Kad su dvojica pionira ušla u jednu kuću u Keniji, iznenadili su se vidjevši čovjeka izuzetno niskog rasta kako leži na krevetu. Imao je jako malen trup i kratke ruke. Nakon što su mu pročitali Božje obećanje da će “hromi skakati kao jelen”, na njegovom licu pojavio se širok osmijeh (Iza. 35:6).

Taj se čovjek zove Onesmus i rođen je s bolešću krhkih kostiju (osteogenesis imperfecta). Njegove kosti jako su lomljive, pa se mogu slomiti i pod najmanjim pritiskom. Budući da za njegovu bolest nema lijeka niti učinkovite terapije, Onesmus je očekivao da će ostatak života provesti u bolovima i vezan za invalidska kolica.

Onesmus je prihvatio biblijski tečaj. No njegova se majka protivila tome da ide na naše sastanke jer se bojala da bi se mogao ozlijediti i zbog toga trpjeti još veću bol. Zato su braća snimala sastanke, pa ih je Onesmus slušao kod kuće. Nakon pet mjeseci proučavanja Onesmus je rekao da želi ići na sastanke bez obzira na to što bi mu se moglo dogoditi.

Je li se njegovo zdravstveno stanje zbog toga pogoršalo? Upravo suprotno. “Na sastancima sam osjećao puno manju bol nego inače”, kaže Onesmus. On smatra da se bolje osjećao zbog nade koju je stekao. Onesmusova majka primijetila je da je njezin sin puno vedriji i to ju je toliko obradovalo da je i ona počela proučavati Bibliju. “Služba Bogu na mog sina djeluje kao lijek”, znala je reći.

Onesmus je ubrzo postao nekršteni objavitelj. S vremenom se krstio, a sada služi kao sluga pomoćnik. Iako ne može hodati ni koristiti jednu ruku, želio je dati sve od sebe u službi Jehovi. Htio je postati pomoćni pionir, no oklijevao je predati molbu. Zašto je bio neodlučan? Bio je svjestan da će u službi propovijedanja ovisiti o pomoći drugih jer ne može sam gurati svoja invalidska kolica. Kad je suvjernicima rekao što ga brine, oni su mu obećali pomoći. Tako je Onesmus uz njihovu podršku služio kao pomoćni pionir.

Želio je postati i stalni pionir, ali mučio ga je isti problem. No jednog je dana u dnevnom citatu pronašao potrebno ohrabrenje. Bile su to riječi iz Psalma 34:8: “Kušajte i vidite da je dobar Jehova!” Razmišljao je o tom retku i odlučio postati stalni pionir. Sada četiri dana u tjednu ide u službu propovijedanja i proučava Bibliju s nekoliko osoba koje dobro napreduju. Godine 2010. pohađao je Tečaj za pionire. Bio je oduševljen kad je vidio da je jedan od nastavnika na tečaju brat koji ga je prvi put posjetio!

Onesmus sada ima oko 40 godina. Roditelji su mu u međuvremenu umrli, no braća i sestre iz skupštine brinu se za njegove svakodnevne potrebe. Zahvalan je za sve blagoslove koje osjeća i raduje se vremenu kad “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” (Iza. 33:24).