U BIBLIJI stoji: “Evo, sinovi su nasljedstvo od Jehove, plod utrobe je nagrada!” (Psal. 127:3). Stoga je sasvim prirodno da su roditelji jako sretni kad im se rodi dijete.

No rođenje djeteta ne donosi samo radost nego i veliku odgovornost. Da bi dijete postalo zdrava odrasla osoba, treba redovito dobivati hranjivu hranu. Slično tome, da bi dijete postojano služilo pravome Bogu, treba od roditelja dobivati savjete i duhovnu hranu. Oni trebaju u njega usaditi biblijska načela (Izr. 1:8). Kada roditelji trebaju početi poučavati djecu i što sve spada u tu pouku?

Osvrnimo se na primjer Manoaha iz Danovog plemena, koji je živio u izraelskom gradu Sori. Jehovin anđeo obavijestio je Manoahovu ženu, koja je bila nerotkinja, da će roditi sina (Suci 13:2, 3). Vjerni Manoah i njegova žena sigurno su bili presretni zbog toga. No bili su i zabrinuti. Stoga se Manoah molio: “Oprosti, Jehova! Molim te, neka nam opet dođe čovjek Božji kojega si poslao i pouči nas što trebamo činiti s djetetom koje će se roditi!” (Suci 13:8). Manoah i njegova žena brinuli su se kako će odgajati svoje dijete. Svog sina Samsona sigurno su poučavali Božjem zakonu i njihov se trud isplatio. “Poslije nekog vremena duh Jehovin počeo je djelovati na [Samsona]”, stoji u Bibliji. Zahvaljujući tome Samson je činio mnoga čuda i služio kao sudac u Izraelu (Suci 13:25; 14:5, 6; 15:14, 15).

Kada roditelji trebaju početi poučavati dijete? Timoteja su njegova majka Eunika i baka Loida poučavale svetim spisima “od ranog djetinjstva” (2. Tim. 1:5; 3:15). Budući da se izvorna grčka riječ prevedena s “rano djetinjstvo” obično koristi za novorođeno dijete, možemo zaključiti da su majka i baka počele Timoteja poučavati o Bogu još kao malu bebu.

Dobro je da se roditelji mole za vodstvo i da se unaprijed pripreme kako bi svoje dijete mogli poučavati “od ranog djetinjstva”. “Planovi marljivoga sigurno donose korist”, stoji u Bibliji (Izr. 21:5, bilješka). Roditelji se pažljivo pripremaju za dolazak djeteta. Možda čak sastave popis stvari koje trebaju nabaviti za bebu. Jako je važno i da naprave plan kako će poučavati dijete o Jehovi. Cilj bi im trebao biti da ga što prije počnu poučavati.

U jednoj knjizi stoji: “Mjeseci nakon rođenja od presudne su važnosti za razvoj djetetovog mozga. U tom se razdoblju broj sinapsi — veza između neurona koje djetetu omogućavaju da uči — povećava dvadeset puta” (Early Childhood Counts — A Programming Guide on Early Childhood Care for Development). Stoga je doista mudro da roditelji iskoriste taj kratak period u mentalnom razvoju djeteta kako bi u njegov um počeli usađivati duhovne misli i vrijednosti.

Jedna stalna pionirka rekla je o svojoj kćeri: “Počela sam je voditi u službu kad je imala samo mjesec dana. Iako nije razumjela što se oko nje događa, vjerujem da joj je koristilo što sam je tako rano počela upoznavati s teokratskim aktivnostima. Kad je imala dvije godine, bez straha je nudila traktate u službi propovijedanja.”

Poučavanje od ranog djetinjstva donosi dobre plodove. No roditelji znaju da nije uvijek lako učiti djecu o Bogu.

Djeca su nemirna i ne mogu se dugo koncentrirati na jednu stvar, pa to roditeljima može predstavljati velik problem. Često im nešto odvlači pažnju. To nije ništa neobično jer djeca su znatiželjna i vole istraživati svijet oko sebe. Kako roditelji mogu pomoći djeci da se usredotoče na ono čemu ih poučavaju?

Prisjetimo se Mojsijevih riječi zapisanih u 5. Mojsijevoj 6:6, 7: “Neka se ove riječi koje ti danas zapovijedam urežu u srce tvoje. Usađuj ih u djecu svoju i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ.” Izraz “usađivati” prenosi misao o učestalom ponavljanju nečega s ciljem da se to nauči. Dijete je poput mladice koju treba redovito zalijevati. Ako ponavljanje pomaže odraslima da zapamte ono što je važno, onda sigurno pomaže i djeci!

Da bi roditelji mogli poučavati djecu biblijskoj istini, trebaju s njima provoditi vrijeme. To može biti pravi izazov s obzirom na današnji užurbani način života. No apostol Pavao savjetovao je kršćanima da iskupljuju vrijeme za važne kršćanske aktivnosti (Efež. 5:15, 16). Kako to roditelji mogu učiniti? Nije lako postići ravnotežu između poučavanja djeteta, obavljanja teokratskih obaveza i svjetovnog posla. U to se uvjerio i jedan starješina. Kako on i njegova žena, koja služi kao stalni pionir, uspijevaju pronaći vremena  za poučavanje svoje kćeri? Taj brat kaže: “Svako jutro prije nego što odem na posao žena i ja čitamo joj iz knjige Moja knjiga biblijskih priča ili iz brošurice Svakodnevno razmatranje Svetog pisma. Svake joj večeri obavezno čitamo prije nego što ode na spavanje, a vodimo je i u službu propovijedanja. Ne želimo propustiti priliku da je poučavamo u prvim godinama života.”

Sigurno želimo da naša djeca budu odgovorne osobe kad odrastu. No mi ih poučavamo prvenstveno zato što im želimo pomoći da zavole Boga (Mar. 12:28-30).

U Psalmu 127:4 stoji: “Kao strijele u ruci čovjeka silnog, takvi su sinovi mladosti.” Psalmist je djecu usporedio sa strijelama koje treba precizno usmjeravati prema cilju. Kad strijelac odapne strijelu iz luka, više je ne može vratiti. Slično tome, roditelji imaju u rukama “strijele”, odnosno svoju djecu, relativno kratko vrijeme. To vrijeme trebaju iskoristiti kako bi usadili biblijska načela u njihov um i srce.

Apostol Ivan napisao je o svojoj duhovnoj djeci: “Nema mi veće radosti od toga da čujem da moja djeca žive po istini” (3. Ivan. 4). I kršćanski su roditelji presretni kad vide da njihova djeca “žive po istini”.