1. Je li važno kako se ophodimo s ljudima u službi propovijedanja? Navedi primjer. (Vidi ilustraciju na početku članka.)

PRIJE nekoliko godina jedan bračni par Jehovinih svjedoka koji živi na Fidžiju dijelio je pozivnice za obilježavanje Kristove smrti. Dok su razgovarali s jednom ženom pred njezinom kućom, počela je padati kiša. Brat i njegova supruga imali su dva kišobrana te su jedan dali ženi. Kasnije su se oboje jako obradovali kad su vidjeli da je ta žena došla na obilježavanje Kristove smrti. Ona im je rekla da se ne sjeća gotovo ničega o čemu su razgovarali s njom kad su je posjetili. No jako je se dojmilo kako su se ophodili s njom i to ju je potaknulo da dođe na obilježavanje Kristove smrti. Zašto se ta žena odazvala na njihov poziv? Zato što je bračni par postupio u skladu s Isusovim zlatnim pravilom.

2. Kako glasi Isusovo zlatno pravilo i kako ga možemo primjenjivati?

² Na što se odnosi izraz “zlatno pravilo”? Riječ je o Isusovom savjetu koji glasi: “Sve (...) što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima” (Mat. 7:12). Kako možemo primjenjivati zlatno pravilo u međuljudskim odnosima? U biti, trebamo poduzeti dva koraka. Kao prvo, prilikom ophođenja s nekom osobom trebali bismo se upitati: “Da sam ja na njezinom mjestu, kako bih volio da se drugi ponašaju prema meni?” Kao drugo, trebali bismo dati sve od sebe da postupimo u skladu sa svojim odgovorom i pokažemo toj osobi kako nam je stalo do njezine dobrobiti (1. Kor. 10:24).

3, 4. (a) Objasni zašto zlatno pravilo ne trebamo primjenjivati samo u ophođenju sa suvjernicima. (b) O čemu će biti riječi u ovom članku?

 ³ Zlatno pravilo često primjenjujemo u ophođenju sa svojom braćom i sestrama u vjeri. No Isus ničim nije dao naslutiti da bismo to pravilo trebali primjenjivati samo kad je riječ o našim suvjernicima. Zapravo, on je spomenuo zlatno pravilo kad je govorio o tome kako bismo se trebali ophoditi s ljudima općenito, pa čak i s našim neprijateljima. (Pročitaj Luku 6:27, 28, 31, 35.) Ako bismo zlatno pravilo trebali primjenjivati u ophođenju s našim neprijateljima, onda je kudikamo važnije da to činimo i kad svjedočimo ljudima na našem području. Naime, mnogi od njih možda ispravno gledaju na vječni život! (Djela 13:48).

⁴ U nastavku ćemo razmotriti četiri pitanja koja bismo trebali uzeti u obzir dok propovijedamo ljudima: Kome propovijedamo? Gdje propovijedamo? Kada je najbolje propovijedati? Kako bismo trebali propovijedati? Vidjet ćemo kako nam razmišljanje o tim pitanjima može pomoći da uzmemo u obzir osjećaje ljudi kojima svjedočimo te da u skladu s time prilagodimo svoj način svjedočenja (1. Kor. 9:19-23).

5. Koja bismo si pitanja mogli postaviti kad nekome svjedočimo?

⁵ Svatko kome propovijedamo ima jedinstvenu osobnost, jedinstvene životne okolnosti i jedinstvene probleme (2. Ljet. 6:29). Kad nastojiš nekome prenijeti dobru vijest, upitaj se: “Da sam ja na mjestu osobe kojoj svjedočim, kako bih želio da se onaj tko mi je došao na vrata ophodi sa mnom? Bih li volio da ima unaprijed stvorenu sliku o meni ili bi mi bilo draže da se trudi upoznati me?” Razmišljanje o takvim pitanjima može nam pomoći da zadržimo na umu kako je svaka osoba kojoj svjedočimo jedinstvena.

6, 7. Kako bismo trebali postupiti ako u službi propovijedanja netko bude grub ili neljubazan prema nama?

⁶ Nitko ne želi da drugi imaju loše mišljenje o njemu. Predočimo to jednim primjerom. Mi kršćani dajemo sve od sebe kako bismo postupali u skladu s biblijskim savjetom koji glasi: “Neka vaša riječ uvijek bude ugodna” (Kol. 4:6). No kako smo nesavršeni, ponekad kažemo nešto zbog čega kasnije požalimo (Jak. 3:2). Ako bismo nekome rekli nešto ružno ili neljubazno — možda zato što tog dana nismo dobre volje — sigurno ne bismo voljeli da ta osoba na temelju toga zaključi da smo uvijek grubi ili neuljudni. Umjesto toga, bilo bi nam drago kad bi ona imala razumijevanja prema nama. Ne bismo li se onda i mi trebali tako ponašati prema drugima?

⁷ Ako u službi propovijedanja netko bude grub ili neljubazan prema nama, nemojmo mu odmah pripisati krive poticaje, nego nastojmo uvidjeti zašto se tako ponaša. Ima li možda problema na poslu ili u školi? Muči li ga možda neki ozbiljan zdravstveni problem? Mnogi ljudi koji su u početku bili neljubazni prema Jehovinim svjedocima na koncu su povoljno reagirali na dobru vijest zato što su naša braća razgovarala s njima na blag način i pokazala im da ih poštuju (Izr. 15:1; 1. Petr. 3:15).

8. Zašto se ne bismo smjeli ustručavati objavljivati dobru vijest o Kraljevstvu “svim vrstama ljudi”?

⁸ U službi propovijedanja nailazimo na najrazličitije ljude. Naprimjer, samo je u proteklih nekoliko godina u rubrici “Biblija mijenja živote ljudi”, koja izlazi u Stražarskoj kuli, objavljeno više od 60 životnih priča. Neki ljudi o kojima se govori u toj rubrici nekad su bili kriminalci, pijanice, članovi bandi ili ovisnici o drogi. Drugi su bili političari, vjerski vođe ili poslovni ljudi kojima je karijera bila najvažnija u životu. Neki od njih živjeli su vrlo nemoralno. No svi su oni čuli dobru vijest, počeli proučavati  Bibliju, promijenili svoj način života i postali Jehovini sluge. Stoga ne bismo smjeli smatrati da neki ljudi nikad neće prihvatiti dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. (Pročitaj 1. Korinćanima 6:9-11.) Umjesto toga trebali bismo svjedočiti “svim vrstama ljudi”, imajući na umu da bilo tko od njih može povoljno reagirati na dobru vijest (1. Kor. 9:22, bilješka).

9. Zašto bismo se trebali s poštovanjem odnositi prema domovima ljudi kojima propovijedamo?

⁹ Gdje najčešće svjedočimo ljudima? U njihovom domu (Mat. 10:11-13). Nama je drago kad se drugi s poštovanjem odnose prema našem domu i imovini. Naime, nama je naš dom veoma važan. U njemu se želimo osjećati sigurno i imati svoju privatnost. Stoga bismo se u službi od kuće do kuće trebali s poštovanjem odnositi prema domu i imovini ljudi kojima propovijedamo (Djela 5:42).

10. Što bismo trebali izbjegavati kako ne bismo uznemiravali ljude u službi propovijedanja?

¹⁰ Svijet je danas pun kriminala, pa su mnogi ljudi sumnjičavi prema neznancima (2. Tim. 3:1-5). Stoga bismo trebali paziti na to da ljudima ne dajemo dodatnih razloga za sumnju. Naprimjer, recimo da smo pozvonili na vrata neke kuće. Ako nam nitko ne otvori, mogli bismo doći u iskušenje da pogledamo kroz prozor ili obiđemo kuću ne bismo li pronašli nekoga tko u njoj živi. Bi li u kraju u kojem živiš takvo što moglo uznemiriti stanare? Što bi mogli pomisliti njihovi susjedi? Istina, važno je da u propovijedanju budemo temeljiti (Djela 10:42). Jako nam je stalo do toga da drugima prenesemo dobru vijest i naše su namjere časne (Rim. 1:14, 15). Ipak, mudro je izbjegavati sve postupke kojima bismo mogli nepotrebno uznemiriti ljude što žive na području na kojem propovijedamo. Apostol Pavao napisao je: “Ni u čemu ne dajemo nikakva razloga za spoticanje, da se našoj službi ne bi imalo što prigovoriti” (2. Kor. 6:3). Kad se s poštovanjem odnosimo prema domu i imovini ljudi kojima propovijedamo, svojim ponašanjem možemo potaknuti neke od njih da prihvate istinu. (Pročitaj 1. Petrovu 2:12.)

11. Zašto cijenimo kad ljudi uzimaju u obzir činjenicu da možda ne možemo za njih odvojiti puno vremena?

¹¹ Budući da smo kršćani, većina nas ima puno obaveza. Da bismo ih mogli sve izvršiti, nastojimo odrediti kojim ćemo poslovima i zadacima dati prednost te brižljivo sastavljamo svoj vremenski plan (Efež. 5:16; Filip. 1:10). Ako nam nešto poremeti planove, moglo bi nam se dogoditi da se zbog toga uzrujamo. Stoga cijenimo kad ljudi paze da nam ne dođu u nezgodno vrijeme i kad uzimaju u obzir činjenicu da možda ne možemo za njih odvojiti puno vremena. Kako nam primjena zlatnog pravila može pomoći da budemo obzirni prema ljudima kojima propovijedamo kad je u pitanju vrijeme koje imaju na raspolaganju?

12. Kako možemo utvrditi kada je najbolje propovijedati ljudima na našem području?

¹² Trebali bismo utvrditi kada je najbolje propovijedati ljudima na našem području. U koje su doba dana obično kod kuće? Kada bi mogli imati vremena saslušati nas? Bilo bi dobro da pokušamo prilagoditi svoj vremenski plan kako bismo mogli ići u službu propovijedanja onda kad to ljudima najviše odgovara. U nekim dijelovima svijeta braća su ustanovila da u službi od kuće do kuće imaju najviše uspjeha kad svjedoče u kasno poslijepodne ili u ranim večernjim satima. Ako je tako i na području tvoje skupštine, možeš li barem ponekad propovijedati od kuće do kuće u to doba dana? (Pročitaj 1. Korinćanima 10:24.) Možemo biti uvjereni u to da će Jehova blagosloviti sav trud koji ulažemo kako bismo propovijedali ljudima u vrijeme koje njima najviše odgovara.

13. Kako možemo pokazati poštovanje i obzirnost prema stanaru?

 ¹³ Kako još možemo pokazati poštovanje i obzirnost prema ljudima na području? Kad stanar povoljno reagira na poruku o Kraljevstvu, važno je da mu damo dobro svjedočanstvo, no ne bismo se smjeli predugo zadržati na njegovim vratima. Možda je vrijeme koje provodi u razgovoru s nama namjeravao odvojiti za nešto drugo što smatra važnijim. Ako kaže da ima posla, možemo mu reći da ga nećemo dugo zadržavati, a potom bismo se toga trebali i držati (Mat. 5:37). Na kraju razgovora bilo bi dobro upitati stanara kada bi mu odgovaralo da ponovno navratimo. Neki objavitelji znaju reći: “Bilo bi mi drago da neki drugi put nastavimo razgovor. Bi li vam odgovaralo da vas nazovem ili vam pošaljem poruku prije nego što vas opet posjetim?” Ako smo spremni prilagoditi se ljudima koji žive na našem području, time postupamo poput apostola Pavla, koji nije gledao “svoju korist, nego korist mnogih, kako bi bili spašeni” (1. Kor. 10:33).

14-16. (a) Iz kojeg bismo razloga stanaru trebali jasno reći zašto smo došli? Navedi primjer. (b) Koji pristup koristi jedan putujući nadglednik kako bi se ljudi kojima propovijeda osjećali što ugodnije?

¹⁴ Zamisli da te netko nazove na telefon, ali ne možeš prepoznati tko te zove. Ubrzo shvatiš da uopće ne poznaješ tu osobu, no ona te upita kakvu hranu voliš. Vjerojatno bi htio znati tko te to zove i što zapravo želi. Možda bi iz pristojnosti kratko porazgovarao s tom osobom, no potom bi joj vjerojatno dao do znanja da želiš prekinuti razgovor. S druge strane, zamisli da se osoba koja te nazvala  odmah predstavi i objasni da je stručnjak za zdravu prehranu te ljubazno kaže kako ti želi prenijeti neke važne informacije u vezi s time. Vjerojatno bi bio spremniji razgovarati s njom. Naime, mi volimo kad nam ljudi pristojno i bez okolišanja kažu zašto žele razgovarati s nama. Stoga bismo se na isti način trebali ophoditi s ljudima kojima svjedočimo. Kako to možemo učiniti?

¹⁵ Na mnogim područjima važno je da stanaru jasno kažemo zašto smo došli. Istina, mi mu želimo reći nešto veoma važno. No što bi bilo da se uopće ne predstavimo, nego da razgovor odmah započnemo nekim izravnim pitanjem, primjerice: “Kad biste imali moć riješiti bilo koji svjetski problem, koji biste problem najradije riješili?” Mi znamo da je cilj takvog pitanja potaknuti osobu da kaže što misli te joj potom skrenuti pažnju na neku misao iz Biblije. Međutim, ona bi se mogla pitati: “Tko je sad ovaj i zašto me to pita? Što on zapravo želi?” Stoga bismo se trebali potruditi da se osoba osjeća ugodno dok razgovara s nama (Filip. 2:3, 4). Što nam u tome može pomoći?

¹⁶ Jedan putujući nadglednik kaže da mu pomaže sljedeći pristup: Nakon što pozdravi stanara i predstavi se, ponudi mu traktat Želite li saznati istinu? te mu kaže: “Danas u vašem susjedstvu svima dijelimo ovaj traktat. U njemu se nalaze odgovori na šest pitanja koja si mnogi ljudi postavljaju. Ovo je primjerak za vas.” Taj je brat primijetio da se ljudi uglavnom opuste kad saznaju zašto je došao na njihova vrata, pa mu je lakše nastaviti razgovor. Nakon što stanaru uruči traktat, upita ga: “Jeste li si ikad postavili neko od ovih pitanja?” Ako stanar odabere neko pitanje, brat otvori traktat i razmotri s njim što Biblija kaže u vezi s time. U suprotnom brat sam odabere pitanje te nastavi razgovor kako stanara ne bi doveo u neugodnu situaciju. Naravno, s ljudima možemo na razne načine započeti razgovor. U nekim dijelovima svijeta od posjetitelja se očekuje da prilikom dolaska najprije ispoštuje određene običaje, pa tek onda kaže zašto je došao. Bilo kako bilo, vrlo je važno da ljudima pristupamo onako kako je to uobičajeno u njihovom kraju jer će tada vjerojatno biti spremniji saslušati nas.

17. Koji su neki od načina na koje možemo primjenjivati zlatno pravilo dok svjedočimo ljudima?

¹⁷ Dakle, koji su neki od načina na koje možemo primjenjivati zlatno pravilo u službi propovijedanja? Uvijek imajmo na umu da je svaka osoba kojoj svjedočimo jedinstvena. S poštovanjem se odnosimo prema njezinom domu i imovini. Nastojmo ići u službu propovijedanja onda kad su ljudi obično kod kuće i kad imaju vremena saslušati nas. Osim toga, pristupajmo ljudima onako kako je to uobičajeno u njihovom kraju.

18. Zašto je dobro ophoditi se s ljudima na području onako kako bismo željeli da se oni ophode s nama?

¹⁸ Budemo li se s ljudima na području ophodili onako kako bismo željeli da se oni ophode s nama, to će donijeti vrlo dobre rezultate. Ako smo blagi i obzirni prema ljudima kojima propovijedamo, naše “svjetlo svijetli” pred njima, a mi jasno pokazujemo koliko su biblijska načela korisna te slavimo svog nebeskog Oca (Mat. 5:16). Budemo li u službi propovijedanja primjenjivali zlatno pravilo, vjerojatno će veći broj ljudi na našem području prihvatiti istinu (1. Tim. 4:16). Bez obzira na to budu li oni kojima svjedočimo povoljno reagirali na vijest o Kraljevstvu ili ne budu, propovijedanje će nam pričinjavati zadovoljstvo jer ćemo znati da smo dali sve od sebe kako bismo izvršili svoju službu (2. Tim. 4:5). Ugledajmo se na apostola Pavla, koji je napisao: “Sve činim zbog dobre vijesti, da bih je propovijedao drugima” (1. Kor. 9:23). Zato u službi propovijedanja uvijek nastojmo primjenjivati zlatno pravilo!