1. Kakvo će biti stanje u svijetu tijekom “velike nevolje”?

BOG će osudu nad Sotoninim svijetom izvršiti iznenada, kad se to bude najmanje očekivalo (1. Sol. 5:2, 3). Dok bude trajao “veliki dan Jehovin”, u ljudskom društvu vladat će potpuni kaos (Sef. 1:14-17). Patnje i oskudica bit će dio svakodnevice. Bit će to vrijeme tjeskobe “kakve nije bilo od početka svijeta do sada”. (Pročitaj Mateja 24:21, 22.)

2, 3. (a) S čime će se suočiti Božji narod tijekom “velike nevolje”? (b) Što će nam pomoći da se hrabro suočimo s onim što nam predstoji?

² Dok se “velika nevolja” bude bližila vrhuncu, “Gog iz zemlje Magoga” izvršit će sveopći napad na Božji narod. Tijekom tog napada “vojska golema” navalit će na Božji narod “poput oblaka kad pokriju zemlju” (Ezek. 38:2, 14-16). Nijedna ljudska organizacija neće stati u obranu Jehovinog naroda. Preživljavanje Jehovinog naroda ovisit će samo o Jehovi. Kako će Božji sluge reagirati kad im zaprijeti uništenje?

³ Ako si Jehovin sluga, vjeruješ li da Jehova može sačuvati na životu svoj narod tijekom velike nevolje i da to doista želi učiniti? Apostol Petar je napisao: “Jehova zna kako ljude koji su mu odani izbaviti iz kušnje, a nepravedne čuvati za dan suda da budu kažnjeni” (2. Petr. 2:9). Budemo li razmišljali o tome kako je Jehova u prošlosti izbavljao svoj narod, moći ćemo se hrabro suočiti s onim što nam predstoji. Razmotrimo tri događaja koji će ojačati naše povjerenje u to da Jehova može izbaviti svoj narod.

4. Zašto je bilo važno odrediti pravi trenutak kada će se odigrati pojedini događaji prije potopa?

⁴ Najprije ćemo razmotriti biblijski izvještaj o općem potopu, koji se zbio u Noino vrijeme. Da bi se izvršila Jehovina volja, bilo je važno odrediti pravi trenutak kada će se odigrati pojedini događaji. Prije početka potopa trebalo je izgraditi ogromnu arku i uvesti životinje na sigurno. Izvještaj iz 1. Mojsijeve pokazuje da Jehova nije najprije zapovjedio da se izgradi arka, pa tek onda odlučio kada će započeti potop, kao da je trebao ostaviti mogućnost da odgodi početak potopa ako gradnja arke bude kasnila. Naprotiv, vrijeme početka potopa odredio je puno prije nego što je Noi rekao išta o gradnji arke. Kako to znamo?

5. Što znače Jehovine riječi zapisane u 1. Mojsijevoj 6:3 i kada je Bog objavio svoju presudu?

⁵ Biblija pokazuje da je Jehova na nebu objavio jednu odluku. Prema 1. Mojsijevoj 6:3, rekao je: “Neće duh moj trpjeti čovjeka do u nedogled, jer čovjek je samo tijelo. Neka mu bude još sto i dvadeset godina!” Jehova nije govorio o tome koliki će biti prosječni životni vijek čovjeka. Umjesto toga, objavio je svoju presudu i najavio kada će očistiti Zemlju od bezbožnosti. * Budući da je potop počeo 2370. pr. n. e., možemo zaključiti da je Bog tu presudu objavio 2490. pr. n. e. U to je vrijeme Noa imao 480 godina (1. Mojs. 7:6). Oko 20 godina nakon toga, godine 2470. pr. n. e., rodio se prvi od trojice Noinih sinova (1. Mojs. 5:32). U to je vrijeme ostalo još otprilike stotinu godina do početka potopa, ali Jehova još uvijek nije bio otkrio Noi da će on imati posebnu ulogu u spašavanju ljudskog roda. Koliko je Bog još čekao da otkrije Noi što će se dogoditi?

6. Kada je Jehova zapovjedio Noi da izgradi arku?

⁶ Po svemu sudeći, Jehova još desetljećima nije otkrio Noi što će učiniti. Na temelju čega to možemo zaključiti? Iz nadahnutog izvještaja vidi se da su Noini sinovi već bili odrasli i oženjeni kad je Bog zapovjedio Noi da izgradi arku. Jehova mu je rekao: “S tobom sklapam savez. Uđi u arku, ti i s tobom sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih” (1. Mojs. 6:9-18). Dakle, moguće je da je Noa dobio zadatak da gradi arku samo 40 ili 50 godina prije početka potopa.

7. (a) Kako su Noa i njegova obitelj pokazali vjeru? (b) Kada je Bog naposljetku rekao Noi kada će točno početi potop?

⁷ Dok su Noa i njegova obitelj gradili arku, sigurno su se pitali kako će Bog ostvariti svoj naum i kada će početi potop. Iako nisu znali te pojedinosti, nisu prestali graditi arku. U Bibliji stoji: “Noa je sve učinio kako mu je Bog zapovjedio. Upravo je tako učinio” (1. Mojs. 6:22). Jehova je rekao Noi kada će točno početi potop tek sedam dana prije nego što je počela padati kiša. Upravo je toliko vremena bilo dovoljno da Noa i njegova obitelj uvedu životinje u arku. Tako je sve bilo spremno kad su se “šestote godine Noina života, drugoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu” otvorile “ustave nebeske” (1. Mojs. 7:1-5, 11).

8. Kako izvještaj o potopu ulijeva povjerenje u to da Jehova zna odrediti pravi trenutak kada treba izbaviti svoj narod?

⁸ Izvještaj o potopu ne svjedoči samo o tome da Jehova uvijek zna odrediti pravi trenutak kada treba nešto  učiniti nego i da zna kako na najbolji način izbaviti svoje sluge. Dok Jehova odbrojava dane koji su preostali do uništenja ovog svijeta, možemo biti sigurni da će se sve što je on naumio ostvariti u vrijeme koje je odredio, da neće kasniti ni dana ni časa (Mat. 24:36; pročitaj Habakuka 2:3).

9, 10. Kako je Jehova koristio svoj narod da bi egipatsku vojsku namamio u zamku?

⁹ Kao što smo vidjeli, Jehova točno zna kada je pravi trenutak da se odigraju pojedini događaji kako bi se ispunio njegov naum. Sada ćemo razmotriti jedan drugi događaj koji otkriva daljnji razlog zašto se možemo pouzdati u to da Jehova može izbaviti svoj narod. Naime, Jehova ima neograničenu moć i koristi je kako bi izvršio svoju volju. Budući da je uvijek u stanju izbaviti svoje sluge, ponekad ih je čak koristio kako bi namamio u zamku svoje neprijatelje. Upravo se to dogodilo kad je oslobodio Izraelce iz egipatskog ropstva.

¹⁰ Iz Egipta je vjerojatno izašlo oko tri milijuna Izraelaca. Zbog načina na koji je Mojsije po Jehovinoj zapovijedi vodio Izraelce, faraon je pomislio da “smeteno lutaju zemljom”. (Pročitaj 2. Mojsijevu 14:1-4.) Faraon je zagrizao mamac i poveo svoju vojsku u potjeru za bivšim robovima. Naizgled ih je uhvatio u zamku kod Crvenog mora. Činilo se da za Izraelce nema izlaza (2. Mojs. 14:5-10). No zapravo im nije prijetila stvarna opasnost. Zašto? Zato što ih je Jehova namjeravao spasiti.

11, 12. (a) Kako je Jehova pomogao svom narodu? (b) Kakav je bio ishod Jehovine intervencije i što iz tog izvještaja učimo o Jehovi?

¹¹ “Stup od oblaka” koji je vodio Izraelce stao im je iza leđa, onemogućavajući faraonovoj vojsci da im pristupi. Stup je Egipćane držao u mraku, a Izraelcima je na čudesan način rasvjetljavao noć. (Pročitaj 2. Mojsijevu  14:19, 20.) Jehova je potom razdvojio more jakim istočnim vjetrom, “pretvarajući morsko dno u suho tlo”. Izvještaj kaže da je to razdvajanje trajalo “cijelu noć” i da su potom “sinovi Izraelovi pošli posred mora po suhom”. Izraelci su se kretali puno sporije i teže nego egipatski vojnici koji su se vozili u bojnim kolima. Unatoč tome, Egipćani ih nisu mogli sustići jer se Jehova borio na strani Izraelaca. On je “stvorio pomutnju” u egipatskom taboru i “zbacio je kotače s kola njihovih, tako da su se jedva pokretala” (2. Mojs. 14:21-25).

¹² Kad su se svi Izraelci našli na sigurnom, na drugoj obali, Jehova je zapovjedio Mojsiju: “Pruži ruku nad morem da se vode vrate na Egipćane, na bojna kola njihova i konjanike njihove!” Dok su vojnici pokušavali pobjeći od silne vode koja se počela vraćati na svoje mjesto, “Jehova ih je pobacao usred mora”. Nije im bilo spasa. “Nije ostao ni jedan od njih” (2. Mojs. 14:26-28). Jehova je tako pokazao da ima moć izbaviti svoj narod iz svake situacije.

13. Koje je upute Isus dao i što su se njegovi sljedbenici možda pitali?

¹³ Jehova točno zna kako će se odvijati događaji koji vode do ispunjenja njegovog nauma. Koliko je to važno ističe treći događaj koji ćemo razmotriti — opsada Jeruzalema u 1. stoljeću. Jehova je preko svog Sina dao upute za preživljavanje kršćanima koji su živjeli u Jeruzalemu i Judeji prije nego što je 70. godine bio razoren Jeruzalem. Isus je rekao: “Kad vidite da gadost koja pustoši, o kojoj je govorio prorok Danijel, stoji na svetome mjestu (...), tada neka oni koji budu u Judeji bježe u gore!” (Mat. 24:15, 16). No kako su Isusovi sljedbenici mogli prepoznati kada se počelo ispunjavati to proročanstvo?

14. Kako su događaji koji su uslijedili otkrili značenje Isusovih riječi?

¹⁴ Događaji koji su uslijedili otkrili su što znače Isusove riječi. Godine 66. rimska vojska pod zapovjedništvom Cestija Gala stigla je u Jeruzalem kako bi ugušila židovski ustanak. Kad su židovski pobunjenici, zvani zeloti, potražili utočište u hramskoj tvrđavi, rimski vojnici počeli su potkopavati hramske zidine. Kršćanima koji su budno pratili razvoj događaja bilo je jasno što to znači: poganska vojska sa svojim idolopokloničkim obilježjima (“gadost”) došla je sve do zidina koje su okruživale hram (“sveto mjesto”). Došlo je vrijeme da Isusovi sljedbenici “bježe u gore”. No kako su mogli pobjeći iz grada koji je bio pod opsadom? Ubrzo se dogodilo nešto sasvim neočekivano.

15, 16. (a) Koju je uputu Isus dao svojim sljedbenicima i zašto je bilo važno da po njoj postupe? (b) O čemu će ovisiti naše izbavljenje?

 ¹⁵ Cestije Gal je sa svojom vojskom iz neobjašnjivih razloga napustio Jeruzalem i počeo se povlačiti. Zeloti su krenuli u potjeru za njima. Budući da su zaraćene strane napustile grad, Isusovim sljedbenicima iznenada se pružila prilika za bijeg. Isus im je bio jasno rekao da ostave svoju imovinu i bez odlaganja napuste grad. (Pročitaj Mateja 24:17, 18.) Jesu li doista trebali baš odmah otići? Odgovor je uskoro postao očit. Za nekoliko dana zeloti su se vratili i počeli prisiljavati stanovnike Jeruzalema i Judeje da se pridruže ustanku. Stanje u gradu naglo se pogoršavalo jer su se židovske političke frakcije borile za prevlast. Bilo je sve teže pobjeći iz grada. Kad su se 70. godine Rimljani vratili, više nije bilo moguće pobjeći iz Jeruzalema (Luka 19:43). Svi koji nisu odmah pobjegli našli su se u zamci! Kršćani koji su poslušali Isusove upute i pobjegli u gore spasili su svoj život. Na temelju vlastitog iskustva uvjerili su se u to da Jehova zna kako izbaviti svoj narod. Što učimo iz ovog izvještaja?

¹⁶ Tijekom velike nevolje trebat ćemo slijediti upute koje dobivamo od naše organizacije i iz Božje Riječi. Naprimjer, Isusova zapovijed kršćanima da “bježe u gore” ima primjenu i u današnje vrijeme. Vrijeme će pokazati kakvog će karaktera biti naš bijeg. * No možemo biti uvjereni da će nam Jehova razjasniti što znače te upute kad dođe vrijeme da po njima postupimo. Budući da će naše izbavljenje ovisiti o poslušnosti, dobro je da se upitamo: Kako reagiram na upute koje Jehova sada daje svom narodu? Da li ih odmah poslušam ili to oklijevam učiniti? (Jak. 3:17).

17. Što Habakukovo proročanstvo otkriva o predstojećem napadu na Božji narod?

¹⁷ Osvrnimo se ponovno na Gogov sveopći napad koji smo spomenuli na početku članka. Prorok Habakuk napisao je o tom vremenu sljedeće: “Čuo sam to i utroba se moja uznemirila, na taj zvuk uzdrhtale su usne moje, trulež je ušla u kosti moje, i sve me to uznemirilo. Ja ću ipak mirno čekati dan nevolje, kad on [Bog] dođe na narod [neprijateljsku vojsku] da ga napadne” (Hab. 3:16). Kad je prorok čuo da će neprijatelji napasti Božji narod, osjetio je mučninu u želucu, usne su mu počele drhtati i snaga ga je izdala. Njegova reakcija pokazuje kako će strašno izgledati situacija u kojoj ćemo se naći kad Gogove horde nasrnu na nas. No prorok je bio spreman mirno čekati Jehovin veliki dan, potpuno siguran da će Jehova izbaviti svoj narod. I mi se možemo u to uzdati (Hab. 3:18, 19).

18. (a) Zašto se ne trebamo bojati predstojećeg napada na Božji narod? (b) O čemu govori sljedeći članak?

¹⁸ Tri događaja o kojima smo govorili jasno pokazuju da Jehova zna kako izbaviti svoj narod. Njegov naum ne može propasti — Jehova će sigurno izvojevati pobjedu nad svojim neprijateljima. No da bismo mogli slaviti tu veličanstvenu pobjedu, moramo ostati vjerni do kraja. Kako nam Jehova pomaže da mu ostanemo vjerni? O tome govori sljedeći članak.