“RIJEČ je Božja živa i djelotvorna” (Hebr. 4:12). Tim je riječima apostol Pavao istaknuo da Božja poruka ima snagu dirnuti srca ljudi i promijeniti im život.

No nakon smrti apostola počeo se širiti prorečeni otpad, a s njim i iskrivljeno gledište o moći Biblije (2. Petr. 2:1-3). S vremenom su crkveni vođe počeli Božjoj Riječi pripisivati magične moći. Profesor religijskih znanosti Harry Gamble pisao je o korištenju kršćanskih tekstova u magične svrhe. Napisao je da je u 3. stoljeću crkveni otac Origen rekao da je “već i sam zvuk svetih riječi koje odjekuju u uhu na neki način koristan: ako u poganskoj magiji riječi imaju moć, koliko li su tek moćnije božanske objave iz svetih spisa”. Ivan Zlatousti s kraja 4. stoljeća napisao je da se “đavo neće ni usuditi približiti kući u kojoj se nalazi evanđelje” te je naveo da su neki nosili oko vrata ulomke iz evanđelja kao moćnu amajliju. Profesor Gamble također je napisao da je katolički teolog Augustin “smatrao da čovjek koji ima glavobolju smije spavati s Ivanovim evanđeljem ispod jastuka”. Tako se biblijskim tekstovima pripisivala magična moć. Smatraš li Bibliju amajlijom koja te može zaštititi od zla?

Još češći oblik neispravnog korištenja Biblije vjerojatno je bibliomantija. O čemu je riječ? Bibliomantija je metoda proricanja na temelju neke knjige, obično Biblije. Osoba nasumce otvori knjigu i pročita tekst na koji joj najprije padne pogled vjerujući da će joj te riječi pružiti potrebno vodstvo. Naprimjer, prema riječima profesora Gamblea, Augustin je jednom prilikom čuo kako dijete iz susjedne kuće govori: “Uzmi i čitaj, uzmi i čitaj!” Te je riječi shvatio kao Božju naredbu da otvori Bibliju i pročita tekst koji prvi ugleda.

Jesi li čuo da neki ljudi pokušavaju riješiti svoje probleme tako da se najprije pomole Bogu, a zatim nasumce otvore Bibliju vjerujući da će im prvi redak koji ugledaju pomoći da nađu rješenje problema? Iako ti ljudi možda imaju dobre namjere, kršćani ne bi smjeli na takav način tražiti savjete iz Biblije.

Isus je obećao svojim učenicima da će im poslati pomoćnika, “sveti duh”. Zatim je rekao: “On će vas poučiti svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam ja rekao” (Ivan 14:26). Nasuprot tome, bibliomantija ne zahtijeva nikakvo znanje o Bibliji.

Bibliomantija i drugi oblici praznovjernog korištenja Biblije danas su u svijetu jako rašireni. Međutim, Božja Riječ osuđuje proricanje “po znamenju” (3. Mojs. 19:26; 5. Mojs. 18:9-12; Djela 19:19). “Riječ je Božja živa i djelotvorna”, ali samo ako je znamo ispravno koristiti. Dobro poznavanje biblijskih istina, a ne praznovjerno korištenje Biblije poboljšat će kvalitetu našeg života. Savjeti iz Biblije pomogli su mnogima da postanu čestite osobe, da ostave štetne navike, da osnaže obiteljske veze i da razviju prisan odnos s autorom Biblije.