1. Što je Isus rekao o zaklinjanju i zašto?

PRAVI kršćani obično se ne trebaju zaklinjati da bi potvrdili istinitost svojih riječi. Oni slušaju Isusa, koji je rekao: “Kad kažete: ‘Da’, neka to znači ‘da’.” Isus je time želio reći da čovjek mora držati svoju riječ. Neposredno prije nego što je dao tu zapovijed, svojim je učenicima rekao: “Ne kunite se nikako.” Tako je pokazao da ne odobrava to što se mnogi ljudi zaklinju samo iz navike, a uopće ne namjeravaju održati svoju riječ. Budući da se stalno zaklinju umjesto da naprosto kažu “da” ili “ne”, oni zapravo pokazuju da se drugi u njih ne mogu pouzdati i time otkrivaju da su pod utjecajem Zloga. (Pročitaj Mateja 5:33-37.)

2. Objasni zašto nije uvijek neispravno zaklinjati se.

² Je li Isus želio reći da je uvijek loše zaklinjati se? Takav zaključak ne bi bio na mjestu. U prethodnom smo članku vidjeli da su se Jehova Bog i njegov pravedni sluga Abraham zaklinjali u nekim važnim prigodama. Osim toga, Božji Zakon zahtijevao je od Izraelaca da daju zakletvu prilikom rješavanja nekih sporova (2. Mojs. 22:10, 11; 4. Mojs. 5:21, 22). Slično tome, kršćanin možda mora svjedočiti na sudu, pa se treba zakleti da će govoriti istinu. Isto tako, možda će u nekim rijetkim situacijama zaključiti da se treba zakleti kako bi uvjerio druge u ozbiljnost svojih namjera ili kako bi potvrdio da govori istinu u vezi s nekim problemom. Isus je rekao istinu pred židovskim Sudbenim vijećem i nije se usprotivio kad mu je veliki svećenik kazao: “Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist!” (Mat. 26:63, 64). No Isus se nije trebao nikome zaklinjati. Pa ipak, da bi naglasio koliko je pouzdano ono što želi kazati, na početku je često znao reći: “Zaista,  zaista, kažem vam” (Ivan 1:51; 13:16, 20, 21, 38). Pogledajmo što još možemo naučiti od Isusa, Pavla i drugih Božjih slugu koji su uvijek držali svoju riječ.

3. Što je Isus obećao Bogu u molitvi i kako je njegov nebeski Otac na to reagirao?

³ “Evo, došao sam (...) vršiti volju tvoju, Bože” (Hebr. 10:7). Tim značajnim riječima Isus je obećao Bogu da će ispuniti svako proročanstvo o obećanom Potomku, pa i ono da će mu Sotona “raniti petu” (1. Mojs. 3:15). Nijedan drugi čovjek nije se ponudio da preuzme tako tešku odgovornost. Jehova je s neba potvrdio da ima potpuno povjerenje u svog Sina, ali nije tražio od njega da se zakune da će ispuniti ono što je obećao (Luka 3:21, 22).

4. U kojoj je mjeri Isus ispunio ono što je obećao svom Ocu?

⁴ Isus je uvijek postupao u skladu sa svojim riječima, pa je njegovo “da” uvijek značilo “da”. Nije dopustio da ga išta odvrati od izvršavanja zadatka koji je dobio od svog Oca, naime da propovijeda dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i čini učenike od ljudi koje je Bog privukao k njemu (Ivan 6:44). U kojoj je mjeri Isus izvršio sve ono što je Otac tražio od njega vidi se iz poznatih biblijskih riječi: “Koliko god ima Božjih obećanja, po njemu su postala ‘da’” (2. Kor. 1:20). Isus je doista ispunio sve što je obećao svom Ocu i tako nam je pružio najbolji primjer. U nastavku ćemo govoriti o čovjeku koji je dao sve od sebe kako bi oponašao Isusa.

5. U čemu nam je apostol Pavao dobar primjer?

⁵ “Što da učinim, Gospodine?” (Djela 22:10). Te iskrene riječi izrekao je Savao kad mu se u viziji obratio proslavljeni Gospodin Isus Krist kako bi ga spriječio da progoni njegove sljedbenike. Taj ga je događaj potaknuo da se ponizno pokaje za svoje prijašnje postupke, krsti se i prihvati poseban zadatak da neznabošcima propovijeda o Isusu. Otada je nazivao Isusa svojim Gospodinom i bio mu je poslušan sve do kraja svog zemaljskog života (Djela 22:6-16; 2. Kor. 4:5; 2. Tim. 4:8). Pavao nije bio poput drugih ljudi za koje je Isus rekao: “Zašto me, dakle, zovete ‘Gospodine! Gospodine!’ a ne činite ono što govorim?” (Luka 6:46). Isus očekuje od svih koji su ga prihvatili za svog Gospodina da drže svoju riječ, kao što je to činio i apostol Pavao.

6, 7. (a) Zašto je Pavao promijenio svoj plan o posjetu Korintu i zašto nisu bili u pravu oni koji su tvrdili da on nije pouzdan? (b) Kako trebamo gledati na braću koja nas predvode?

 ⁶ Pavao je revno propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu po Maloj Aziji i Europi. Osnivao je mnoge skupštine i potom ih posjećivao. Ponekad je smatrao da se treba zakleti u istinitost onoga što je napisao (Gal. 1:20). Kad su neki u Korintu optužili Pavla da nije pouzdan, on je u svoju obranu napisao: “Kao što je Bog pouzdan, tako je pouzdano i to da ono što smo vam govorili nije ‘da’, a istovremeno ‘ne’” (2. Kor. 1:18). U vrijeme kad je pisao te riječi Pavao je bio napustio Efez te se kroz Makedoniju zaputio prema Korintu. U početku je planirao najprije posjetiti Korint, a onda otići u Makedoniju (2. Kor. 1:15, 16). No morao je promijeniti svoj plan, kao što to ponekad moraju učiniti i današnji putujući nadglednici. Do takvih promjena ne dolazi zbog nevažnih, sebičnih razloga, nego samo kad je to zaista neophodno. Pavao je odgodio posjet Korintu zbog dobrobiti te skupštine. U kom smislu?

⁷ Neko vrijeme nakon što je napravio prvobitni plan o posjetu Korintu do Pavla su stigle uznemirujuće vijesti. Čuo je da u korintskoj skupštini vlada nejedinstvo i da se tolerira nemoral (1. Kor. 1:11; 5:1). Da bi Korinćanima pomogao riješiti te probleme, u prvoj im je poslanici dao ozbiljne savjete i opomene. Nakon toga nije iz Efeza otplovio direktno u Korint, nego je odlučio svojoj braći dati vremena da primijene njegove savjete kako bi ih mogao još više ohrabriti kad ih na koncu posjeti. Uvjeravajući ih da je iz opravdanih razloga promijenio svoj plan, Pavao je u svojoj drugoj poslanici napisao: “Pozivam Boga za svjedoka i dušom svojom jamčim da u Korint više nisam dolazio jer sam vas htio poštedjeti” (2. Kor. 1:23). Nemojmo biti kao oni koji su kritizirali Pavla, nego duboko poštujmo braću koja nas predvode. Trebamo se ugledati na njega, kao što se on ugledao na Krista (1. Kor. 11:1; Hebr. 13:7).

8. Kako nam je Rebeka dala dobar primjer?

⁸ “Hoću” (1. Mojs. 24:58). Tim je jednostavnim odgovorom Rebeka dala do znanja majci i bratu da je spremna još istog dana napustiti svoju obitelj i krenuti s nepoznatim čovjekom na put dugačak preko 800 kilometara kako bi se udala za Abrahamovog sina Izaka (1. Mojs. 24:50-58). Rebeka je održala svoju riječ. Bila je dobra žena Izaku i vjerno je služila Bogu. Do kraja života živjela je pod šatorima kao tuđinka u Obećanoj zemlji. Bog je nagradio njenu vjernost tako što je postala jedna od pretkinja obećanog Potomka, Isusa Krista (Hebr. 11:9, 13).

9. Kako je Ruta održala svoju riječ?

⁹ “Ne, nego ćemo se s tobom vratiti narodu tvojemu” (Ruta 1:10). Udovice Ruta i Orpa, koje su bile Moapke, to su govorile svojoj svekrvi Naomi, koja se kao udovica vraćala iz Moaba u Betlehem. Naomi ih je putem molila da se vrate u svoju domovinu i Orpa ju je na koncu poslušala. No Rutino “ne” značilo je “ne”. (Pročitaj Rutu 1:16, 17.) Ostala je uz Naomi te je zauvijek napustila svoju obitelj i prestala štovati lažne moapske bogove. Do kraja života vjerno je služila Jehovi, a on ju je nagradio. Ruta je jedna od samo pet žena koje Matej spominje u Kristovom rodoslovlju (Mat. 1:1, 3, 5, 6, 16).

10. U kom nam je pogledu Izaija dao dobar primjer?

 ¹⁰ “Evo me, mene pošalji!” (Iza. 6:8). Prije nego što je to rekao, Izaija je u veličanstvenoj viziji vidio Jehovu kako sjedi na prijestolju. Dok je promatrao taj zadivljujuć prizor, čuo je kako Jehova govori: “Koga ću poslati? Tko će nam ići?” Jehova je tražio nekoga tko će prenijeti njegovu poruku neposlušnom izraelskom narodu. Izaija je tada rekao: “Evo me, mene pošalji!” Tako je zapravo obećao da će izvršiti zadatak koji mu je Jehova dao. Izaija je održao svoju riječ, njegovo “da” značilo je “da”. Vjerno je služio kao prorok više od 46 godina, prenoseći narodu teške osude, ali i divna obećanja o obnovi prave religije.

11. (a) Zašto je važno održati svoju riječ? (b) Navedi neke loše primjere koji nam služe kao upozorenje.

¹¹ Zašto je Jehova dao zapisati u svoju Riječ sve te primjere? Koliko je važno održati svoju riječ? Biblija jasno upozorava da oni koji “ne poštuju dogovore” spadaju među osobe koje “smrt zaslužuju” (Rim. 1:31, 32). Egipatski faraon, judejski kralj Sidkija te Ananija i Safira dali su loš primjer jer njihovo “da” nije značilo “da”. Svi su oni neslavno završili, a njihov nam primjer služi kao upozorenje (2. Mojs. 9:27, 28, 34, 35; Ezek. 17:13-15, 19, 20; Djela 5:1-10).

12. Što će nam pomoći da uvijek održimo svoju riječ?

¹² Budući da živimo u “posljednjim danima”, okruženi smo ljudima koji su nevjerni i samo naizgled bogobojazni, ali ne žive bogobojazno (2. Tim. 3:1-5). Moramo izbjegavati takvo loše društvo koliko god možemo. S druge strane, trebamo se redovito sastajati s onima koji uvijek nastoje održati svoju riječ (Hebr. 10:24, 25).

13. Koje je najvažnije obećanje koje može dati sljedbenik Isusa Krista?

¹³ Najvažnije obećanje koje možemo dati tiče se našeg predanja Bogu. Onaj tko se želi odreći sebe i postati Isusov učenik ima mogućnost u tri prigode kazati “da” kako bi potvrdio svoju odluku (Mat. 16:24). Kad dvojica starješina razgovaraju s nekim tko želi postati nekršteni objavitelj, postave mu pitanje: “Želiš li uistinu postati Jehovin svjedok?” Nakon što objavitelj duhovno napreduje i izrazi želju da se krsti, starješine se sastanu s njim i upitaju ga: “Jesi li se predao Jehovi u molitvi?” I na koncu, na dan krštenja svaki kandidat treba odgovoriti na pitanje: “Jesi li se na temelju žrtve Isusa Krista pokajao za svoje grijehe i predao se Jehovi kako bi vršio njegovu volju?” Tada kandidati za krštenje pred svjedocima kažu “da”,  i tako obećavaju da će zauvijek služiti Bogu.

14. Što se s vremena na vrijeme trebamo upitati?

¹⁴ Bez obzira na to jesi li se tek nedavno krstio ili već desetljećima služiš Bogu, dobro je da se s vremena na vrijeme upitaš: Da li se po uzoru na Isusa Krista i dalje trudim ispuniti najvažnije obećanje koje sam dao? Jesam li još uvijek poslušan Isusu koji očekuje da mi propovijedanje i činjenje učenika bude najvažnije u životu? (Pročitaj 2. Korinćanima 13:5.)

15. Na kojim je područjima života važno ispuniti svoja obećanja?

¹⁵ Da bismo ispunili obećanje koje smo dali Bogu kad smo mu se predali, trebamo biti vjerni i na drugim važnim područjima života. Naprimjer, jesi li u braku? Tada trebaš ispuniti dragocjeni zavjet koji si dao svom bračnom partneru kad si mu obećao da ćeš ga voljeti i brinuti se za njega. Jesi li sklopio neki poslovni ugovor ili predao molbu za sudjelovanje u nekoj posebnoj teokratskoj aktivnosti? Tada održi svoju riječ i ispuni obećanje koje si dao. Jesi li obećao da ćeš doći na ručak kod nekoga tko živi skromno? Nemoj otkazati dogovor jer te pozvao na ručak i netko tko te može bolje ugostiti. Jesi li u službi od kuće do kuće obećao nekome da ćeš ga ponovno posjetiti kako bi mu podrobnije objasnio biblijsku istinu? Tada daj sve od sebe da tvoje “da” bude “da”, i Jehova će blagosloviti tvoju službu. (Pročitaj Luku 16:10.)

16. Što trebamo učiniti ako nismo održali svoju riječ?

¹⁶ Biblija kaže da kao nesavršeni ljudi “svi često griješimo”, naročito u riječima (Jak. 3:2). Što trebamo učiniti kad shvatimo da nismo održali svoju riječ? Prema Zakonu koji je Bog dao Izraelcima, onome tko se “nepromišljeno [zakleo] svojim usnama” mogla je biti ukazana milost (3. Mojs. 5:4-7, 11). I kršćanima koji učine takav grijeh može biti s ljubavlju oprošteno. Ako grijeh priznamo Jehovi, on će nam milosrdno oprostiti na temelju službe našeg Velikog Svećenika, Isusa Krista (1. Ivan. 2:1, 2). Međutim, da bismo ostali u dobrom odnosu s Bogom, moramo donositi plodove koji dolikuju pokajanju. To znači da nam ne smije prijeći u naviku kršiti obećanja i da trebamo dati sve od sebe kako bismo nadoknadili svaku štetu koju smo prouzročili nepromišljenim riječima (Izr. 6:2, 3). Naravno, puno je bolje dobro razmisliti prije nego što obećamo nešto što ne možemo ispuniti. (Pročitaj Propovjednika 5:2.)

17, 18. Kakva budućnost čeka sve koji se trude ispuniti svoja obećanja?

¹⁷ Sve Jehovine sluge koji se trude držati svoju riječ čeka divna budućnost. Za 144 000 pomazanika to znači da će dobiti besmrtan život na nebu, gdje će kraljevati “s Kristom tisuću godina” u njegovom Kraljevstvu (Otkr. 20:6). A za nebrojene milijune ljudi to znači da će živjeti u raju na Zemlji pod Kristovom kraljevskom vlašću. Oni će s vremenom dobiti savršeno zdravlje i imat će savršeni um (Otkr. 21:3-5).

¹⁸ Ako ostanemo vjerni Bogu tijekom završne kušnje na kraju Isusove Tisućugodišnje Vladavine, više nikada nećemo imati razloga sumnjati u ičije obećanje (Otkr. 20:7-10). Svako “da” značit će “da”, a svako “ne” značit će “ne”. Tada će svi savršeno oponašati našeg nebeskog Oca punog ljubavi, koji je Bog istine (Psal. 31:5).