Isus je upozorio svoje učenike: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja” (Luka 12:1). Paralelni izvještaj jasno pokazuje da je Isus tim riječima zapravo osudio farizejsko učenje (Mat. 16:12).

U Bibliji se kvasac ponekad koristi kao simbol iskvarenosti. Nema sumnje da su farizeji svojim učenjima i stavovima kvarili ljude koji su ih slušali. Zašto su njihova učenja bila opasna?

Isus je njihovu samopravednost opisao u jednoj od svojih usporedbi. Rekao je: “Farizej je stao i ovako se molio u sebi: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: iznuđivači, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj poreznik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A poreznik, stojeći podalje, nije htio ni oči podići prema nebu, nego se udarao u prsa, govoreći: ‘Bože, budi milostiv meni grešniku!’” (Luka 18:11-13).

Isus je pohvalio poreznika zbog njegove poniznosti, rekavši: “Kažem vam, ovaj je otišao kući pravedniji od [farizeja]. Jer tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Luka 18:14). Premda su poreznici bili poznati po nepoštenju, Isus je želio pomoći poreznicima koji su ga htjeli slušati. Najmanje su dvojica poreznika postali njegovi sljedbenici. Bili su to Matej i Zakej.

A kako je s nama? Što ako smatramo da smo bolji od drugih zbog urođenih sposobnosti ili zaduženja koja imamo u Jehovinoj organizaciji ili pak zbog grešaka i slabosti koje vidimo kod drugih? Trebali bismo odmah odbaciti takve misli jer Biblija kaže: “Ljubav je dugotrpljiva i dobrostiva. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se, ne ponaša se nedolično, ne gleda svoju korist, nije razdražljiva, ne pamti zlo. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini” (1. Kor. 13:4-6).

Trebali bismo razmišljati poput apostola Pavla. Nakon što je rekao da je Isus Krist došao “u svijet da spasi grešnike”, dodao je: “Od kojih sam ja najveći” (1. Tim. 1:15).

Pitanja za razmišljanje:

Priznajem li da sam grešnik i da moje spasenje ovisi o Jehovinoj nezasluženoj dobroti? Smatram li možda da sam bolji od drugih zato što već godinama vjerno služim Bogu, imam odgovorna zaduženja u Božjoj organizaciji ili imam neke urođene sposobnosti koje drugi nemaju?

No Isus je upozorio: “Sva djela svoja čine zato da ih vide ljudi. Povećavaju filakterije svoje i produljuju rese na haljinama svojim. Vole najbolje mjesto na večerama i prednja sjedala u sinagogama te da ih se pozdravlja na trgovima i da ih ljudi zovu učiteljima” (Mat. 23:5-7). Njihov je način razmišljanja bio posve drugačiji od Isusovog. Premda je on bio savršeni Božji Sin, bio je ponizan. Kad ga je neki čovjek nazvao dobrim, Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, osim jednoga, Boga” (Mar. 10:18). Jednom drugom prilikom Isus je oprao noge svojim učenicima i tako pokazao da njegovi sljedbenici trebaju biti ponizni (Ivan 13:1-15).

Pravi kršćani trebaju služiti svojim suvjernicima (Gal. 5:13). To naročito trebaju činiti oni koji žele ispuniti preduvjete za nadglednike u skupštini. Dobro je “ako tko želi služiti kao nadglednik”, no on bi za tom službom trebao težiti zato što želi pomagati drugima. Ta služba ne znači da je netko dobio istaknuti položaj ili moć. Oni koji služe kao nadglednici trebaju biti “ponizna srca” poput Isusa (1. Tim. 3:1, 6; Mat. 11:29).

Pitanja za razmišljanje:

Ponašam li se prema braći koja imaju odgovorna zaduženja drugačije nego prema ostalim sukršćanima jer se nadam da će me drugi više uvažavati ili da ću dobiti dodatna zaduženja? Prihvaćam li prvenstveno one teokratske zadatke za koje mislim da će mi donijeti priznanje i pohvale? Pokušavam li se uvijek istaknuti pred drugima?

Mojsijev zakon sadržavao je opće smjernice o tome kako Izraelci trebaju obožavati Jehovu. Međutim, Zakon nije išao u najsitnije detalje. Naprimjer, Zakon je zabranjivao Izraelcima da rade na dan počinka, no nije precizno definirao koje poslove smiju raditi, a koje ne smiju (2. Mojs. 20:10). Farizeji su pokušavali popuniti te navodne rupe u zakonu tako što su nametali vlastita pravila, objašnjenja i predaje. Isus se nije obazirao na ta proizvoljna farizejska pravila, no držao je Mojsijev zakon (Mat. 5:17, 18; 23:23). Gledao je dalje od slova zakona. Razumio je duh zakona i znao je koliko je važno pokazivati milosrđe i suosjećanje. Bio je razuman, čak i kada su ga njegovi učenici razočarali. Naprimjer, premda je u noći kad je bio uhapšen poticao trojicu svojih apostola da bdiju, oni su nekoliko puta zaspali. Unatoč tome, Isus je suosjećajno rekao: “Duh je, istina, voljan, ali tijelo je slabo” (Mar. 14:34-42).

Pitanja za razmišljanje:

Pokušavam li postavljati vlastita, kruta pravila i nametati svoje mišljenje drugima? Imam li razumna očekivanja od drugih?