1. (a) Kako ljudi reagiraju na savjete i opomene i zašto? (b) Kako ponosni ljudi reagiraju na savjet?

LJUDI različito reagiraju na savjete. Netko će ljubazno prihvatiti savjet osobe koja mu je nadređena, ali neće poslušati savjet osobe koja mu je ravnopravna ili podređena. Ljudi različito reagiraju i na ukor ili opomenu. Neki su tužni, potišteni ili posramljeni kad dobiju ukor, dok drugi na njega gledaju kao na motivaciju, izazov koji žele svladati ili poticaj da se promijene. Zašto su reakcije toliko različite? Jedan od razloga je ponos. Da, oholost može oslabiti nečiju sposobnost prosuđivanja i navesti ga da odbaci savjet te da tako propusti priliku naučiti nešto vrijedno (Izr. 16:18).

2. Zašto pravi kršćani cijene savjete iz Božje Riječi?

² S druge strane, pravi kršćani cijene korisne savjete, posebno one koji se temelje na Božjoj Riječi. Jehovini savjeti izuzetno su vrijedni jer nam pomažu da se upoznamo s opasnostima koje nam prijete i da izbjegnemo zamke kao što su materijalizam, spolni nemoral i zloupotreba droge ili alkohola (Izr. 20:1; 2. Kor. 7:1; 1. Sol. 4:3-5; 1. Tim. 6:6-11). I ne samo to, zbog toga što slušamo Božje savjete i opomene osjećamo radost (Iza. 65:14).

3. Kako je razmišljao psalmist i što mi učimo iz njegovog primjera?

³ Da ne bismo narušili dobar odnos sa svojim nebeskim Ocem, ne smijemo prestati primjenjivati njegove mudre savjete. Bilo bi dobro da razmišljamo poput psalmista, koji je napisao: “Opomene sam tvoje zauvijek usvojio, jer one su radost srcu mojemu” (Psal. 119:111). Da li i nas raduju Jehovine zapovijedi ili nam se ponekad čine teškima? Čak i ako nekad dobijemo savjet koji nam nije  lako prihvatiti, ne trebamo se obeshrabriti. I mi možemo izgraditi povjerenje u Božju uzvišenu mudrost. U nastavku ćemo razmotriti tri načina kako to možemo učiniti.

4. Što David nikad nije prestao činiti?

⁴ Kralj David imao je mnogo uspona i padova u životu, ali nikad se nije prestao bezuvjetno uzdati u svog Stvoritelja. Rekao je: “K tebi, Jehova, podižem dušu svoju. Bože moj, u tebe se uzdam!” (Psal. 25:1, 2). Što je pomoglo Davidu da izgradi takvo povjerenje u svog nebeskog Oca?

5, 6. Što nam Božja Riječ otkriva o Davidovom odnosu s Jehovom?

⁵ Mnogi se mole Bogu samo kad se nalaze u teškim situacijama. Kako bi se ti osjećao da ti se neki prijatelj ili član obitelji javlja samo onda kad treba novac ili neku uslugu? Nakon nekog vremena vjerojatno bi shvatio da ti se javlja samo iz interesa. No David nije bio takav čovjek. On je cijeli život, i u dobru i u zlu, pokazivao da ima vjeru u Boga i da ga ljubi (Psal. 40:8).

⁶ Zapazi kako je David hvalio Jehovu: “Jehova, Gospodine naš, kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji, čast se tvoja obznanjuje nad nebesima!” (Psal. 8:1). Iz njegovih se riječi vidi da je bio blizak sa svojim nebeskim Ocem. Jehovina veličanstvenost i slava potaknule su ga da uzvisuje svog Boga “po cijeli dan” (Psal. 35:28).

7. Kako nam koristi molitva?

⁷ I mi trebamo poput Davida redovito komunicirati s Jehovom kako bismo izgradili povjerenje u njega. U Bibliji stoji: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama!” (Jak. 4:8). Molitva je važan način na koji se možemo približiti Bogu i dobiti sveti duh. (Pročitaj 1. Ivanovu 3:22.)

8. Zašto moramo paziti da ne koristimo uvijek iste fraze kad se molimo?

⁸ Da li često koristiš iste fraze kad se moliš? Tada bi bilo dobro da prije molitve kratko razmisliš o tome što bi volio reći Jehovi. Bi li se našem prijatelju ili članu obitelji sviđalo kad bismo mu se uvijek obraćali istim riječima? Moglo bi se dogoditi da nas prestane slušati. Naravno, Jehova nikad neće odbaciti iskrenu molitvu svojih vjernih slugu. No moramo paziti da naše molitve ne postanu rutinske.

9, 10. (a) Za što se možemo moliti? (b) Što nam može pomoći da naše molitve budu smislenije?

⁹ Očito je da naše molitve ne smiju biti površne ako se želimo približiti Bogu. Što ćemo češće Jehovi govoriti o svojim najdubljim osjećajima, to ćemo mu biti bliži i sve će više rasti naše povjerenje u njega. No za što bismo se trebali moliti? U vezi s tim, Božja Riječ kaže: “U svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iznesite svoje molbe Bogu” (Filip. 4:6). Dakle, ispravno je moliti se za sve što utječe na naš život ili na naš odnos s Bogom.

¹⁰ Puno možemo naučiti i iz molitvi vjernih muškaraca i žena koje su zapisane u Bibliji (1. Sam. 1:10, 11; Djela 4:24-31). Psalmi sadrže cijeli niz usrdnih molitvi i pjesama upućenih Jehovi. U njima su izraženi svi ljudski osjećaji, od duboke patnje do velike radosti. Budemo li proučavali molitve vjernih Božjih slugu, naše će molitve biti još smislenije i kvalitetnije.

11. Zašto trebamo razmišljati o Božjim opomenama i savjetima?

¹¹ David je rekao: “Opomena je Jehovina pouzdana, mudrost daje neiskusnome” (Psal. 19:7). Dakle, čak i ako smo neiskusni, možemo mudro postupati ako slušamo Božje zapovijedi zapisane u Bibliji. No da bismo imali punu korist od njih, moramo o njima razmišljati. Naprimjer, ako razmišljamo o Jehovinim opomenama i savjetima, lakše ćemo se oduprijeti pritisku vršnjaka u školi ili kolega na poslu, čvrsto zastupati Božje gledište o krvi i kršćanskoj neutralnosti te primjenjivati biblijska načela o odijevanju. Budemo li razumjeli kako Bog gleda na te stvari, bolje ćemo se pripremiti za probleme koji bi se mogli pojaviti i znat ćemo kako trebamo postupiti. Ako unaprijed razmišljamo o situacijama u kojima bismo se mogli naći i pripremamo se za njih, možemo izbjeći mnoge boli (Izr. 15:28).

12. O čemu trebamo razmišljati da bismo se lakše držali Božjih savjeta i opomena?

¹² Pokazuje li naš način života da smo duhovno budni dok čekamo da Bog ispuni svoja obećanja? Naprimjer, jesmo li čvrsto uvjereni da će Babilon Veliki uskoro biti uništen? Jesu li nam blagoslovi koji nas čekaju, primjerice vječni život u raju na Zemlji, jednako stvarni sada kao što su nam bili kad smo prvi put čuli za njih? Jesmo li i dalje revni u službi ili su nam najvažnije naše želje? Kako gledamo na nadu u uskrsnuće, posvećenje Jehovinog imena i opravdanje Jehovinog prava da ima vrhovnu vlast? Je li nam sve to još uvijek jako važno? Budemo li razmišljali o tim pitanjima, i mi ćemo poput psalmista moći reći da smo zauvijek usvojili Božje opomene (Psal. 119:111).

13. Zašto kršćani u 1. stoljeću nisu razumjeli neke stvari? Navedi primjer.

¹³ Neke stvari zapisane u Bibliji ne možemo u potpunosti razumjeti jer još nije došlo vrijeme da ih Jehova razjasni. Isus je puno puta rekao svojim apostolima da ga čekaju mnoge patnje i da će na kraju biti ubijen. (Pročitaj Mateja 12:40; 16:21.) No apostoli nisu shvatili o čemu im je govorio. To su razumjeli tek kad se nakon svoje smrti i uskrsnuća materijalizirao i pojavio nekolicini učenika te im “otvorio um da razumiju Pisma” (Luka 24:44-46; Djela 1:3). Isto tako, sve do Pedesetnice 33. godine, kad je na njih bio izliven sveti duh, Kristovi sljedbenici nisu razumjeli da će Božje Kraljevstvo biti uspostavljeno na nebu (Djela 1:6-8).

14. Kako su nam mnoga braća s početka 20. stoljeća pružila dobar primjer iako nisu razumjela neke biblijske istine o posljednjim danima?

¹⁴ Slično tome, početkom 20. stoljeća pravi su kršćani imali brojna kriva očekivanja u vezi s “posljednjim danima” (2. Tim. 3:1). Naprimjer, 1914. neki su smatrali da će ubrzo otići na nebo. Budući da se njihove nade nisu odmah ostvarile, iskreno su preispitali svoje razumijevanje biblijskih istina i shvatili da ih čeka još puno posla jer se diljem svijeta mora propovijedati dobra vijest (Mar. 13:10). Stoga je 1922. brat Joseph Rutherford, koji je tada predvodio propovjedničku aktivnost, rekao prisutnima na međunarodnom kongresu u Cedar Pointu (Ohio, SAD): “Gledajte, Kralj vlada! Vi ste njegovi zastupnici. Zato razglašujte, razglašujte, razglašujte vijest o Kralju i njegovom kraljevstvu!”  Otada je objavljivanje dobre vijesti o Kraljevstvu prepoznatljivo obilježje Jehovinih slugu (Mat. 4:23; 24:14).

15. Zašto trebamo razmišljati o tome što je Jehova dosad učinio za svoj narod?

¹⁵ Trebamo razmišljati o tome kako je Jehova u prošlosti na zadivljujuć način ispunio obećanja koja je dao svom narodu i kako ih ispunjava u naše vrijeme. Tako raste naše povjerenje u to da on može i u budućnosti ostvariti svoj naum. Dok razmišljamo o Božjim obećanjima, osjećamo veliku radost i sve smo sigurniji da će se ta obećanja ispuniti.

16. Koje ćemo blagoslove doživjeti ako budemo zaokupljeni teokratskim aktivnostima?

¹⁶ Naš je Bog Jehova pun pokretačke snage, uvijek spreman učiniti ono što je potrebno. “Tko je silan kao ti, Jah?” upitao je psalmist. Zatim je rekao: “Ruka je tvoja jaka, desnica se tvoja uzdiže” (Psal. 89:8, 13). Budući da je i sam bogato zaposlen, raduje se kad vidi koliko se trudimo u svojoj službi i blagoslivlja naš trud. On vidi da njegovi sluge — i muškarci i žene, stari i mladi — naporno rade i da “kruha lijenosti” ne jedu (Izr. 31:27). Mi oponašamo svog Stvoritelja i zato smo zaokupljeni teokratskim aktivnostima. Ako svim srcem služimo Jehovi, osjećamo se ispunjenima. S druge strane, on je jako sretan što može blagosloviti našu službu. (Pročitaj Psalam 62:12.)

17, 18. Zašto možemo reći da raste naše povjerenje u Jehovu ako se vjerno držimo njegovih zapovijedi? Navedi primjer.

¹⁷ Ako se vjerno držimo Jehovinih zapovijedi, rast će naše povjerenje  u Jehovu. To dokazuje jedan primjer iz prošlosti. Prisjetimo se biblijskog izvještaja koji govori o ulasku Izraelaca u Obećanu zemlju. Jehova je zapovjedio svećenicima koji su nosili kovčeg saveza da uđu u Jordan. No kad je narod došao do Jordana, vidjeli su da se zbog proljetnih kiša rijeka prelijeva preko obala. Što su učinili? Jesu li se utaborili na obali rijeke i čekali tjednima da se voda povuče? Ne, nisu. Potpuno su se pouzdali u Jehovu i slušali njegove zapovijedi. Do čega je to dovelo? U izvještaju stoji: “Čim su noge svećenika koji su nosili kovčeg zagazile u vodu uz rub rijeke (...) voda koja je tekla odozgo zaustavila se. (...) Svećenici koji su nosili kovčeg saveza Jehovina mirno su stajali na suhu usred Jordana dok je sav Izrael prelazio po suhom” (Još. 3:12-17). Zamisli samo kako su se Izraelci osjećali kad su vidjeli da se ta silna voda zaustavila! Njihova vjera u Jehovu sigurno je porasla jer su s pouzdanjem poslušali njegove zapovijedi.

¹⁸ Istina, Jehova danas ne čini takva čuda za svoje sluge, ali ih itekako blagoslivlja kad pokazuju vjeru i slušaju njegove zapovijedi. Božji duh daje nam snage da propovijedamo dobru vijest po cijelom svijetu. Jehovin najvažniji svjedok, uskrsnuli Isus Krist, obećao je svojim učenicima da će biti uz njih dok budu izvršavali taj važan zadatak. Rekao im je: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda (...)! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Mat. 28:19, 20). Mnogi Jehovini svjedoci koji su po prirodi stidljivi ili bojažljivi mogu osobno potvrditi da im Božji sveti duh daje hrabrosti da razgovaraju s nepoznatim ljudima u službi propovijedanja. (Pročitaj Psalam 119:46; 2. Korinćanima 4:7.)

19. U što možemo biti sigurni bez obzira na svoja ograničenja?

¹⁹ Neka braća i sestre ne mogu zbog bolesti ili starosti sudjelovati u službi onoliko koliko bi htjeli. No oni mogu biti sigurni da “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” razumije okolnosti svakog pravog kršćanina (2. Kor. 1:3). On cijeni sve što činimo u službi za Kraljevstvo. Dok se trudimo činiti onoliko koliko nam to okolnosti dozvoljavaju, svi trebamo upamtiti da naše spasenje prvenstveno ovisi o našoj vjeri u Kristovu otkupninu (Hebr. 10:39).

20, 21. Kako pokazujemo da se uzdamo u Jehovu?

²⁰ Svoju revnost pokazujemo tako što u službi trošimo svoje vrijeme, snagu i materijalna sredstva koliko nam god to okolnosti dozvoljavaju. Mi želimo svim srcem propovijedati dobru vijest (2. Tim. 4:5). To nas usrećuje, a usto pomažemo drugima da “dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:4). Slavljenje Jehove obogaćuje nas u duhovnom pogledu (Izr. 10:22). Osim toga, pomaže nam da sa svojim Stvoriteljem izgradimo neraskidiv odnos pun povjerenja (Rim. 8:35-39).

²¹ Već smo rekli da ne možemo automatski steći povjerenje u Jehovu i njegove mudre savjete. Na tome moramo raditi. Zato gradimo svoje povjerenje u Jehovu putem molitve. Razmišljajmo o tome kako je Jehova izvršio svoju volju u prošlosti i kako će je izvršiti u budućnosti. Gradimo povjerenje u Jehovu svojom revnom službom. Jehovini savjeti i opomene postojat će zauvijek. Budemo li ih slušali, i mi ćemo živjeti vječno!