1, 2. (a) Što pokazujemo svojim predanjem Jehovi i krštenjem? (b) Što možemo naučiti iz odluka koje su donijeli Noa, Mojsije, Jeremija i Pavao?

KAD si se predao Jehovi i krstio kao Isusov sljedbenik, učinio si vrlo važan korak u životu. Odluka da se predaš Bogu najvažnija je odluka koju si donio. To je kao da si rekao: “Jehova, želim da budeš moj Gospodar na svim područjima života. Ja sam tvoj sluga. Pouči me kako trebam trošiti svoje vrijeme, što mi treba biti najvažnije u životu i kako da koristim svoj novac i svoje sposobnosti.”

² Ako si kršteni Jehovin svjedok, to je u biti ono što si obećao Jehovi. Zaslužuješ svaku pohvalu jer si donio ispravnu i mudru odluku. No kako trebaš koristiti svoje vrijeme ako želiš pokazati da je Jehova tvoj Gospodar? Primjeri Noe, Mojsija, Jeremije i apostola Pavla pomoći će nam da odgovorimo na to pitanje. Svi su oni služili Jehovi cijelim srcem. Naš je život u mnogočemu sličan njihovom. Svojim su odlukama pokazali što im je najvažnije u životu, a to može i nas potaknuti da ispitamo kako koristimo svoje vrijeme (Mat. 28:19, 20; 2. Tim. 3:1).

3. U kom je pogledu vrijeme u kojem živimo slično Noinom vremenu?

³ Isus je usporedio Noino vrijeme s vremenom u kojem mi živimo. “Kao što je bilo u Noinim danima, takva će biti prisutnost Sina čovječjega”, rekao je Isus. Tada su ljudi “jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku, i nisu obraćali pažnju dok nije došao potop i sve  ih odnio” (Mat. 24:37-39). Danas većina ljudi živi svoj život i ne obraća pažnju na ozbiljnost vremena u kojem se nalazimo. Oni ne mare za upozorenja koja objavljuju Božji sluge. Poput ljudi u Noino vrijeme, mnogi se čak rugaju kad čuju da će se Bog uplesti u zbivanja na Zemlji (2. Petr. 3:3-7). No kako je Noa koristio svoje vrijeme dok je živio među ljudima koji su bili neprijateljski raspoloženi prema njemu?

4. Kako je Noa koristio svoje vrijeme nakon što je dobio zadatak od Jehove i zašto je tako postupao?

⁴ Nakon što je Bog rekao Noi što namjerava učiniti te mu dao važan zadatak, Noa je počeo graditi arku kako bi spasio ljude i životinje (1. Mojs. 6:13, 14, 22). Osim toga, objavljivao je upozorenje da će Jehova uskoro uništiti zle ljude. Apostol Petar rekao je za njega da je “propovjednik pravednosti”, ukazujući tako na činjenicu da je Noa nastojao pomoći svojim bližnjima da shvate ozbiljnost situacije u kojoj su se nalazili. (Pročitaj 2. Petrovu 2:5.) Što misliš, bi li bilo razumno da su se Noa i njegova obitelj trudili pokrenuti neki posao, biti uspješniji od drugih ili osigurati sebi lagodan život? Naravno da ne bi! Budući da su znali što će se uskoro dogoditi, nisu dopustili da im takve želje odvuku pažnju od njihovog zadatka.

5, 6. (a) Zašto je Mojsije bio “poučen svoj mudrosti egipatskoj”? (b) Zašto je Mojsije odbio ono što mu se nudilo u Egiptu?

⁵ Osvrnimo se sada na primjer Mojsija. Posvojila ga je faraonova kći i odrastao je na egipatskom dvoru. Kao mladi pripadnik vladarske obitelji, bio je “poučen svoj mudrosti egipatskoj” (Djela 7:22; 2. Mojs. 2:9, 10). Na taj su ga način Egipćani vjerojatno pripremali za obavljanje odgovornih poslova na faraonovom dvoru. Mogao je postati utjecajna osoba u najmoćnijoj zemlji tog vremena te uživati u raskoši, povlasticama i zadovoljstvima koje je takav položaj donosio. No je li Mojsije želio takav život?

⁶ Budući da su ga njegovi biološki roditelji poučavali kao maloga, Mojsije je vjerojatno znao što je Jehova obećao njegovim precima Abrahamu, Izaku i Jakovu. Mojsije je vjerovao u ta obećanja. Sigurno je puno razmišljao o svojoj budućnosti i odanosti Jehovi. Što je odlučio kad je došlo vrijeme da izabere hoće li biti egipatski princ ili izraelski rob? “Radije je izabrao biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego uživati u prolaznim grešnim zadovoljstvima.” (Pročitaj Hebrejima 11:24-26.) Kasnije je poslušao Jehovu i živio onako kako mu je on rekao (2. Mojs. 3:2, 6-10).  Zašto je tako postupio? Zato što je vjerovao u Božja obećanja. Shvatio je da za njega nema budućnosti u Egiptu. I doista, Bog je uskoro pustio na egipatski narod deset nevolja, i tako ga kaznio. Koju pouku iz toga mogu izvući današnji Jehovini sluge? Umjesto da se usredotočimo samo na posao ili da težimo za lagodnim životom koji je toliko popularan u ovom svijetu, na prvom mjestu mora nam biti Jehova i njegova služba.

7. Koja sličnost postoji između nas i Jeremije?

⁷ I prorok Jeremija smatrao je službu Jehovi najvažnijom u životu. Jehova mu je dao zadatak da kao njegov prorok objavljuje osudu otpadničkom Jeruzalemu i Judi. Možemo reći da je i Jeremija živio “u posljednjim danima” (Jer. 23:19, 20). Jako je dobro znao da tadašnji poredak neće još dugo trajati.

8, 9. (a) Zašto je Bog trebao ispraviti Baruhovo razmišljanje? (b) Što trebamo imati na umu kad planiramo budućnost?

⁸ Koju je logičnu odluku Jeremija donio budući da je bio uvjeren da će se dogoditi ono što je Jehova prorekao? Nije pokušavao graditi svoju budućnost u židovskom poretku osuđenom na propast. Znao je da to ne bi imalo nikakvog smisla. No Jeremijin pisar Baruh neko je vrijeme drugačije gledao na sve to. Zato je Bog potaknuo Jeremiju da mu kaže: “Evo, što sam izgradio, srušit ću, i što sam zasadio, iščupat ću, i to po svoj zemlji. A ti tražiš velike stvari za sebe. Ne traži to! Jer, evo, dovest ću nevolju na svakoga čovjeka, (...) a tebi ću dati dušu tvoju kao plijen u svim mjestima kamo dođeš” (Jer. 45:4, 5).

⁹ Ne znamo točno što su bile “velike stvari” koje je Baruh tražio za sebe. * Međutim, znamo da su to bile stvari koje nisu mogle potrajati i koje su nestale kad su Babilonci 607. pr. n. e. osvojili Jeruzalem. Što iz toga učimo? Da bismo imali ono što nam je neophodno za život, trebamo u određenoj mjeri planirati budućnost (Izr. 6:6-11). No bi li bilo mudro uložiti puno vremena i truda u nešto što nema trajnu vrijednost? Istina, Jehovina organizacija stalno planira gradnju novih dvorana, podružnica i drugih objekata. Međutim, ti projekti imaju budućnost jer im je svrha unapređivati obožavanje pravog Boga. Bilo bi dobro da svi Jehovini sluge imaju slične prioritete kad planiraju budućnost. Jesi li duboko u svom srcu siguran da tražiš “najprije kraljevstvo i Božju pravednost”? (Mat. 6:33).

10, 11. (a) Što je Pavlu bilo najvažnije u životu prije nego što je postao kršćanin? (b) Zašto se Pavlov život iz temelja promijenio?

¹⁰ Razmotrimo i primjer Pavla. Prije nego što je postao kršćanin, činilo se da će puno postići u životu. Jedan od najboljih učitelja tog vremena poučavao ga je židovskom zakonu. Židovski veliki svećenik ovlastio ga je da izvrši važan zadatak. Pored toga, napredovao je u židovstvu više od mnogih svojih vršnjaka (Djela 9:1, 2; 22:3; 26:10; Gal. 1:13, 14). No Pavlov se život iz temelja promijenio kad je shvatio da židovski narod više nema Jehovin blagoslov.

¹¹ Pavao je uvidio da nema smisla stjecati ugled u židovskom poretku jer  to nema nikakvu vrijednost u Jehovinim očima. Židovski poredak nije imao budućnosti (Mat. 24:2). Taj nekadašnji farizej čak je rekao da je ono što je nekada smatrao važnim obično smeće u usporedbi s njegovim novim, jasnim razumijevanjem Božjeg nauma i divnom službom koju je vršio kao kršćanin. Pavao je napustio judaizam i posvetio ostatak svog zemaljskog života propovijedanju dobre vijesti. (Pročitaj Filipljanima 3:4-8, 15; Djela 9:15.)

12. Čemu je Isus posvetio život nakon krštenja?

¹² Noa, Mojsije, Jeremija, Pavao i mnogi drugi Božji sluge utrošili su veći dio svog vremena i snage u izvršavanje teokratskih zadataka. Time su nam dali dobar primjer. Naravno, Isus je najveći uzor svim Jehovinim slugama (1. Petr. 2:21). Nakon krštenja svoj je zemaljski život posvetio propovijedanju dobre vijesti i slavljenju Jehove. Iz toga se jasno može zaključiti da kršćaninu koji Jehovu smatra svojim Gospodarom služenje Bogu treba biti najvažnije u životu. Je li to i tebi najvažnije? Kako svoje teokratske ciljeve možemo uskladiti s neophodnim svakodnevnim obavezama? (Pročitaj Psalam 71:15; 145:2.)

13, 14. (a) O čemu bi trebali razmisliti svi kršćani? (b) Koju radost mogu osjetiti Božji sluge?

¹³ Već mnogo godina Jehovina organizacija često potiče kršćane da u molitvi razmisle mogu li biti pioniri. Neki vjerni Jehovini sluge iz različitih razloga ne mogu svaki mjesec provesti prosječno 70 sati u službi propovijedanja. No to ih ne bi trebalo obeshrabriti (1. Tim. 5:8). A kako je s tobom? Da li uistinu ne možeš biti pionir?

¹⁴ Prisjeti se koliko su sretni bili mnogi Božji sluge ovog proljeća, kad su zbog obilježavanja Kristove smrti nekoliko mjeseci pojačano propovijedali. Objavitelji koji su u ožujku bili pomoćni pioniri mogli su izabrati hoće li u službi propovijedanja provesti 30 ili 50 sati (Psal. 110:3). Milijuni su iskoristili tu posebnu mogućnost, a u skupštinama se osjećalo veliko uzbuđenje i radost. Možeš li organizirati svoje obaveze tako da češće budeš pomoćni pionir i osjetiš tu radost? Svaki je kršćanin sretan kad na kraju dana može reći Jehovi da je učinio sve što je mogao u njegovoj službi.

15. O čemu bi trebali razmišljati mladi kršćani koji uskoro završavaju školovanje?

¹⁵ Mladi kršćani koji uskoro završavaju školovanje vjerojatno su dobrog zdravlja i nemaju puno obaveza. Ako si i ti jedan od njih, jesi li ozbiljno razmislio o tome da započneš sa stalnom pionirskom službom? Nastavnici vjerojatno smatraju da je za tebe najbolje nastaviti školovanje i pronaći unosan posao. Međutim, oni se uzdaju u društveni i financijski sustav koji neće potrajati. S druge strane, ako posvetiš život služenju Jehovi, radit ćeš nešto istinski vrijedno i dobiti trajne blagoslove. Osim toga, tako ćeš oponašati Isusov savršen primjer. Ta će ti mudra odluka donijeti pravu sreću i biti velika zaštita. Time ćeš ujedno pokazati da želiš živjeti u skladu sa svojim predanjem Jehovi (Mat. 6:19-21; 1. Tim. 6:9-12).

16, 17. Koja bismo si pitanja trebali postaviti kad je riječ o poslu i drugim aktivnostima?

¹⁶ Mnogi Božji sluge moraju puno raditi kako bi zadovoljili osnovne potrebe svoje obitelji. Međutim, neki rade  i više nego što je potrebno (1. Tim. 6:8). Trgovački svijet čini sve što može kako bi nas uvjerio da ne možemo živjeti bez njegovih silnih proizvoda i da moramo imati svaki novi model nekog uređaja koji se pojavi na tržištu. No pravi kršćani ne žele da im Sotonin svijet određuje prioritete u životu (1. Ivan. 2:15-17). A kako je s kršćanima koji su u mirovini? Svoje će vrijeme najbolje iskoristiti ako započnu s pionirskom službom i tako pokažu da im je služenje Jehovi najvažnije u životu.

¹⁷ Svi Jehovini sluge trebaju se upitati: Što mi je najvažnije u životu? Je li mi Kraljevstvo na prvom mjestu? Jesam li požrtvovan poput Isusa? Jesam li mu poslušan i da li ga u svemu slijedim? Mogu li napraviti neke promjene u svom vremenskom rasporedu kako bih posvetio više vremena službi propovijedanja i drugim teokratskim aktivnostima? Trudim li se biti požrtvovan čak i ako mi okolnosti trenutno ne dozvoljavaju da pojačano služim Jehovi?

18, 19. Za što se možemo moliti i zašto Jehovu raduju takve molitve?

¹⁸ Divno je vidjeti koliko je revan Božji narod. No neki kršćani koji imaju mogućnost biti pioniri nemaju želju započeti s tom službom ili pak smatraju da nisu sposobni za to (2. Mojs. 4:10; Jer. 1:6). Što mogu poduzeti? Bilo bi dobro da se u vezi s tim mole Jehovi. Pavao je rekao svojim suvjernicima: “Bog, zato što to želi, djeluje u vama da biste i htjeli i postupali” (Filip. 2:13). Dakle, ako nemaš želju proširiti svoju službu, moli se Jehovi da pobudi u tebi tu želju i da te osposobi za službu (2. Petr. 3:9, 11).

¹⁹ Noa, Mojsije, Jeremija, Pavao i Isus bili su odani Božji sluge. Svoje vrijeme i snagu trošili su na objavljivanje Jehovinih upozorenja. Nisu dopustili da ih išta odvrati od toga. Budući da je kraj ovog svijeta jako blizu, svi mi koji smo predali svoj život Bogu trebamo biti sigurni da dajemo sve od sebe kako bismo oponašali te izvanredne biblijske primjere (Mat. 24:42; 2. Tim. 2:15). Tako ćemo ugoditi Jehovi i od njega dobiti bogate blagoslove. (Pročitaj Malahiju 3:10.)