1, 2. S kojim se izazovima mnogi suoče kad se vrate kući s rada u inozemstvu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

“DOK sam bio u inozemstvu, imao sam dobar posao i veliku plaću”, kaže Eduardo. * “No kad sam počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, shvatio sam da je mojoj obitelji potrebno još nešto osim novca. Uvidio sam da se za njih trebam brinuti i u duhovnom pogledu, a ne samo u materijalnom. Zato sam se vratio kući kako bih opet bio s njima” (Efež. 6:4).

² Eduardo je znao da je obradovao Jehovu time što se vratio svojoj obitelji. No kao i Marilyn, čije smo iskustvo razmatrali u prethodnom članku, Eduardo je nakon povratka uvidio da treba uložiti puno truda kako bi obnovio dobar odnos s članovima svoje obitelji. Osim toga, u njegovoj je zemlji ekonomska situacija bila vrlo loša, pa se pitao kako će skrbiti o ženi i djeci. Je li Eduardo uspio zbrinuti potrebe svoje obitelji? Kako članovi skupštine mogu pomoći svojoj braći koja se nalaze u teškoj situaciji?

3. Kako dugotrajno izbivanje roditelja utječe na djecu?

³ “Shvatio sam da sam zapostavio svoje kćeri onda kad im je najviše trebala moja pomoć i moja ljubav”, priznaje Eduardo. “Nisam bio s njima, pa im nisam mogao čitati biblijske priče, moliti se s njima, zagrliti ih niti se igrati s njima” (5. Mojs. 6:7). Njegova  najstarija kći, Anna, kaže: “U emocionalnom pogledu osjećala sam se nesigurnom zbog toga što naš otac nije živio s nama. Kad se vratio kući, mi smo po njegovom izgledu i glasu znale da je to on, ali zapravo nam je bio stranac. Nisam se osjećala ugodno kad bi me zagrlio.”

4. Zašto je muškarcu teško biti glava obitelji ako dugo vremena živi daleko od svoje žene i djece?

⁴ Što duže muškarac živi daleko od svoje žene i djece, to mu je teže izvršavati ulogu koju ima kao glava obitelji. Eduardova žena, Ruby, kaže: “Dok je Eduardo bio u inozemstvu, ja sam u kući morala biti i majka i otac. Zbog toga sam se naviknula sama donositi gotovo sve odluke koje se tiču obitelji. Kad se Eduardo vratio kući, morala sam se učiti da budem podložna svome mužu kao prava kršćanka. I dan-danas u nekim situacijama moram sama sebe podsjetiti na to da je moj muž opet ovdje” (Efež. 5:22, 23). Eduardo kaže: “Naše kćeri naviknule su se pitati majku za dopuštenje kad bi htjele nešto napraviti ili nekamo otići. Ruby i ja uvidjeli smo da moramo djeci dati do znanja kako nas dvoje zajednički donosimo odluke. A ja sam morao naučiti predvoditi svoju obitelj na kršćanski način.”

5. Što je Eduardo učinio kako bi popravio svoj odnos s članovima obitelji i kako je to utjecalo na njih?

⁵ Eduardo je odlučio učiniti sve što može kako bi popravio svoj odnos s članovima obitelji i pomogao im da ojačaju u duhovnom pogledu. “Postavio sam si cilj usaditi biblijsku istinu u svoju djecu. No znao sam da ih moram poučavati ne samo riječima nego i vlastitim primjerom — da ne smijem samo govoriti kako volim Jehovu nego da to moram i pokazivati svojim djelima” (1. Ivan. 3:18). Je li Jehova blagoslovio Eduarda zbog toga što je pokazao čvrstu vjeru? “Kad smo vidjele koliko se tata trudi biti dobar prema nama i koliko mu je stalo da opet budemo bliski kao nekad, to je jako utjecalo na nas”, kaže Anna. “Vidjele smo da u skupštini revno izvršava svoja zaduženja i da se trudi napredovati, pa smo bile ponosne na njega. Ovaj zli svijet nas je pokušavao odvojiti od Jehove. No vidjele smo da naši roditelji čvrsto stoje u istini, pa smo se ugledale na njih. Tata nam je obećao da nas više nikad neće ostaviti i održao je riječ. Da je prekršio obećanje, ja danas vjerojatno ne bih bila u Jehovinoj organizaciji.”

6. Koju pouku možemo izvući iz iskustava neke naše braće koja za vrijeme rata nisu mogla ići na posao?

⁶ Iskustva pokazuju da su tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini djeca nekih Jehovinih svjedoka bila sretna unatoč teškim životnim uvjetima. Zašto su bila sretna? Zato što njihovi roditelji nisu mogli ići na posao, pa su bili kod kuće te su s njima proučavali, razgovarali i igrali se. Što možemo naučiti iz njihovog primjera? Djeci je najviše stalo do toga da njihovi roditelji budu s njima — to im je mnogo važnije od novca i poklona. Doista, djeci jako puno znači kad roditelji provode vrijeme s njima i poučavaju ih. Božja Riječ kaže da im to može koristiti cijeli život (Izr. 22:6).

7, 8. (a) Koju grešku učine neki roditelji nakon što se vrate iz inozemstva? (b) Kako roditelji mogu popraviti svoj odnos s djecom?

⁷ Nažalost, neki roditelji koji su se vratili iz inozemstva pozvali su na red svoju djecu kad su primijetili da su ona ravnodušna prema njima ili da se ljute na njih, te su im rekli: “Kako možete biti tako nezahvalni? Ja sam se toliko žrtvovao za vas!” No njihova su se djeca tako ponašala vjerojatno zato što su ih oni bili ostavili. Što možeš učiniti ako i ti imaš takvih problema sa svojom djecom?

⁸ Zamoli Jehovu da ti pomogne razumjeti članove svoje obitelji i pokazati im da ti je stalo do njih. Zatim porazgovaraj s njima i reci im kako si svjestan toga da si svojim odlaskom i sam pridonio nastanku problema. Možda ne bi bilo loše da im se iskreno ispričaš. Kad tvoja djeca i bračni partner vide da se iz dana u dan trudiš popraviti svoj odnos s njima, znat će da su tvoje namjere iskrene. Budeš li ustrajan i strpljiv, s vremenom bi opet mogao zadobiti poštovanje članova svoje obitelji i osjetiti da te vole kao nekad.

9. Zašto se može reći da briga za obitelj ne podrazumijeva stjecanje materijalnog bogatstva?

⁹ Apostol Pavao napisao je da starijim kršćanima koji ne mogu sastavljati kraj s krajem trebaju pomagati njihova djeca i unuci, kako bi im uzvratili “za ono što su im pružili”. No Pavao je istovremeno potaknuo sve kršćane da budu zadovoljni onim što im je svaki dan nužno za život, a to su hrana, odjeća i krov nad glavom. Ne bismo smjeli neprestano težiti za boljim životnim standardom niti pod svaku cijenu nastojati uštedjeti puno novca za crne dane. (Pročitaj 1. Timoteju 5:4, 8; 6:6-10.) Da bi se kršćani brinuli “za svoje”, kao što im nalaže Božja Riječ, ne trebaju težiti za stjecanjem materijalnog bogatstva u ovom svijetu, koji će uskoro “proći” (1. Ivan. 2:15-17). Ne smijemo dopustiti da “zavodljivo bogatstvo” ili “životne brige” spriječe našu obitelj da “osvoji pravi život” u Božjem pravednom novom svijetu! (Mar. 4:19; Luka 21:34-36; 1. Tim. 6:19).

10. Kako nam mudrost koju daje Jehova može pomoći da ne upadnemo u velike dugove?

¹⁰ Jehova zna da nam je novac u određenoj mjeri potreban. Međutim, novac nam ne može pomoći i zaštititi nas onako kako to može mudrost koju daje Bog (Prop. 7:12; Luka 12:15). Mnogi nisu svjesni toga koliko ih skupo može koštati odlazak na rad u drugu zemlju. Osim toga, nitko im ne može jamčiti da će ondje zaraditi puno novca. Ustvari, odlazak u inozemstvo može im donijeti i ogromne probleme. Mnogi se vrate kući s još većim dugom. Možda su u početku mislili da će im rad u inozemstvu omogućiti da u većoj mjeri služe Bogu, a na koncu se dogodi da moraju “služiti” onima kojima duguju novac. (Pročitaj Mudre izreke 22:7.) Naravno, najmudrije je uopće ne ulaziti u dugove.

11. Zašto je u teškim ekonomskim uvjetima važno da obitelj pazi na to kako troši novac?

¹¹ Eduardo je znao da nakon svog povratka mora mudro raspolagati novcem kako bi mogao ostati sa svojom obitelji. On i njegova žena utvrdili su koliko novca njihovoj obitelji treba svaki mjesec kako bi imali ono što im je doista potrebno za život. Naravno, morali su živjeti puno skromnije nego što su bili navikli. No svi su članovi obitelji poduprli tu odluku i nisu trošili novac na ono što im nije bilo nužno za život. * Naprimjer, Eduardo kaže: “Ispisao sam svoju djecu iz privatnih škola i upisao ih u dobre državne škole.” Eduardo i njegova obitelj molili su se za to da on nađe posao koji ga neće sprečavati u izvršavanju duhovnih aktivnosti. Kako im je Jehova uslišio molitve?

12, 13. Što je Eduardo učinio kako bi zbrinuo potrebe svoje obitelji i kako je Jehova blagoslovio njegovu odluku da on i njegova obitelj pojednostave život?

¹² “Prve dvije godine jedva smo spajali kraj s krajem”, prisjeća se Eduardo. “Moja se ušteđevina polako topila, a moja mizerna plaća nije uvijek pokrivala sve naše izdatke. Bio sam premoren. No mogli smo pohađati sve sastanke i zajedno ići u službu propovijedanja.” Eduardo je odlučio da neće čak ni razmatrati ponude za poslove zbog kojih bi mjesecima ili godinama morao biti odvojen od obitelji. “Umjesto toga naučio sam raditi razne poslove”, kaže on. “Kad ne bih uspio naći posao u jednoj struci, radio bih u nekoj drugoj struci.”

¹³ Eduardo je dugo otplaćivao svoje dugove, pa je morao plaćati i visoke kamate na posuđeni novac. No on to nije smatrao velikom žrtvom jer je htio biti sa svojom djecom i pomagati im u svakom pogledu, kao što Jehova i očekuje od roditelja. “Sada ne zarađujem ni 10 posto od onoga što sam zarađivao u inozemstvu, ali nismo gladni”, kaže Eduardo. “Osvjedočili smo se da Jehovina ruka nikad nije prekratka. Štoviše, odlučili smo započeti s pionirskom službom. Zanimljivo, nakon što smo postali pioniri, popravila se gospodarska situacija te smo puno lakše zbrinjavali svoje osnovne životne potrebe” (Iza. 59:1).

14, 15. Što članovi obitelji mogu učiniti ako ih rođaci nagovaraju da se posvete stjecanju materijalnih dobara nauštrb službe Jehovi? Kako njihova mudra odluka može utjecati na njihove rođake?

¹⁴ U mnogim zemljama ljudi se osjećaju dužnima davati novac i poklone svojim rođacima i prijateljima. “Mi smo sretni kad možemo nešto dati drugima. To je uobičajeno u našoj kulturi”, objasnio je Eduardo. Potom je dodao: “No sve ima svoje granice. Taktično sam objasnio svojoj rodbini da ću im u materijalnom pogledu pomagati koliko god mogu, pod uvjetom da moja žena i djeca zbog toga ne trpe u duhovnom pogledu.”

¹⁵ Oni koji se vrate s rada u inozemstvu te oni koji ne žele napustiti svoju obitelj i otići raditi u neku drugu zemlju često se nađu u neugodnoj situaciji jer se njihovi rođaci ljute na njih, preziru ih i daju im do znanja da su razočarani njihovom odlukom. Neki im čak govore da su sebični. Zašto to čine? Zato što smatraju da bi im oni trebali financijski pomagati (Izr. 19:6, 7). “Ipak, ako im damo do znanja da ne želimo žrtvovati svoju duhovnost kako bismo što više stekli u materijalnom pogledu, možda će neki naši rođaci s vremenom shvatiti koliko nam je važno živjeti u skladu s kršćanskim načelima”, kaže Eduardova kći Anna. “No kako će to shvatiti ako popustimo i počnemo činiti ono što traže od nas?” (Usporedi 1. Petrovu 3:1, 2.)

16. (a) Kako bi neki kršćanin mogao zavaravati sebe? (Jak. 1:22) (b) Kakve odluke Jehova blagoslivlja?

¹⁶ Jedna sestra koja se bez svog muža i djece doselila u jednu bogatu zemlju rekla je starješinama: “Morali smo puno toga žrtvovati da bih ja mogla doći ovamo. Moj je muž zbog toga čak prestao služiti kao starješina. Zato se iskreno nadam da će Jehova blagosloviti našu odluku.” Jehova uvijek blagoslivlja odluke koje donosimo imajući povjerenja u njega i postupajući u skladu s njegovom voljom. No kako bi nas mogao blagosloviti ako donesemo odluku koja je protivna njegovoj volji, naročito ako se iz pogrešnih razloga odreknemo teokratskih zaduženja? (Pročitaj Hebrejima 11:6; 1. Ivanovu 5:13-15.)

17. Zašto bismo trebali tražiti pomoć od Jehove prije nego što donesemo neku odluku i kako to možemo činiti?

¹⁷ Traži pomoć od Jehove prije nego što doneseš neku odluku ili se na nešto obavežeš, a ne tek nakon što to učiniš. Moli se za sveti  duh, mudrost i Božje vodstvo (2. Tim. 1:7). Upitaj se: “Jesam li spreman biti poslušan Jehovi u svim okolnostima, čak i ako dođe do progonstva?” Ako je tvoj odgovor potvrdan, onda razmisli o tome jesi li spreman biti mu poslušan i kad zbog toga trebaš sniziti svoj životni standard (Luka 14:33). Zamoli starješine da ti daju savjet na temelju Biblije, a potom ih i poslušaj. Time ćeš pokazati da imaš vjere i pouzdanja u Jehovino obećanje da će ti pomoći. Starješine ne mogu donositi odluke umjesto tebe, ali mogu ti pomoći da sam doneseš odluke zbog kojih ćeš kasnije biti sretan (2. Kor. 1:24).

18. Tko je dužan brinuti se za obitelj, no u kojim situacijama naročito imamo priliku pomoći svojim suvjernicima?

¹⁸ Jehova je glavi obitelji povjerio dužnost da se svaki dan brine za potrebe članova svoje obitelji. Oni koji izvršavaju tu odgovornost ne ostavljajući svog bračnog partnera ili djecu čak ni kad se nađu u iskušenju da odu u inozemstvo ili kad ih drugi nagovaraju da to učine zaslužuju da ih pohvalimo i da se molimo za njih. Kad se u takvoj obitelji pojave neke neočekivane okolnosti, naprimjer kad se netko od njih teško razboli ili ih snađe kakva druga nevolja, tada imamo priliku pokazati svojim suvjernicima pravu kršćansku ljubav i suosjećanje (Gal. 6:2, 5; 1. Petr. 3:8). Možeš li im u takvim situacijama dati nešto novca ili hrane ili im pomoći da nađu posao u kraju u kojem žive? Budeš li tako postupio, možda ćeš im pomoći da ne razmišljaju o tome da ostave svoju obitelj i odu na rad u inozemstvo (Izr. 3:27, 28; 1. Ivan. 3:17).

19, 20. Zašto kršćani mogu biti sigurni u to da će im Jehova pomoći u nevolji?

¹⁹ Biblija nas potiče: “Neka u vašem životu ne bude ljubavi prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate. Jer [Bog] je rekao: ‘Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti.’ Zato puni hrabrosti možemo reći: ‘Jehova je pomoćnik moj, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’” (Hebr. 13:5, 6). Što te riječi konkretno znače za nas?

²⁰ “Ljudi često komentiraju kako Jehovini svjedoci izgledaju sretno i zadovoljno”, kaže jedan brat koji dugo godina služi kao starješina u jednoj zemlji u razvoju. “Oni primjećuju da su čak i siromašni Jehovini svjedoci uvijek lijepo odjeveni. Imaju dojam da u materijalnom pogledu stoje bolje od drugih ljudi.” To pokazuje da se ispunjava obećanje koje je Isus dao onima što se trude da im Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu (Mat. 6:28-30, 33). Da, tvoj te nebeski Otac, Jehova, puno voli i želi samo najbolje tebi i tvojoj djeci. “Jehova očima svojim pretražuje svu zemlju da pokaže snagu svoju štiteći one kojima je srce potpuno odano njemu” (2. Ljet. 16:9). Razne zapovijedi koje nam je dao — pa tako i one koje se odnose na obiteljski život i zbrinjavanje materijalnih potreba — svjedoče o tome da mu je jako stalo do nas. Kad postupamo u skladu s njegovim zapovijedima, pokazujemo da ga ljubimo i da se pouzdamo u njega. Biblija kaže: “Ljubiti Boga znači držati zapovijedi njegove, a zapovijedi njegove nisu teške” (1. Ivan. 5:3).

21, 22. Zašto smatraš važnim uzdati se u Jehovu?

²¹ “Znam da ne mogu vratiti vrijeme koje sam izgubio dok sam bio odvojen od svoje žene i djece, ali ne razmišljam stalno o svojim lošim odlukama iz prošlosti”, kaže Eduardo. “Mnogi ljudi s kojima sam prije radio danas su bogati, ali nisu sretni. Imaju ozbiljnih problema u obitelji. No moja je obitelj jako sretna! Divno mi je to što i mnoga druga braća u mojoj zemlji, iako su siromašna, pokazuju da im je služba Bogu najvažnija u životu. Svi smo se mi uvjerili u istinitost obećanja što ga je Isus dao svojim učenicima.” (Pročitaj Mateja 6:33.)

²² Budi hrabar! Svim srcem budi poslušan Jehovi i uzdaj se u njega. Neka te ljubav prema Bogu, bračnom partneru i djeci potakne da se brineš za duhovne potrebe svoje obitelji. Tada ćeš se i sam uvjeriti da je Jehova tvoj pomoćnik.