudima koji su ljubili Jehovu, psalmist je uvidio koje sve blagoslove ima zato što je “blizu Boga” (Psal. 73:28). I mi ćemo se slično osjećati budemo li se redovito družili sa svojom braćom i sestrama na našim sastancima.

Trudi se činiti dobro. Kad je primijetio Kajinovu zavist i mržnju, Bog je rekao Kajinu da počne “činiti dobro” (1. Mojs. 4:7). Na koji način kršćani mogu “činiti dobro”? Isus je rekao da trebamo ljubiti svog Boga Jehovu svim srcem, dušom i umom te da trebamo ljubiti bližnjeg kao samoga sebe (Mat. 22:37-39). Zadovoljstvo koje osjećamo kad svoj život posvetimo služenju Jehovi i pomaganju drugima djeluje kao snažan protuotrov koji uništava zavist. Ako revno propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu i činimo učenike, tada na izvrstan način služimo Bogu i bližnjima, a to će nam donijeti Jehovin blagoslov (Izr. 10:22).

“Radujte se s onima koji se raduju” (Rim. 12:15). Isus se radovao uspjehu svojih učenika i rekao je da će oni u službi propovijedanja postići još više od njega (Luka 10:17, 21; Ivan 14:12). Jehovini sluge su složni, pa je uspjeh svakog pojedinca ustvari blagoslov za sve nas (1. Kor. 12:25, 26). Ne bismo li se onda trebali radovati kad netko dobije odgovorna zaduženja, a ne mu zavidjeti?

Borba protiv zavisti može biti dugotrajna. Cristina priznaje: “Zavist mi je još uvijek velik problem. Koliko god to mrzim, zavist je stalno prisutna i neprestano se moram boriti protiv nje.” I José vodi sličnu borbu. “Jehova mi je pomogao da uvidim i počnem cijeniti dobre osobine koordinatora starješinstva”, kaže on. “Dobar odnos s Jehovom pokazao se dragocjenim.”

Zavist spada u “djela tijela”, protiv kojih se svaki kršćanin mora boriti (Gal. 5:19-21). Ako ne dozvolimo da nama upravlja zavist, bit ćemo sretniji i ugodit ćemo svom nebeskom Ocu, Jehovi.