Vjerojatno poznaješ nekoga tko je razveden, a možda znaš i više takvih osoba. Nažalost, danas se mnogi bračni parovi razvode. Istraživanja pokazuju da se u Hrvatskoj i nekim drugim europskim zemljama najčešće razvode ljudi u dobi između 30 i 39 godina. Naravno, razvode se i ljudi koji pripadaju drugim dobnim skupinama.

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da se u Hrvatskoj razvodi gotovo svaki treći brak. Situacija je slična i u drugim zemljama.

Kako se ljudi osjećaju nakon razvoda? Jedna iskusna bračna savjetnica iz istočne Europe kaže: “Razvod samo službeno potvrđuje ono što se već dogodilo — bračni su partneri okončali svoju vezu i razdvojili se, što im je nanijelo veliku emocionalnu bol.” Ona dodaje da razvod kod ljudi često uzrokuje “vrlo snažne osjećaje — gnjev, tugu, razočaranje, očaj i sram”. Zbog toga neki čak počnu razmišljati o samoubojstvu. “Kad brakorazvodna parnica završi, javljaju se neki novi mučni osjećaji. Razvedena osoba mogla bi se osjećati prazno i izgubljeno, pa bi se mogla pitati: ‘Kako ću dalje sad kad sam ostala sama? Ima li moj život smisla?’”

Eva * se prije nekoliko godina razvela od svog supruga. Prisjećajući se kako se tada osjećala, ona kaže: “Nakon razvoda bilo me jako sram jer su susjedi i kolege na poslu počeli s omalovažavanjem gledati na mene. Bila sam jako ljuta. Ostala sam sama s dvoje male djece, pa sam im morala biti i majka i otac.” Prije nego što ga je žena ostavila, Adam je 12 godina služio kao starješina i svi su ga poštovali. On kaže: “Toliko sam izgubio samopoštovanje da sam ponekad jako ljut zbog svega što se dogodilo i dođe mi da se maknem od svih ljudi oko sebe.”

Neki su jako zabrinuti kad razmišljaju o tome što bi im mogla donijeti budućnost, pa im je jako teško izaći na kraj s negativnim osjećajima, čak i ako je od razvoda prošlo više godina. Možda misle da drugima nije stalo do njih. Osim toga, razvedene osobe primorane su “promijeniti svoje navike i naučiti same se nositi sa svojim problemima”, kaže jedna kolumnistica koja piše o bračnim odnosima.

Naš brat Stanislav kaže: “Nakon razvoda moja bivša žena nije mi dopuštala da viđam svoje dvije kćerkice. Zbog toga sam imao osjećaj da više nikome nije stalo do mene, pa čak i da me Jehova ostavio. Izgubio sam volju za životom. No s vremenom sam shvatio da sam razmišljao na  pogrešan način.” I Wanda je nakon razvoda bila zabrinuta za svoju budućnost. Ona kaže: “Bila sam uvjerena da ljudima, čak i mojim suvjernicima, nakon nekog vremena više uopće neće biti stalo do mene i moje djece. No sada uviđam kako su nam braća pružila veliku podršku i kako su mi pomogla da u svoju djecu usadim ljubav prema Jehovi.”

Navedene izjave pokazuju da se kod nekih ljudi nakon razvoda pojave izrazito negativni osjećaji. Takve osobe mogu steći lošu sliku o sebi te misliti da ništa ne vrijede i da ne zaslužuju tuđu pažnju. Osim toga, mogu postati jako kritične prema drugima. Zbog toga bi mogle početi misliti da su braća i sestre u skupštini hladni i bezosjećajni. Međutim, iskustva Stanislava, Wande i drugih pokazuju da razvedene osobe s vremenom mogu uvidjeti kako je njihovoj braći i sestrama ipak stalo do njih. Zapravo, kršćani u velikoj mjeri pomažu svojim suvjernicima koji su se razveli, čak i ako oni toga u početku nisu svjesni.

Imajmo na umu sljedeće: Koliko se god mi trudili pomoći razvedenim suvjernicima, oni se ponekad mogu osjećati jako usamljeno. Razvedene sestre naročito mogu steći dojam da je malo kome stalo do njih. Alisa kaže: “Prošlo je osam godina otkako mi se brak raspao, ali i dalje me ponekad obuzme osjećaj bezvrijednosti. U takvim trenucima imam potrebu zatvoriti se u svoja četiri zida i samo plakati, sažalijevajući samu sebe.”

Nije ništa neobično da se razvedene osobe bore s osjećajima koje smo upravo spomenuli. No Biblija nas savjetuje da se ne osamljujemo. Ako bismo zanemarivali taj savjet, suprotstavljali bismo se “svakoj mudrosti” (Izr. 18:1). Ipak, oni koji se osjećaju usamljeno trebali bi imati na umu kako ne bi bilo mudro da se često obraćaju nekoj osobi suprotnog spola kad trebaju savjet ili kad žele čuti neku utješnu riječ. Na taj će način izbjeći situacije u kojima bi se kod nekoga mogli razviti neprimjereni romantični osjećaji.

Kao što smo vidjeli, neki naši suvjernici koji su se razveli od bračnog partnera bore se s raznim negativnim osjećajima. Naprimjer, možda su zabrinuti kad razmišljaju o tome što im donosi budućnost ili se ponekad osjećaju usamljenima, pa čak i odbačenima. Ako smo svjesni toga da razvedene osobe često muče takvi negativni osjećaji i da im nije lako boriti se s njima, trebali bismo po uzoru na Jehovu pružiti podršku našoj braći i sestrama koji imaju takvih problema (Psal. 55:22; 1. Petr. 5:6, 7). Možemo biti sigurni da će oni jako cijeniti sve što učinimo za njih. Vidjet će da u skupštini imaju prave prijatelje koji su uvijek spremni priskočiti im u pomoć (Izr. 17:17; 18:24).