MLADI kršćanin Bruno iz Italije bio je pod velikim pritiskom. Budući da je maturirao s najvišim ocjenama, njegovi rođaci i profesori nagovarali su ga da nastavi školovanje. No nekoliko godina prije toga, Bruno se krstio i obećao Jehovi da će mu u životu biti najvažnije vršiti njegovu volju. Što je stoga odlučio? On kaže: “Rekao sam Jehovi u molitvi da ću živjeti u skladu sa svojim predanjem i da će mi on biti na prvom mjestu u životu. Ali iskreno sam mu rekao da ne želim da mi život bude dosadan, nego ispunjen različitim teokratskim aktivnostima.”

 Nekoliko godina kasnije Bruno se preselio u južnoameričku državu Ekvador. Rekao je: “Jehova je uslišio moju molitvu i dao mi više nego što sam očekivao.” Kad je došao u Ekvador, iznenadio se vidjevši koliko se mladih kršćana doselilo u tu zemlju kako bi u većoj mjeri služili Jehovi.

I Bruno se poput tisuća drugih mladih kršćana diljem svijeta odazvao na Jehovin poziv: “Iskušajte me u tome, molim vas, (...) neću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti na vas blagoslov!” (Mal. 3:10). Ljubav prema Bogu potaknula ih je da iskušaju Jehovu tako što spremno troše svoje vrijeme, snagu i novac kako bi služili u zemljama gdje je potrebno više objavitelja Kraljevstva.

Čim stignu na svoje novo područje, ti revni radnici mogu se iz prve ruke uvjeriti u istinitost riječi: “Žetva je velika, a radnika je malo” (Mat. 9:37). Naprimjer, Jaqueline iz Njemačke s oduševljenjem je napisala ekvadorskoj podružnici: “U Ekvadoru služim tek nešto više od dvije godine, a već vodim 13 biblijskih tečajeva. Četiri osobe s kojima proučavam redovito dolaze na sastanke. Nije li to predivno?” Chantal iz Kanade kaže: “Godine 2008. preselila sam se u priobalno područje Ekvadora u kojem je postojala samo jedna skupština. Ondje sada djeluju tri skupštine u kojima ima više od 30 pionira. Ništa se ne može usporediti sa zadovoljstvom koje osjećaš kad vidiš da toliko interesenata dobro duhovno napreduje!” Ona nastavlja: “Nedavno  sam se preselila u jedan grad u Andama koji se nalazi na preko 2 700 metara nadmorske visine. U tom gradu živi više od 75 000 ljudi, a postoji samo jedna skupština. To je jako plodno područje! Doista uživam u službi propovijedanja.”

Naravno, oni koji služe u stranim zemljama susreću se s mnogim problemima. Ustvari, neki mladi naišli su na poteškoće i prije nego što su se preselili. Kayla iz Sjedinjenih Država kaže: “Obeshrabrila me negativna reakcija neke dobronamjerne braće iz moje domovine. Oni nisu mogli shvatiti zašto želim biti pionir u stranoj zemlji. Zato ponekad nisam bila sigurna je li pametno donijeti takvu odluku.” Unatoč tome, Kayla se odlučila preseliti. Ona kaže: “Puno sam se molila Jehovi i razgovarala sa zrelom braćom i sestrama. To mi je pomoglo shvatiti da Jehova blagoslivlja one koji su spremni dati sve od sebe kako bi mu služili.”

I učenje novog jezika mnogima je pravi izazov. Siobhan iz Irske prisjeća se: “Grozno sam se osjećala jer nisam mogla reći sve što želim. Morala sam marljivo učiti jezik te naučiti biti strpljiva i smijati se svojim greškama.” Anna iz Estonije kaže: “Morala sam se naviknuti na tropsku vrućinu, puno prašine i nedostatak tople vode za tuširanje, ali to nije bilo ništa u usporedbi s učenjem španjolskog. Ponekad sam željela odustati. Shvatila sam da se moram usredotočiti na svoj napredak, a ne na greške.”

Velik problem može biti i nostalgija. Jonathan iz Sjedinjenih Država kaže: “Ubrzo nakon dolaska postao sam potišten jer su mi jako nedostajali prijatelji i obitelj. No usredotočio sam se na proučavanje Biblije i službu propovijedanja, i to mi je pomoglo da svladam te osjećaje. Nakon nekog vremena ponovno sam bio sretan jer sam doživljavao lijepa iskustva u službi i stekao nove prijatelje u skupštini.”

Životni uvjeti još su jedan problem. Oni su vjerojatno drugačiji od uvjeta na kakve su naviknuli u svojoj zemlji. Beau iz Kanade kaže: “U mojoj je zemlji redovita opskrba strujom i vodom  najnormalnija stvar. No ovdje to nije tako.” Osim toga, u mnogim zemljama u razvoju vladaju siromaštvo i nepismenost, a i prijevoz je jako loš. Da bi se lakše nosila s time, Ines iz Austrije razmišlja o lijepim osobinama ljudi kojima propovijeda. “Oni su jako gostoljubivi, blagi, susretljivi i ponizni”, kaže ona. “A što je najvažnije, imaju veliku želju učiti o Bogu.”

Iako su se svi ti mladi koji služe u Ekvadoru odrekli mnogih stvari, uvjerili su se da im Jehova daje “neizmjerno više od svega” što su očekivali (Efež. 3:20). Oni su se doista osvjedočili da Jehova izlijeva na njih “blagoslov dok ne bude dosta” (Mal. 3:10). Evo što oni misle o svojoj službi:

Bruno: “Kad sam došao u Ekvador, najprije sam služio u zanimljivom području amazonske prašume. Kasnije sam pomagao dok se proširivala ekvadorska podružnica. Sada služim u Betelu. Još dok sam bio u Italiji, donio sam odluku da će mi Jehova biti na prvom mjestu, a on mi je doista ispunio želju da vodim uzbudljiv život ispunjen različitim teokratskim aktivnostima.”

Beau: “Otkako služim u Ekvadoru, još sam se više približio Jehovi jer ovdje sve svoje vrijeme mogu posvetiti teokratskim aktivnostima. Usto putujem i obilazim predivna mjesta, a to sam oduvijek želio.”

Anna: “Budući da nisam udata, mislila sam da nikada neću iskusiti čari misionarskog života. No sada znam da je to doista moguće. Zahvaljujući tome što me Jehova blagoslivlja poučavam druge, radim na gradnji dvorana i sklapam nova prijateljstva, a to me jako usrećuje.”

Elke: “Dok sam bila kod kuće u Austriji, često sam se molila Jehovi za barem jedan biblijski tečaj. Ovdje ih vodim 15! Kad vidim sretna lica interesenata koji dobro napreduju, osjećam veliko zadovoljstvo.”

Joel: “Kad dođeš u nepoznatu zemlju kako bi služio Jehovi, stječeš dragocjeno iskustvo. Naučiš se puno više oslanjati na Jehovu i vidiš da on blagoslivlja tvoj trud, a to je poseban osjećaj! Kad sam došao iz Sjedinjenih Država, grupa u kojoj služim imala je šest objavitelja. U roku od godinu dana broj objavitelja porastao je na 21. Obilježavanju Kristove smrti prisustvovalo je 110 osoba.”

Mlada braćo i sestre, dopuštaju li vam okolnosti da služite u stranoj zemlji u kojoj je veća potreba za objaviteljima Kraljevstva? Naravno, da biste donijeli tako važnu odluku trebate sve dobro isplanirati. No što je najvažnije, da biste učinili takav korak, trebate svim srcem ljubiti Jehovu i svoje bližnje. Ako osjećate takvu ljubav i ako vam okolnosti dopuštaju da se preselite, usrdno se molite Jehovi u vezi s time. Osim toga, razgovarajte o tome sa svojim kršćanskim roditeljima i starješinama u skupštini. Možda ćete ustanoviti da i vi možete služiti u tom zanimljivom obliku svete službe i tako doživjeti veliku radost.