1. Kako većina ljudi gleda na ropstvo?

PRIJE otprilike 2 500 godina jedan je grčki dramatičar napisao: “Ropski jaram nitko rado ne nosi.” Mnogi ljudi odmah bi se složili s tom izjavom. Ropstvo u nama budi slike potlačenih i zatočenih ljudi koji mukotrpno rade, ali ne za sebe, već za svoje vlasnike i gospodare.

2, 3. (a) U kakvom su položaju Kristovi sluge, odnosno robovi? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku?

² Usprkos tome, Isus je rekao da će njegovi učenici biti ponizni sluge, odnosno robovi. Međutim, ropstvo u kojem se nalaze pravi kršćani nije ponižavajuće niti obilježeno ugnjetavanjem. Njihov im gospodar ukazuje čast, povjerenje i poštovanje. Naprimjer, prisjetimo se što je Isus Krist rekao o jednom robu kratko prije svoje smrti. Nazvao ga je “vjerni i razboriti rob” i prorekao je da će mu povjeriti određene zadatke (Mat. 24:45-47).

³ Važno je zapaziti da se u paralelnom izvještaju tog roba naziva “upraviteljem”. (Pročitaj Luku 12:42-44.) Većina današnjih vjernih kršćana ne pripada grupi koju se naziva “vjerni i razboriti upravitelj”. No iz Biblije saznajemo da su svi koji služe Bogu u određenom smislu upravitelji. Koje dužnosti oni imaju? Kako trebaju gledati na njih? Da bismo dobili odgovor na ta pitanja, najprije ćemo se upoznati s ulogom koju su imali upravitelji u staro doba.

4, 5. Koje su dužnosti imali upravitelji u staro doba? Navedi primjere.

⁴ U staro doba upravitelj je obično bio sluga u kojeg je gospodar imao veliko povjerenje. On je  upravljao kućanstvom ili vodio poslove svog gospodara. Bilo je uobičajeno da upravitelji imaju velike ovlasti i da upravljaju gospodarevom imovinom i novcem te da nadgledaju druge sluge. To se vidi i na primjeru Eliezera, kojemu je Abraham povjerio da vodi brigu o svemu što je on posjedovao. Možda je upravo Eliezer bio sluga kojega je Abraham poslao u Mezopotamiju da odabere ženu za njegovog sina Izaka. To je bio zaista važan zadatak koji je bio povezan s ispunjenjem Božjeg nauma! (1. Mojs. 13:2; 15:2; 24:2-4).

⁵ Abrahamov praunuk Josip nadgledao je Potifarovo kućanstvo (1. Mojs. 39:1, 2). S vremenom je i Josip imao upravitelja koji je vodio brigu o njegovom domu. Taj je upravitelj dočekao desetoricu Josipove braće i pobrinuo se za njihove potrebe. Isto tako, on je sproveo u djelo Josipov plan o “ukradenom” srebrnom peharu. Očito je da su upravitelji uživali veliko povjerenje svojih gospodara (1. Mojs. 43:19-25; 44:1-12).

6. Koje sve dužnosti imaju starješine?

⁶ Stoljećima kasnije apostol Pavao je napisao da kršćanski nadglednici trebaju biti Božji upravitelji (Titu 1:7). Budući da su imenovani da pasu “Božje stado”, nadglednici upravljaju skupštinom i pružaju vodstvo braći i sestrama (1. Petr. 5:1, 2). Naravno, njihove se dužnosti razlikuju. Naprimjer, većina nadglednika služi jednoj skupštini. Putujući nadglednici služe mnogim skupštinama, a članovi Odbora podružnice brinu o svim skupštinama u zemljama koje nadgleda podružnica u kojoj služe. No od svih nadglednika očekuje se da vjerno izvršavaju svoje dužnosti jer će za to “položiti račun” Bogu (Hebr. 13:17).

7. Po čemu znamo da su svi kršćani u određenom smislu upravitelji?

⁷ No što je s mnogim vjernim kršćanima koji nisu nadglednici? Apostol Petar je svim kršćanima napisao: “Služite jedni drugima — svatko darom koji je primio — kao dobri upravitelji Božje nezaslužene dobrote koja se očituje na razne načine” (1. Petr. 1:1; 4:10). Bog nam je u svojoj nezasluženoj dobroti dao razne darove, sposobnosti i talente koje možemo koristiti kako bismo pomagali suvjernicima. Dakle, svi su Božji sluge u određenom smislu upravitelji. Jehova nam ukazuje čast i povjerenje te očekuje da odgovorno izvršavamo tu svoju službu.

8. Koju važnu činjenicu trebamo upamtiti?

⁸ Budući da smo svi mi u određenom smislu upravitelji, sada ćemo razmotriti tri važne činjenice koje trebamo imati na umu. Kao prvo: Svi pripadamo Bogu i njemu smo odgovorni za svoje postupke. Pavao je napisao: “Vi ne pripadate sebi, jer ste skupo kupljeni” žrtvenom krvlju Isusa Krista (1. Kor. 6:19, 20). Mi pripadamo Jehovi i stoga smo dužni držati njegove zapovijedi, koje nisu teške (Rim. 14:8; 1. Ivan. 5:3). Osim toga, mi smo i Kristovi robovi. Poput upravitelja iz starog doba i mi imamo veliku slobodu, ali naša sloboda je ipak ograničena. Svoje dužnosti moramo obavljati po uputama koje smo dobili. Bez obzira na to koliko su odgovorni zadaci koje obavljamo, nemojmo zaboraviti da smo još uvijek Božji i Kristovi sluge.

9. Kako je Isus prikazao odnos između gospodara i roba?

⁹ No što gospodar očekuje od svog roba? Da bismo to jasnije razumjeli, razmotrimo jednu Isusovu usporedbu.  On je svojim učenicima ispričao priču o robu koji se vratio kući nakon napornog radnog dana. Je li mu gospodar rekao: “Dođi odmah i smjesti se za stol”? Ne, rekao mu je: “Pripremi mi nešto za večeru, pa stavi pregaču i poslužuj me dok jedem i pijem, a potom ćeš ti jesti i piti.” Što je tom usporedbom Isus želio reći svojim učenicima? “Tako i vi, kad izvršite sve svoje dužnosti, recite: ‘Beskorisni smo robovi. Učinili smo što smo bili dužni učiniti’” (Luka 17:7-10).

10. Kako znamo da Jehova cijeni sav trud koji ulažemo u njegovoj službi?

¹⁰ Naravno, Jehova cijeni sav trud koji ulažemo u njegovoj službi. Biblija nam obećava: “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste iskazali njegovu imenu” (Hebr. 6:10). Jehova ne traži od nas nešto nerazumno. Osim toga, ono što traži za naše je dobro i nikad nije preteško za izvršiti. Iz Isusove usporedbe jasno se vidi da rob ne ugađa sam sebi i da mu nije najvažnije ispuniti vlastite želje. Slično je i s nama. Kad smo se predali Bogu, odlučili smo da će nam vršenje njegove volje biti najvažnije u životu. Slažeš li se da bi nam Božja volja trebala biti najvažnija?

11, 12. (a) Koju osobinu moramo pokazivati kao Božji upravitelji? (b) Čega se moramo kloniti?

¹¹ Druga važna činjenica glasi: Kao upravitelji, svi se držimo istih mjerila. Istina, neke dužnosti u skupštini povjerene su samo nekolicini braće. Međutim, većina dužnosti zajednička je svim članovima skupštine. Naprimjer, budući da slijedimo Krista i svjedočimo za Jehovu, moramo ljubiti jedni druge. Isus je rekao da će ljudi po ljubavi prepoznavati prave kršćane (Ivan 13:35). No mi ne ljubimo samo svoju braću u vjeri. Trudimo se pokazivati ljubav i onima koji ne dijele naša vjerska uvjerenja. To je nešto što svi možemo i trebamo činiti.

¹² Osim toga, od nas se traži da se uzorno vladamo. Trebamo izbjegavati postupke i način života koji Božja Riječ osuđuje. Pavao je napisao: “Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u neprirodno općenje, ni muškarci koji liježu s muškarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni oni koji pogrdno govore o drugima, ni iznuđivači neće naslijediti kraljevstvo Božje” (1. Kor. 6:9, 10). Istina, nije uvijek lako držati se Božjih pravednih mjerila. No trud se svakako isplati jer nam donosi mnoge blagoslove. Naprimjer, takav način života omogućava nam da budemo zdraviji, da smo u dobrim odnosima s drugima i da imamo prisan odnos s Bogom. (Pročitaj Izaiju 48:17, 18.)

13, 14. Koji su zadatak dobili svi kršćani i kako trebamo gledati na njega?

¹³ Prisjetimo se da je upravitelj u staro doba morao obaviti svoj posao. Isto je i s nama. Dobili smo dragocjeni dar — spoznali smo istinu o Bogu. Bog očekuje da tu istinu prenosimo drugima (Mat. 28:19, 20). Pavao je napisao: “Neka nas ljudi smatraju Kristovim slugama i upraviteljima Božjih svetih tajni” (1. Kor. 4:1). Pavao je znao da je upravitelj odgovoran za “svete tajne” i da treba savjesno objavljivati te tajne drugima, izvršavajući tako zapovijed Gospodara Isusa Krista (1. Kor. 9:16).

¹⁴ Kad drugima prenosimo biblijsku istinu, zapravo im pokazujemo da ih ljubimo. Naravno, nemaju svi kršćani iste okolnosti, pa ne mogu svi u istoj mjeri sudjelovati u službi. Jehova to razumije. Važno je da činimo sve što možemo.  Tako pokazujemo nesebičnu ljubav prema Bogu i prema svojim bližnjima.

15-17. (a) Zašto upravitelj mora biti vjeran? (b) Kako je Isus objasnio što će se dogoditi onima koji su nevjerni svom gospodaru?

¹⁵ Treća važna stvar usko je povezana s prethodne dvije činjenice i glasi: Moramo biti vjerni i pouzdani. Upravitelj može imati mnoge lijepe osobine i razne sposobnosti, ali sve to ništa ne vrijedi ako je neodgovoran ili nevjeran svom gospodaru. Da bi netko bio dobar i uspješan upravitelj, mora biti vjeran. Prisjetimo se da je Pavao napisao: “Od upravitelja se traži da bude vjeran” (1. Kor. 4:2).

¹⁶ Ako smo vjerni, sigurno ćemo dobiti nagradu. Ako nismo, izgubit ćemo Božje priznanje. To je načelo naglašeno u Isusovoj usporedbi o talentima. Robovi koji su vjerno trgovali gospodarevim novcem dobili su pohvalu i bili bogato nagrađeni. S druge strane, gospodar je roba koji je neodgovorno postupao s onim što mu je bilo povjereno nazvao zlim, lijenim i beskorisnim. Oduzeo mu je talenat i izbacio roba “van u tamu”. (Pročitaj Mateja 25:14-18, 23, 26, 28-30.)

¹⁷ Jednom drugom prilikom Isus je ponovno objasnio što se događa onima koji su nevjerni svom gospodaru. Rekao je: “Bio je neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovoga su pred njim optužili da mu rasipa imanje. Zato ga je pozvao i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju, jer ne možeš više biti upravitelj’” (Luka 16:1, 2). Budući da je upravitelj rasipao njegovo imanje, gospodar ga je odlučio  otpustiti. To je doista važna poruka za nas! Mi sigurno želimo vjerno izvršiti sve što se traži od nas.

18. Zašto se ne bismo trebali uspoređivati s drugima?

¹⁸ Svatko od nas trebao bi razmisliti o tome kako izvršava dužnosti koje ima kao Božji upravitelj. No pritom trebamo biti oprezni jer ne bi bilo mudro uspoređivati se s drugima. Biblija nas savjetuje: “Neka svatko ispita svoje djelo, pa će razlog za zadovoljstvo imati u samome sebi, a ne uspoređujući se s drugima” (Gal. 6:4). Dakle, nemojmo se uspoređivati s drugima, nego se usredotočimo na ono što mi osobno možemo učiniti. Budemo li tako postupali, nećemo biti ponosni, ali ni obeshrabreni. Dok se preispitujemo, ne smijemo zaboraviti da se naše okolnosti mijenjaju. Možda zbog bolesti, starosti ili različitih obaveza više ne možemo raditi sve ono što smo radili nekada. S druge strane, možda možemo činiti više nego što činimo trenutno. Ako je tako, zašto ne bismo pokušali pojačati svoju službu?

19. Zašto se ne bismo trebali obeshrabriti ako nismo dobili određena zaduženja?

¹⁹ Nemojmo se uspoređivati s drugima ni kad je riječ o zaduženjima koja imamo ili koja bismo voljeli imati. Naprimjer, neki brat možda želi služiti kao starješina u skupštini ili imati govor na pokrajinskom sastanku i oblasnom kongresu. Dobro je da se trudimo udovoljiti preduvjetima za dobivanje takvih zaduženja, ali ne smijemo se obeshrabriti ako ih ne dobijemo onda kad smo se tome nadali. Možda ćemo zbog nekih razloga koje trenutno ne razumijemo neka zaduženja dobiti puno kasnije nego što smo očekivali. Prisjetimo se da je Mojsije mislio da je spreman izvesti Izraelce iz Egipta, no morao je čekati još 40 godina da bi to učinio. Tako je imao dovoljno vremena razviti osobine koje su mu bile potrebne da bi vodio taj tvrdoglavi i buntovni narod (Djela 7:22-25, 30-34).

20. Što učimo od Jonatana?

²⁰ Ponekad se može dogoditi da neko zaduženje uopće ne dobijemo. To se dogodilo i Jonatanu. Budući da je bio Šaulov sin, trebao je nakon njega kraljevati nad cijelim Izraelom. No Bog je za kralja izabrao Davida, koji je bio puno mlađi od Jonatana. Kako je Jonatan reagirao na to? Prihvatio je Božju odluku i podupirao je Davida premda je zbog toga doveo u opasnost svoj život. Rekao je Davidu: “Ti ćeš kraljevati nad Izraelom, a ja ću biti drugi, odmah do tebe” (1. Sam. 23:17). Što učimo od Jonatana? On se nije žalio na svoje okolnosti niti je, poput svog oca, bio ljubomoran na Davida. Nemojmo zavidjeti drugima na njihovim zaduženjima, nego se usredotočimo na to da odgovorno izvršavamo svoje dužnosti. Možemo biti sigurni da će Jehova u novom svijetu zadovoljiti ispravne želje svih svojih slugu.

21. Kako trebamo gledati na svoje dužnosti?

²¹ Nikad nemojmo zaboraviti da kao Božji pouzdani upravitelji nismo robovi koje gospodar ugnjetava i zlostavlja. Naprotiv, gospodar nas jako cijeni i povjerio nam je važnu dužnost. Ovlastio nas je da u ovim posljednjim danima objavljujemo dobru vijest, a to je zadatak koji se više nikad neće ponoviti. Osim toga, omogućio nam je da u velikoj mjeri sami odlučujemo kako ćemo izvršiti dužnosti koje su nam povjerene. Stoga budimo vjerni upravitelji. Pokažimo da cijenimo to što imamo čast služiti najvećoj osobi u cijelom svemiru!