U pjesmi koju je spjevao u čast svom Stvoritelju izraelski kralj David rekao je: “Uživam vršiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj u nutrini mojoj” (Psal. 40:8). Premda se u životu suočavao s raznim nevoljama i problemima, David je bio istinski sretan što može vršiti Božju volju. Naravno, David nije bio jedini Jehovin sluga kojemu je služba pravom Bogu pričinjavala radost.

Apostol Pavao primijenio je riječi iz Psalma 40:8 na Mesiju, odnosno Krista. Napisao je: “Ulazeći u svijet, [Isus] kaže: ‘“Žrtvu i prinos nisi htio, nego si mi tijelo pripremio. Nisu ti bile po volji žrtve paljenice i žrtve za grijeh.” Tada sam rekao: “Evo, došao sam — u svitku knjige napisano je o meni — vršiti volju tvoju, Bože”’” (Hebr. 10:5-7).

Dok je bio na Zemlji, Isus je volio promatrati Božja djela stvaranja, družiti se s prijateljima i jesti zajedno s drugim ljudima (Mat. 6:26-29; Ivan 2:1, 2; 12:1, 2). No najvažnije mu je bilo vršiti volju svog nebeskog Oca i to ga je najviše radovalo. Isus je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Ivan 4:34; 6:38). Isusovi su učenici od svog Učitelja saznali što trebaju činiti da bi bili istinski sretni. Oni su revno i gorljivo prenosili ljudima dobru vijest o Kraljevstvu i to im je donosilo veliku radost (Luka 10:1, 8, 9, 17).

Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Mat. 28:19, 20). Da bismo izvršili taj zadatak, trebamo propovijedati ljudima gdje god ih možemo naći, ponovno posjećivati one koji su pokazali zanimanje za istinu i voditi s njima biblijske tečajeve. To nam može donijeti veliku radost.

 Bez obzira na to pokazuju li ljudi zanimanje za istinu ili ne, naš stav prema službi propovijedanja jako utječe na to hoćemo li u njoj uživati. Zašto ustrajno objavljujemo dobru vijest iako su ljudi ponekad ravnodušni i nezainteresirani? Zato što znamo da time što propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu i činimo učenike pokazujemo da ljubimo Boga i svoje bližnje. Naime, u pitanju su ljudski životi — ne samo naš život nego i životi naših bližnjih (Ezek. 3:17-21; 1. Tim. 4:16). Razmotrimo neke praktične savjete koji su mnogim našim suvjernicima što služe na područjima na kojima nije lako propovijedati pomogli da zadrže revnost u službi.

Budemo li u službi propovijedanja postavljali pronicljiva i taktična pitanja, možemo ostvariti dobre rezultate. To potvrđuju sljedeći primjeri. Jednog jutra naša sestra Amalia vidjela je kako neki čovjek u parku čita novine. Prišla mu je i upitala ga ima li u novinama kakvih dobrih vijesti. Čovjek joj je odgovorio da nema. Nato mu je Amalia rekla: “Onda imam za vas jednu dobru vijest, a to je vijest o Božjem Kraljevstvu.” Čovjeku je to zvučalo zanimljivo te je na koncu prihvatio biblijski tečaj. Amalia je s vremenom u tom parku počela proučavati Bibliju s još dvije osobe.

Janice često propovijeda na svom radnom mjestu. Kad su jedna kolegica i zaštitar pokazali zanimanje za jedan članak objavljen u Stražarskoj kuli, Janice je rekla da im može redovito donositi naše časopise. Kasnije je još jedna kolegica pokazala zanimanje za Stražarsku kulu i Probudite se! Nju je oduševilo to što se u njima obrađuje toliko različitih tema. To je potaknulo još jednu kolegicu da i ona zatraži časopise. Janice je rekla: “Jehova me uistinu blagoslovio!” Na kraju je jedanaestero njenih kolega čitalo časopise koje im je ona redovito donosila.

Jedan putujući nadglednik preporučivao je objaviteljima da u službi od kuće do kuće na kraju razgovora sa stanarima ne kažu samo da će ponovno navratiti nekom drugom prilikom. Poticao ih je da razgovor zaključe pitanjem: “Biste li željeli da vam pokažemo kako s ljudima vodimo biblijske tečajeve?” ili “Kada bi vam odgovaralo da vas posjetimo kako bismo nastavili razgovor?” Taj je putujući nadglednik izvijestio da su u jednoj skupštini koju je posjetio braća i sestre u samo tjedan dana započeli 44 biblijska tečaja zato što su primijenili taj savjet.

Ako se one koji su pokazali zanimanje za istinu trudimo posjetiti što prije — možda već nakon nekoliko dana — to može uroditi dobrim plodom. Zašto? Zato što time pokazujemo osobama iskrena srca da im uistinu želimo pomoći razumjeti Bibliju. Kad su jednu ženu upitali zašto je počela  proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, odgovorila je: “Zato što su pokazali da me iskreno vole i da im je istinski stalo do mene.”

Nakon pohađanja Tečaja za pionire Madaí je vodila biblijske tečajeve s 15 osoba te je zamolila druge objavitelje da proučavaju Bibliju s još 5 osoba s kojima je ona započela tečaj. Nekoliko osoba s kojima je proučavala počelo je redovito dolaziti na naše sastanke. Kako je Madaí uspjela započeti toliko biblijskih tečajeva? Na Tečaju za pionire naučila je da je jako važno uporno tražiti ljude koji su pokazali zanimanje za istinu sve dok ih ponovno ne pronađe kod kuće. Jedna druga sestra koja je mnogima pomogla da upoznaju biblijska učenja kaže: “Naučila sam da trebamo uvijek iznova posjećivati zainteresirane osobe jer im jedino tako možemo pomoći da upoznaju Jehovu.”

Da bismo ponovno posjećivali ljude i vodili biblijske tečajeve, trebamo uložiti puno truda. No taj se trud itekako isplati. Ako revno propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu, možemo pomoći ljudima “da dobro upoznaju istinu”, što im može donijeti spasenje (1. Tim. 2:3, 4). A nama to može donijeti neizmjernu radost i zadovoljstvo.