1, 2. Koja se pitanja javljaju u vezi sa zapovijedi da propovijedamo s osjećajem hitnosti?

LJUDI kojima je posao spašavati živote obično rade s osjećajem hitnosti. Naprimjer, vatrogasci jure na teren čim dobiju poziv u pomoć jer znaju da su u pitanju ljudski životi.

² Kao Jehovini svjedoci, želimo pomoći ljudima da se spase. Zbog toga ozbiljno shvaćamo svoj zadatak da propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu. Naravno, to ne znači da nekontrolirano jurimo uokolo nastojeći spasiti ljude. Što je onda mislio apostol Pavao kad je rekao: “Propovijedaj riječ Božju i čini to s osjećajem hitnosti”? (2. Tim. 4:2). Kako možemo propovijedati s osjećajem hitnosti? Zašto je naš zadatak toliko važan?

3. Do čega može dovesti ako ljudi prihvate odnosno odbiju dobru vijest?

³ Kad razmišljaš o tome da se propovijedanjem spašavaju životi, sigurno osjećaš jaku želju da drugima prenosiš dobru vijest (Rim. 10:13, 14). Božja Riječ kaže: “Kad kažem zlome: ‘Umrijet ćeš’, a on se odvrati od grijeha svojega i počne činiti što je pravo i pravedno, (...) ostat će na životu. Neće umrijeti. Svi grijesi koje je počinio bit će mu zaboravljeni” (Ezek. 33:14-16). Onima koji objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu upućene su sljedeće riječi: “Spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Tim. 4:16; Ezek. 3:17-21).

4. Zašto Timotej nije smio izgubiti osjećaj hitnosti?

⁴ Da bismo razumjeli zašto je Pavao poticao Timoteja da ne izgubi osjećaj hitnosti, osvrnimo se na kontekst našeg tematskog retka. Pavao je napisao:  “Propovijedaj riječ Božju i čini to s osjećajem hitnosti — u povoljno vrijeme i u teško vrijeme — ukori, prekori, opomeni, a pritom budi vrlo strpljiv i vješt u poučavanju. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po vlastitim željama gomilati sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratit će uši od istine” (2. Tim. 4:2-4). Isus je prorekao da će se pojaviti otpad (Mat. 13:24, 25, 38). Stoga je Timotej trebao propovijedati “riječ Božju” i u skupštini kako kršćani ne bi bili zavedeni lažnim učenjima, koja su im se mogla činiti zanimljivima. U pitanju su bili životi. A kakva je situacija danas?

5, 6. S kojim se uvriježenim učenjima susrećemo u službi?

⁵ U naše je vrijeme otpadništvo od prave religije uzelo velikog maha (2. Sol. 2:3, 8). Koja učenja danas gode ljudima? Mnogi s vjerskim žarom zastupaju teoriju evolucije. Premda se evolucija obično objašnjava znanstvenim jezikom, ona je gotovo postala neka vrsta svjetovne religije koja utječe na to kako ljudi gledaju na Boga i na druge ljude. Još jedno uvriježeno mišljenje glasi da Bogu nije stalo do nas, pa onda ni mi ne trebamo mariti za njega. Zašto su ta učenja toliko privlačna da uspijevaju uljuljati milijune ljudi u duhovni san? Obje ideje imaju istu poruku: možeš raditi što god želiš jer za to nećeš nikome odgovarati. Ta pomisao doista godi ušima mnogih. (Pročitaj Psalam 10:4.)

⁶ No postoje još neka učenja koja gode ljudima. Neki koji još uvijek idu u crkvu vole da im njihovi vjerski učitelji govore da ih Bog ljubi bez obzira na to što rade. Svećenici raznih religija govore ono što godi ušima vjernika tvrdeći da Bog odobrava crkvene obrede, mise, blagdane i kipove. Vjernici nisu svjesni u kakvoj se opasnosti nalaze (Psal. 115:4-8). No ako ih uspijemo probuditi iz duhovnog sna i pomoći im da razumiju istinu iz Biblije, mogu doživjeti blagoslove koje će donijeti Božje Kraljevstvo.

7. Kako možemo pokazati da imamo osjećaj hitnosti?

⁷ Kirurg koji savjesno obavlja svoj posao mora se potpuno koncentrirati na ono što radi jer su u pitanju ljudski životi. I mi možemo pokazati da propovijedamo s osjećajem hitnosti ako se koncentriramo na svoju službu, naprimjer ako razmišljamo o tome koje bi teme, pitanja ili informacije mogle zanimati ljude na području. Osim toga, osjećaj hitnosti može nas potaknuti da prilagodimo svoj vremenski plan i idemo u službu propovijedanja kad su ljudi spremniji razgovarati s nama (Rim. 1:15, 16; 1. Tim. 4:16).

8. Kako još možemo pokazati da imamo osjećaj hitnosti?

⁸ Imati osjećaj hitnosti također znači odrediti što nam je najvažnije u životu. (Pročitaj 1. Mojsijevu 19:15.) Zamisli da si obavio neke pretrage i da te liječnik, nakon što si dobio nalaze, pozvao u svoju ordinaciju i otvoreno ti rekao: “Situacija je ozbiljna. Imate najviše mjesec dana da nešto poduzmete u vezi sa svojom bolešću.” Kako bi reagirao? Sigurno ne bi izjurio iz ordinacije poput vatrogasca koji je dobio hitan poziv u pomoć. Umjesto toga, vjerojatno bi saslušao savjete liječnika, otišao kući i ozbiljno razmislio što ćeš najprije poduzeti.

9. Po čemu znamo da je Pavao propovijedao u Efezu s osjećajem hitnosti?

⁹ Pavao je imao osjećaj hitnosti. To se vidi iz onoga što je rekao starješinama  iz Efeza o tome kako je propovijedao dobru vijest u Aziji. (Pročitaj Djela apostolska 20:18-21.) Od prvog je dana neumorno išao od kuće do kuće objavljujući dobru vijest. Osim toga, dvije je godine “svakodnevno držao govore u Tiranovoj školi” (Djela 19:1, 8-10). Očito je osjećaj hitnosti utjecao na Pavlovu svakodnevicu. Svrha savjeta da propovijedamo s osjećajem hitnosti nije da nas se preplaši ili optereti odgovornošću i veličinom zadatka koji trebamo obaviti. Pa ipak, služba propovijedanja trebala bi nam biti jedna od najvažnijih stvari u životu.

10. Zašto možemo biti sretni što su prije stotinjak godina kršćani počeli propovijedati s osjećajem hitnosti?

¹⁰ Mala grupa Istraživača Biblije koja je prije 1914. počela propovijedati dobru vijest pokazala je što znači imati osjećaj hitnosti. Iako ih je bilo tek nekoliko tisuća, shvatili su da je vrijeme da bez odlaganja i revno propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu. Objavljivali su propovijedi u preko 2 000 novina i prikazivali “Foto-dramu stvaranja”, koja se sastojala od niza dijapozitiva i kratkih filmova u boji. Tako su s dobrom viješću doprli do milijuna ljudi. Tko bi od nas čuo dobru vijest o Kraljevstvu da ti kršćani nisu imali osjećaj hitnosti? (Pročitaj Psalam 119:60.)

11. Zašto su neki izgubili osjećaj hitnosti?

¹¹ Mnogo je toga što nas može zaokupiti i navesti da zaboravimo koliko je važno propovijedati dobru vijest. Sotonin nas svijet potiče da se posvetimo ostvarenju osobnih ciljeva i da se zaokupimo manje važnim stvarima (1. Petr. 5:8; 1. Ivan. 2:15-17). Neki pojedinci kojima je Jehovina služba nekada bila najvažnija izgubili su osjećaj hitnosti. Naprimjer, Dema, kršćanin iz 1. stoljeća, bio je Pavlov suradnik, ali kasnije se zaokupio bezbožnim stvarima. Umjesto da mu je bilo najvažnije hrabriti Pavla koji je bio u nevolji, Dema ga je napustio (Filem. 23, 24; 2. Tim. 4:10).

12. Što sada imamo priliku raditi, a koje će nam se mogućnosti pružiti u budućnosti?

¹² Da ne bismo izgubili osjećaj hitnosti, moramo se oduprijeti iskušenju da iskoristimo sve što nam život pruža. Trebamo raditi na tome da osvojimo “pravi život” (1. Tim. 6:18, 19). Sigurno si uvjeren u to da će nam vječni život na Zemlji pod vlašću Božjeg Kraljevstva pružiti beskrajne mogućnosti da se bavimo zanimljivim aktivnostima. No sada trebamo pomagati ljudima da prežive Harmagedon. To je prilika koja nam se više nikad neće pružiti.

13. Što trebamo činiti da ne bismo izgubili osjećaj hitnosti?

¹³ Budući da većina ljudi u svijetu postupa nemudro i spava u duhovnom pogledu, što nama može pomoći da ne izgubimo osjećaj hitnosti? Sjetimo se da smo i mi nekad spavali u duhovnoj tami. No probudili smo se i Krist nas je “obasjao”, kako je to rekao Pavao. Sada imamo čast da budemo svjetlonoše u ovom svijetu. (Pročitaj Efežanima 5:14.) Pavao je u nastavku napisao: “Dobro pazite kako živite — ne kao nemudri, nego kao mudri. Iskupljujte vrijeme, jer su dani zli” (Efež. 5:15, 16). Dakle, iskupljujmo vrijeme za aktivnosti koje će nam pomoći da ostanemo duhovno budni u ovom zlom svijetu!

14-16. Zašto je služba propovijedanja sada važnija nego ikada prije?

¹⁴ Služba propovijedanja oduvijek je bila važna, ali sada je trebamo shvaćati  ozbiljnije nego ikada prije. Od 1914. složeni znak opisan u Božjoj Riječi jasno se vidi po cijelom svijetu (Mat. 24:3-51). Nikada prije opstanak ljudskog roda nije bio toliko ugrožen. Usprkos nedavnim sporazumima, svjetske sile još uvijek imaju otprilike 2 000 nuklearnih bojevih glava spremnih za lansiranje. Mjerodavne institucije izvještavaju o stotinama slučajeva “nestanka” nuklearnog materijala. Je li nešto od toga dospjelo u ruke teroristima? Neki promatrači kažu da bi čovječanstvo lako moglo nestati s lica Zemlje u ratu koji bi mogla izazvati neka teroristička organizacija. No opstanku ljudskog roda ne prijeti samo rat.

¹⁵ “Klimatske promjene najveća su globalna prijetnja ljudskom zdravlju u 21. stoljeću”, stoji u izvještaju koji je 2009. objavljen u jednom medicinskom časopisu (The Lancet). U njemu stoji: “Klimatske promjene utjecat će na zdravlje većine stanovništva u sljedećih nekoliko desetljeća te ugroziti život i dobrobit milijardi ljudi.” Na mnogim područjima moglo bi doći do razaranja uslijed dizanja razine mora, suše, poplava, epidemija, uragana i ratova koji su posljedica smanjenih rezervi prirodnih bogatstava. Da, ratovi i prirodne katastrofe prijete opstanku civilizacije.

¹⁶ Neki možda misle da bi mogao izbiti nuklearni rat koji bi izazvao događaje koji predstavljaju ispunjenje “znaka” posljednjih dana. No većina ljudi ne razumije stvarno značenje tog znaka. On se jasno vidi već desetljećima, što znači da je Kristova prisutnost činjenica i da je kraj ovoga svijeta sve bliže (Mat. 24:3). Nikada prije nisu se tako jasno vidjela tolika obilježja znaka. Vrijeme je da se ljudi probude iz duhovnog sna. Svojom službom možemo im u tome pomoći.

17, 18. (a) Kako na nas utječe to što znamo “koje je vrijeme”? (b) Što može navesti ljude da počnu drugačije gledati na dobru vijest o Kraljevstvu?

¹⁷ Ostalo je još samo malo vremena da pokažemo koliko ljubimo Jehovu i da dovršimo propovjednički zadatak koji nam je povjerio u posljednjim danima. Pavlove riječi upućene rimskim kršćanima u 1. stoljeću još su značajnije za nas danas. Pavao je rekao: “Znate koje je vrijeme, da vam je već došao čas da se probudite, jer nam je sada spasenje bliže nego kad smo postali vjernici” (Rim. 13:11).

¹⁸ Događaji prorečeni za posljednje dane mogu pomoći nekim pojedincima da postanu svjesni svojih duhovnih potreba. Drugi uviđaju da su ljudske vlasti nesposobne izići na kraj s ekonomskim krizama, nuklearnim prijetnjama, nasiljem, kriminalom ili zagađenjem čovjekove okoline, pa shvaćaju da ljudski rod treba pomoć. Neki su pak postali svjesni svojih duhovnih potreba zbog raznih problema koji pogađaju njihovu obitelj, naprimjer zbog bolesti, razvoda ili smrti voljene osobe. Kad propovijedamo, možemo pomoći takvim osobama.

19, 20. Kako je osjećaj hitnosti naveo mnoge kršćane da promijene način života?

¹⁹ Osjećaj hitnosti potiče mnoge kršćane da još više sudjeluju u službi propovijedanja. Naprimjer, jedan mladi bračni par iz Ekvadora odlučio je pojednostaviti svoj život nakon što su 2006. čuli program jednodnevnog pokrajinskog sastanka, koji je imao temu “Neka tvoje oko bude jednostavno!” Napravili su popis stvari koje im nisu potrebne i u roku od tri mjeseca preselili se iz svog četverosobnog stana u dvosoban,  prodali su neke stvari i otplatili dugove. Ubrzo su započeli s pomoćnom pionirskom službom i prihvatili su prijedlog pokrajinskog nadglednika da se presele u skupštinu u kojoj je bilo potrebno više objavitelja.

²⁰ Jedan brat iz Sjeverne Amerike piše: “Kad smo moja žena i ja 2006. prisustvovali pokrajinskom sastanku, bili smo kršteni već 30 godina. Dok smo se vozili kući, razgovarali smo o tome kako možemo primijeniti dobivene savjete i pojednostaviti svoj život (Mat. 6:19-22). Imali smo tri kuće, građevinsko zemljište, skupe automobile, brod i vozilo za kampiranje. Budući da smo imali osjećaj da izgledamo kao nerazumni kršćani, odlučili smo započeti s punovremenom službom. Godine 2008. pridružili smo se našoj kćeri u stalnoj pionirskoj službi. Divno je blisko surađivati s braćom i sestrama! Služimo ondje gdje je potrebno više objavitelja. Budući da sada više radimo za Jehovu, postali smo još bliskiji s njim. Posebno nas raduje kad vidimo kako ljudima zasjaju oči kad čuju i shvate istinu iz Božje Riječi.”

21. Što nas potiče da propovijedamo s osjećajem hitnosti?

²¹ Znamo da će ovaj zli svijet uskoro zadesiti dan “suda i uništenja bezbožnika” (2. Petr. 3:7). Ono što smo naučili iz Božje Riječi potiče nas da revno objavljujemo dolazak velike nevolje, nakon koje će doći novi svijet. Mi i dalje izvršavamo svoju službu s osjećajem hitnosti i objavljujemo ljudima pouzdanu nadu u bolju budućnost. Ako dajemo sve od sebe u tom važnom djelu, pokazujemo da uistinu ljubimo Boga i bližnje.