1. Zašto je sirijsko-izraelska zavjera bila osuđena na propast?

U RAZDOBLJU između 762. pr. n. e. i 759. pr. n. e. izraelski i sirijski kralj objavili su rat Judinom kraljevstvu. Što im je bio cilj? Željeli su osvojiti Jeruzalem, svrgnuti s prijestolja kralja Ahaza i na njegovo mjesto postaviti drugog vladara, vjerojatno nekoga tko nije bio potomak kralja Davida (Iza. 7:5, 6). Izraelski kralj trebao je znati da u tome neće uspjeti. Jehova je obećao da će jedan od Davidovih potomaka zauvijek sjediti na njegovom prijestolju, a Božja obećanja uvijek se ispune (Još. 23:14; 2. Sam. 7:16).

2-4. Objasni kako se proročanstvo iz Izaije 7:14, 16 ispunilo (a) u 8. stoljeću pr. n. e. i (b) u 1. stoljeću.

² U početku se činilo da će sirijsko-izraelski saveznici dobiti rat. Ahaz je u samo jednoj bici izgubio 120 000 hrabrih vojnika! Neprijatelji su ubili i Maaseju, “sina kraljeva” (2. Ljet. 28:6, 7). No Jehova je sve to promatrao. Sjetio se obećanja koje je dao Davidu i zbog toga je poslao proroka Izaiju da narodu prenese vrlo ohrabrujuću poruku.

³ Izaija je rekao: “Evo, djevojka će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu ime Emanuel. (...) Prije nego što dječak nauči odbacivati zlo i birati dobro, opustjet će zemlja dvojice kraljeva [sirijskog i izraelskog] kojih se silno bojiš” (Iza. 7:14, 16). Točno je da se prvi dio tog proročanstva odnosi na rođenje Mesije (Mat. 1:23). No budući da sirijski i izraelski kralj u vrijeme Isusovog rođenja više nisu predstavljali opasnost za Judu, proročanstvo o Emanuelu sigurno se prvi put ispunilo u Izaijino vrijeme.

 ⁴ Ubrzo nakon što je Izaija objavio tu divnu vijest njegova je žena zatrudnjela i rodila mu sina kojeg su nazvali Maher-Šalal-Haš-Baz. Moguće je da je upravo to dijete bilo Emanuel o kojem je govorio Izaija. * Naime, u biblijska vremena djetetu bi se ponekad prilikom rođenja dalo jedno ime, možda u spomen na neki važan događaj, no roditelji i rodbina zvali bi ga drugim imenom (2. Sam. 12:24, 25). S druge strane, nema dokaza da je Isusa itko oslovljavao imenom Emanuel. (Pročitaj Izaiju 7:14; 8:3, 4.)

5. Koju je nerazumnu odluku donio kralj Ahaz?

⁵ Dok su Izrael i Sirija napadali Judu, jedna druga vojna sila planirala je zavladati tim područjem. Bila je to Asirija, svjetska sila u usponu. Prema Izaiji 8:3, 4, Asirija je prije napada na južno kraljevstvo Jude trebala odnijeti “bogatstvo Damaska i plijen Samarije”. Nevjerni Ahaz nije povjerovao onome što je Bog rekao preko proroka Izaije, već je sklopio poguban savez s Asircima. Zbog toga je Juda na koncu potpala pod njihovu tiransku vlast (2. Kralj. 16:7-10). Ahaz je potpuno zakazao kao pastir u Judi! Upitajmo se: Da li se pri donošenju važnih odluka uzdam u Jehovu ili u ljude? (Izr. 3:5, 6).

6. Po čemu se Ezekija razlikovao od Ahaza?

⁶ Ahaz je umro 746. pr. n. e., a naslijedio ga je njegov sin Ezekija. U to je vrijeme u Judinom kraljevstvu vladalo siromaštvo, a narod je prestao služiti Jehovi. Što je mladi kralj najprije poduzeo kad je sjeo na prijestolje? Je li pokušao obnoviti Judino posrnulo gospodarstvo? Ne, nije to učinio. Ezekija je bio duhovan čovjek i dobar pastir svom narodu. Najprije je obnovio pravu religiju i pomogao buntovnom narodu da ponovno izgradi dobar odnos s Jehovom. Kad je shvatio što Bog očekuje od njega, odlučno je reagirao. Time nam je pružio izvanredan primjer! (2. Ljet. 29:1-19).

7. Zašto je bilo važno da leviti budu uvjereni u kraljevu podršku?

⁷ Obnova prave religije bila je važan zadatak i leviti su u tome imali značajnu ulogu. Zbog toga se Ezekija sastao s njima kako bi im zajamčio da imaju njegovu podršku. Zamisli samo kako su se osjećali vjerni leviti koji su bili na tom sastanku! Možda su plakali od sreće kad im je njihov kralj rekao: “Vas [je] izabrao Jehova da stojite pred njim i služite mu” (2. Ljet. 29:11). Dakle, leviti su bili ovlašteni obnoviti pravu religiju!

8. Što je još Ezekija učinio kako bi ojačao duhovnost naroda i kako je narod na to reagirao?

⁸ Ezekija je pozvao sve stanovnike Jude i Izraela na veliku proslavu Pashe, nakon koje se sedam dana slavio Blagdan beskvasnih kruhova. Narod se toliko radovao tom blagdanu da su ga slavili još sedam dana. Biblija izvještava: “U Jeruzalemu je vladalo veliko veselje, jer još od vremena Salamuna, sina Davidova, kralja Izraelova, nije bilo tako u Jeruzalemu” (2. Ljet. 30:25, 26). Ta je duhovna gozba bila veliko ohrabrenje za cijeli narod. Iz 2. Ljetopisa 31:1 saznajemo da su Izraelci nakon proslave blagdana “počeli  razbijati obredne stupove, sjeći obredna debla te rušiti obredne uzvišice i žrtvenike”. Tako se Judino kraljevstvo na veličanstven način počelo vraćati Jehovi. To duhovno čišćenje bilo je od presudne važnosti jer je pripremilo Izraelce za poteškoće s kojima su se uskoro trebali suočiti.

9. (a) Kako su se izjalovili izraelski planovi? (b) Kakav je uspjeh na početku svog pohoda na Judu imao Sanherib?

⁹ Kao što je Izaija i prorekao, Asirci su osvojili sjeverno izraelsko kraljevstvo i odveli u ropstvo njegove stanovnike te tako pomrsili izraelske planove da na Davidovo prijestolje dođe netko tko na to nema pravo. No što je bilo s planovima Asirije? Asirci su tada krenuli na Judu. “Četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina došao je Sanherib, kralj asirski, na sve utvrđene gradove Judine i osvojio ih.” Prema nekim povijesnim izvještajima, Sanherib je osvojio 46 judejskih gradova. Kako bi se ti osjećao da si u to vrijeme živio u Jeruzalemu? Judini gradovi padali su jedan za drugim u ruke asirske vojske, koja je nezaustavljivo napredovala (2. Kralj. 18:13).

10. Zašto su riječi iz Miheja 5:5, 6 mogle ohrabriti Ezekiju?

¹⁰ Ezekija je bio svjestan opasnosti koja mu prijeti, ali usprkos tome nije poput svog otpadničkog oca Ahaza očajnički tražio pomoć poganskih naroda, nego se uzdao u Jehovu (2. Ljet. 28:20, 21). Možda je znao da je njegov suvremenik Mihej prorekao o Asiriji: “Kad Asirac dođe (...), podignut ćemo protiv njega sedam pastira, osam knezova između ljudi. Oni će mačem pasti zemlju asirsku” (Mih. 5:5, 6). Te su nadahnute riječi mogle ohrabriti Ezekiju jer su pokazale da će se na Asirce podići jedna vrlo neobična vojska te da će taj okrutni neprijatelj na koncu biti poražen.

11. Kada proročanstvo o sedam pastira i osam knezova treba imati svoje najvažnije ispunjenje?

¹¹ Proročanstvo o sedam pastira i osam knezova trebalo je imati svoje najvažnije ispunjenje mnogo vremena  nakon rođenja Isusa, kojeg je Mihej nazvao “vladar u Izraelu, koji potječe iz davnine”. (Pročitaj Miheja 5:1, 2.) To će se proročanstvo ispuniti kad suvremeni “Asirac” napadne Jehovine sluge. Koju će vojsku Jehova koristiti kad se preko svog Sina, koji već vlada na nebu, bude suprotstavio tom zastrašujućem neprijatelju? Na to pitanje dobit ćemo odgovor u nastavku. No najprije razmotrimo što možemo naučiti iz onoga što je Ezekija poduzeo kad su Asirci napali Judu.

12. Što su Ezekija i njegovi suradnici poduzeli kako bi zaštitili Božji narod?

¹² Jehova je uvijek spreman učiniti za nas ono što mi ne možemo, ali očekuje od nas da učinimo ono što možemo. Ezekija se savjetovao “sa svojim knezovima i junacima” te je odlučio “zatrpati izvore vodene što su bili izvan grada. (...) Potom se ohrabrio i obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu. Izvana je sagradio drugi zid (...) i načinio mnoštvo kopalja i štitova” (2. Ljet. 32:3-5). Kako bi zaštitio svoj narod i brinuo se za njega poput dobrog pastira, Jehova je koristio brojne hrabre muškarce: Ezekiju, njegove knezove i duhovno jake proroke.

13. Koji je najvažniji korak Ezekija poduzeo kako bi pripremio narod za predstojeći napad?

¹³ Ono što je Ezekija potom učinio bilo je još važnije od zatrpavanja izvora i utvrđivanja gradskih zidina. On je bio brižan pastir, pa je okupio narod i ohrabrio ga sljedećim riječima: “Ne bojte se i ne plašite se kralja asirskoga (...), jer naših ima više nego njihovih! S njim je mišica tjelesna, a s nama je Jehova, Bog naš, da nam pomaže i da vodi bitke naše.” Ezekija je podsjetio narod da će se Jehova boriti za njih i tako je ojačao njihovu vjeru. Kad je to čuo, “narod se pouzdao u riječi Ezekije, kralja Judina”. Zapazi da su narod ohrabrile upravo Ezekijine riječi. On, njegovi knezovi i junaci te proroci Mihej i Izaija bili su dobri pastiri. Tako se ispunilo ono što je Jehova prorekao preko svog proroka (2. Ljet. 32:7, 8; pročitaj Miheja 5:5, 6).

14. Što je rabšak govorio i kako je narod na to reagirao?

¹⁴ Asirski kralj utaborio se u Lakišu, jugozapadno od Jeruzalema. Poslao je u Jeruzalem tri izaslanika s naredbom da se grad preda. Njegov glasnogovornik, koji je imao titulu rabšaka, koristio se različitim metodama kako bi obeshrabrio narod. Obratio im se na hebrejskom jeziku i nagovarao ih da izdaju kralja i predaju se Asircima. Lagao im je da će ih odvesti u zemlju u kojoj će dobro živjeti. (Pročitaj 2. Kraljevima 18:31, 32.) Potom je rekao da Jehova neće moći izbaviti Židove iz asirskih ruku kao što ni bogovi drugih naroda nisu mogli zaštititi one koji su ih štovali. Narod je postupio mudro i nije odgovarao na te klevete i laži. Jehovini sluge i danas tako postupaju u mnogim situacijama. (Pročitaj 2. Kraljevima 18:35, 36.)

15. Što su stanovnici Jeruzalema trebali učiniti i kako je Jehova spasio grad?

¹⁵ Ezekija je s pravom bio uznemiren, ali nije tražio pomoć od drugih naroda, nego se za savjet obratio proroku Izaiji. Izaija mu je za Sanheriba rekao: “Neće on ući u grad ovaj, niti će ovamo odapeti strijelu” (2. Kralj. 19:32). Stanovnici Jeruzalema samo su trebali biti hrabri i nepokolebljivi.  Jehova je obećao da će se boriti za Judu. To je i učinio! “Te iste noći izišao je anđeo Jehovin i pobio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u taboru asirskom” (2. Kralj. 19:35). Jeruzalem nije bio spašen zato što je Ezekija zatrpao izvore i utvrdio gradske zidine, nego zato što se Bog borio za svoj narod.

16. Koga u naše vrijeme predstavljaju (a) stanovnici Jeruzalema, (b) “Asirac” i (c) sedam pastira i osam knezova?

¹⁶ Proročanstvo o sedam pastira i osam knezova ima glavno ispunjenje u naše vrijeme. Stanovnike starog Jeruzalema napali su Asirci. Slično tome u bliskoj će budućnosti suvremeni “Asirac” napasti Jehovin naizgled nezaštićen narod i pokušati ga uništiti. U Bibliji se spominje i napad “Goga od Magoga”, napad “kralja sjevera” i napad “kraljeva zemaljskih” (Ezek. 38:2, 10-13; Dan. 11:40, 44, 45; Otkr. 17:14; 19:19). Radi li se o različitim napadima? Ne nužno. Biblija možda govori o istom napadu, ali koristi različite nazive. Mihej je prorekao da će Jehova protiv tog zakletog neprijatelja, “Asirca”, koristiti “tajno oružje”. Radi se o vrlo neobičnom “oružju” — o “sedam pastira, osam knezova” (Mih. 5:5). Pastiri i knezovi koji sačinjavaju tu neobičnu vojsku zapravo su skupštinski starješine (1. Petr. 5:2). Jehova se pobrinuo da se mnoštvo duhovnih muškaraca brine za njegove dragocjene ovce i jača ih kako bi bile spremne za predstojeći napad suvremenog “Asirca”. * Mihejevo proročanstvo kaže da će oni “mačem pasti zemlju asirsku” (Mih. 5:6). U oružje kojim oni ratuju spada i “mač duha”, odnosno Božja Riječ (2. Kor. 10:4; Efež. 6:17).

17. Koje pouke starješine mogu izvući iz izvještaja koji smo razmatrali?

¹⁷ Starješine koji čitaju ovaj članak mogu izvući neke korisne pouke iz izvještaja koji smo razmatrali: (1) Oni moraju jačati svoju vjeru u Boga i pomagati svojim suvjernicima da čine to isto. To je najvažnija stvar koju mogu učiniti kako bi se pripremili za predstojeći napad “Asirca”. (2) Kad “Asirac” krene u napad, starješine moraju biti potpuno uvjereni u to da će nas Jehova izbaviti. (3) Upute koje ćemo u to vrijeme dobivati od Jehovine organizacije možda će s ljudske točke gledišta djelovati čudno. No bez obzira na to hoćemo li se slagati s njima, svi ćemo morati spremno poslušati sve smjernice koje ćemo dobiti jer će o tome ovisiti naš život. (4) Sada je vrijeme da svi koji se uzdaju u svjetovno obrazovanje, materijalne stvari ili ljudske institucije promijene svoj način razmišljanja. Starješine moraju biti spremni pomoći svakome kome je vjera oslabila.

18. Kako nam izvještaj koji smo razmatrali može koristiti u budućnosti?

¹⁸ Doći će vrijeme kad će Božji sluge izgledati nezaštićeno poput Židova koji su u Ezekijino doba živjeli u opkoljenom Jeruzalemu. Kad se to dogodi, sjetimo se Ezekijinih ohrabrujućih riječi. Nikad ne smijemo zaboraviti da je s našim neprijateljima “mišica tjelesna, a s nama je Jehova, Bog naš, da nam pomaže i da vodi bitke naše”! (2. Ljet. 32:8).