Nevolje i problemi mogu jako negativno utjecati na nas. Mogu zaokupiti naše misli, potpuno nas iscrpiti i utjecati na naš stav prema životu. Davida, kralja starog Izraela, zadesile su mnoge poteškoće. Kako se nosio s njima? Odgovor na to pitanje nalazimo u jednom dirljivom psalmu. David je rekao: “Glasom svojim Jehovu sam u pomoć zvao, glasom svojim k Jehovi sam za milost vapio. Izlijevao sam pred njim zabrinutost svoju, govorio sam pred njim o tjeskobi svojoj, kada je duh moj klonuo u meni. Ti si tada poznao put moj.” Da, David se ponizno molio Bogu za pomoć (Psal. 142:1-3).

U jednom drugom psalmu rekao je: “Za jedno molim Jehovu, samo to tražim, da živim u domu Jehovinu sve dane života svojega, kako bih promatrao dobrotu Jehovinu i divio se hramu njegovu” (Psal. 27:4). Iako David nije bio levit, zamisli ga kako stoji izvan svetog dvorišta, blizu svetog šatora, koji je u to vrijeme bio samo središte prave religije. Davidovo je srce bilo ispunjeno zahvalnošću i zato je želio ondje provesti ostatak života i promatrati “dobrotu Jehovinu”.

Kao što pokazuje bilješka za Psalam 27:4, izraz “dobrota” može značiti i “krasota”, a odnosi se na nešto ugodno oku što u čovjeku budi lijepe osjećaje. David je uvijek s cijenjenjem gledao na ono što je Bog poduzeo kako bi ga ljudi štovali na ispravan način. Dobro je da se upitamo: Da li i ja razmišljam poput Davida?

Da bismo se približili Jehovi, nije nam potrebna neka posebna građevina. Umjesto toga, on nas potiče da mu se približimo u njegovom velikom duhovnom hramu, koji nam omogućava da mu vršimo svetu službu na ispravan način. * Ako cijenimo taj duhovni hram, i mi možemo promatrati “dobrotu Jehovinu”.

Pred ulazom u sveti šator nalazio se bakreni žrtvenik za žrtve paljenice (2. Mojs. 38:1, 2; 40:6). Taj je žrtvenik predočavao Božju spremnost da prihvati Isusov ljudski život kao žrtvu (Hebr. 10:5-10). Razmisli što to znači za nas. Apostol Pavao je napisao: “Dok smo još bili neprijatelji, bili [smo] pomireni s Bogom smrću njegova Sina” (Rim. 5:10). Ako vjerujemo u Isusovu prolivenu krv, možemo biti Božji prijatelji i zadobiti njegovu naklonost i povjerenje. Tako ćemo biti prisni s Jehovom (Psal. 25:14).

Budući da nam je Jehova izbrisao grijehe, osjećamo da su “došla vremena okrepe” (Djela 3:19). Nalazimo se u sličnoj situaciji kao zatvorenik koji se kaje zbog svojih nedjela i čini korjenite promjene dok čeka izvršenje smrtne kazne. To primjećuje jedan dobrohotan sudac i odlučuje potpuno izbrisati njegov dosje i poništiti smrtnu kaznu. Zatvorenik je sigurno presretan i osjeća veliko olakšanje. Poput tog suca, Jehova ukazuje milost ljudima koji se kaju i oslobađa ih smrtne kazne.

David je u Jehovinom domu mogao vidjeti mnoga obilježja prave religije. Naprimjer, mogao je vidjeti okupljanje velikog mnoštva Izraelaca, javno čitanje i tumačenje Mojsijevog zakona,  paljenje kada te svećenike i levite kako vrše svetu službu (2. Mojs. 30:34-38; 4. Mojs. 3:5-8; 5. Mojs. 31:9-12). Ta obilježja prave religije imaju sličnosti sa štovanjem Boga u današnje vrijeme.

I u naše vrijeme vrijede riječi: “Kako je dobro i kako je krasno kad braća žive zajedno u jedinstvu!” (Psal. 133:1). Širom svijeta sve više raste broj naše braće i sestara (1. Petr. 2:17). Na našim se sastancima čita i objašnjava Božja Riječ. Jehova nam putem svoje organizacije pruža mnoštvo pouka. Osim toga, imamo obilje duhovne hrane u tiskanom obliku, koju koristimo za osobno i obiteljsko proučavanje. Jedan član Vodećeg tijela rekao je: “Razmišljam o Jehovinoj Riječi, promišljam o njenom značenju te je istražujem kako bih stekao znanje i razumio njene dubine. Zbog toga su moji dani ispunjeni zadovoljstvom i osjećam da sam stekao duhovno blago.” Znanje doista može omiliti našoj duši (Izr. 2:10).

U naše se vrijeme molitve Božjih slugu svakodnevno uzdižu prema Jehovi. Njemu su takve molitve poput ugodnog, miomirisnog kada (Psal. 141:2). Doista je divno znati da Jehovu Boga jako raduje kad mu ponizno pristupamo u molitvi!

Mojsije se molio: “Neka dobrota Jehove, Boga našega, bude na nama! Daj da uspije djelo ruku naših!” (Psal. 90:17). Dok revno vršimo svoju službu, Jehova blagoslivlja naš trud (Izr. 10:22). Možda smo nekome pomogli upoznati istinu. Možda već godinama ustrajno propovijedamo usprkos ravnodušnosti ljudi, lošem zdravlju, progonstvu ili emocionalnoj boli koju osjećamo (1. Sol. 2:2). Unatoč tome sigurno smo vidjeli “dobrotu Jehovinu” i osjetili da je naš nebeski Otac vrlo zadovoljan našim trudom.

David je rekao: “Jehova je dio nasljedstva mojega i čaše moje. Ti čvrsto držiš baštinu moju. Divno sam nasljedstvo dobio” (Psal. 16:5, 6). David je bio zahvalan za svoje “nasljedstvo”, odnosno za to što je imao čast služiti Jehovi i biti u dobrom odnosu s njim. Možda se i mi poput Davida borimo s velikim poteškoćama, ali s druge strane dobivamo mnoge duhovne blagoslove. Stoga nastavimo radosno služiti pravom Bogu Jehovi i uvijek cijenimo njegov duhovni hram!