Josip Flavije, povjesničar iz 1. stoljeća, u 20. knjizi svog djela Židovske starine govori o smrti čovjeka “po imenu Jakov, koji je bio brat Isusa zvanog Krist”. Mnogi učenjaci tu izjavu smatraju vjerodostojnom. No neki sumnjaju u autentičnost jedne druge izjave o Isusu, koja se nalazi u istom djelu. Sporni odlomak, poznat pod nazivom Testimonium Flavianum (Flavijevo svjedočanstvo), glasi:

“U to vrijeme pojavio se Isus, mudar čovjek, ako se uopće može nazvati čovjekom. On je činio čudesna djela i bio je učitelj onima koji radosno prihvaćaju istinu. Privukao je k sebi mnogo Židova i mnogo Grka. On je bio Krist. Kada ga je Pilat na traženje uglednika iz našega naroda osudio na križ, oni koji su ga otpočetka ljubili nisu ga napustili jer im se živ ukazao treći dan, kao što su to unaprijed prorekli Božji proroci, koji su o njemu prorekli i još tisuće drugih čudesnih stvari. Grupa ljudi koji se po njemu zovu kršćani postoji još i danas” (Židovske starine, 18. knjiga, 3. poglavlje, 3. odlomak).

Još od kraja 16. stoljeća vodi se žestoka rasprava između onih koji vjeruju da je ovaj tekst vjerodostojan i onih koji sumnjaju u to da je Josip Flavije napisao te riječi. Serge Bardet, francuski povjesničar i stručnjak za klasičnu književnost, odlučio je razriješiti to pitanje koje posljednja četiri stoljeća izaziva velike rasprave. Rezultate svog istraživanja objavio je u knjizi Le Testimonium Flavianum — Examen historique considérations historiographiques.

Josip Flavije nije bio kršćanski pisac. Bio je židovski povjesničar i stoga najviše polemike izaziva to što je Isusa nazvao Kristom. Bardet je napisao da je Flavije koristio određeni član uz osobno ime, što je bilo u skladu s pravilima grčke gramatike. Također je rekao da sa stajališta židovstva i kršćanstva “ne samo da nije nemoguće da je Josip Flavije upotrijebio izraz Christos” već je taj izraz dokaz koji “kritičari olako odbacuju”.

Je li moguće da je taj tekst kasnije doradio neki krivotvoritelj koji je oponašao stil pisanja Josipa Flavija? Na temelju povijesnih činjenica i pomne analize teksta Bardet je zaključio da bi takvo što bilo gotovo nemoguće. Da bi u tome uspio, krivotvoritelj je morao biti “talentiraniji od svih krivotvoritelja u antičkom svijetu”, drugim riječima sporni je tekst mogao napisati samo Josip Flavije.

Čemu onda sve te rasprave? Ukazujući na ključ problema, Bardet je rekao da za razliku od većine drevnih tekstova Flavijevo svjedočanstvo izaziva tolike sumnje samo zato što je netko počeo dovoditi u pitanje njegovu autentičnost. Bardet dodaje da se stoljećima dugo vjerovanje da je tekst krivotvoren više zasniva na “skrivenim motivima” nego na razumskoj analizi teksta, koja uvelike ide u prilog njegovoj vjerodostojnosti.

Vrijeme će pokazati hoće li Bardetovo istraživanje pomoći izučavateljima da promijene svoje mišljenje o Flavijevom svjedočanstvu. To je istraživanje pozitivno utjecalo na Pierrea Geoltraina, uglednog stručnjaka za helenistički judaizam i rano kršćanstvo. On je dugo vremena smatrao da je Flavijevo svjedočanstvo umetnuti tekst i čak se rugao onima koji su vjerovali u njegovu autentičnost. No promijenio je mišljenje. Rekao je da ga je na to navelo Bardetovo istraživanje. Geoltrain je kazao da se “više nitko ne bi smio usuditi reći da je svjedočanstvo Josipa Flavija neuvjerljivo”.

Naravno, Jehovini svjedoci imaju daleko uvjerljiviji razlog zašto vjeruju da je Isus zaista bio Krist. Njihovo se vjerovanje temelji na samoj Bibliji (2. Tim. 3:16).