KATHERINE je odrasla u Sjedinjenim Američkim Državama, a sa 16 godina postala je Jehovin svjedok. U službi propovijedanja davala je sve od sebe, ali ljudi kojima je propovijedala većinom nisu bili zainteresirani za dobru vijest o Kraljevstvu. Ona kaže: “Čitala sam iskustva o ljudima koji su molili Boga da im pošalje nekoga tko bi im pomogao upoznati ga. Puno sam puta poželjela da i ja naiđem na takvu osobu, ali to mi se nikad nije dogodilo.”

Nakon što je godinama propovijedala na istom području, Katherine je počela razmišljati o tome da se preseli na područje na kojem će ljudi bolje reagirati na dobru vijest. Ipak, pitala se hoće li se moći nositi s takvom promjenom. Dotad je samo jednom u životu bila odvojena od obitelji — i to na samo dva tjedna — ali svaki je dan čeznula za svojim domom i prijateljima. No silno je željela osjetiti radost kakvu osjećaju oni koji ljudima pomažu pronaći Jehovu, pa je na koncu ipak odlučila preseliti se. Razmišljala je o tome kamo bi se sve mogla preseliti, pa je napisala pismo podružnici na Guamu te je od nje dobila potrebne informacije. Tako se u srpnju 2007, kad je imala 26 godina, Katherine preselila na tihooceanski otok Saipan, koji je od njenog doma udaljen oko 10 000 kilometara. Kako se snašla na novom području?

Ubrzo nakon dolaska na Saipan Katherine je upoznala Doris, koja je imala oko 45 godina i željela je proučavati Bibliju. Nakon što su proučile prva tri poglavlja knjige Što Biblija uči, Katherine se malo zabrinula. Ona kaže: “Doris je jako lijepo napredovala, pa nisam to htjela pokvariti. Naime, nikad prije nisam vodila redovit biblijski tečaj i zato sam smatrala da bi s Doris trebala proučavati neka iskusnija sestra, po mogućnosti njenih godina.” Katherine se molila Jehovi da joj pomogne naći sestru koja bi umjesto nje mogla proučavati s Doris. Zatim je odlučila reći Doris da će netko drugi s njom voditi tečaj.

Katherine kaže: “Prije nego što sam išta uspjela reći Doris, ona mi je kazala da želi sa mnom razgovarati o jednom problemu. Saslušala sam je, a potom sam joj ispričala kako je Jehova meni pomogao u jednoj sličnoj situaciji. Ona mi je iskreno zahvalila.” Doris je zatim rekla Katherine: “Jehova mi pomaže preko tebe. Onog dana kad si mi prvi put došla na vrata ja sam satima čitala Bibliju. Plakala sam i molila Boga da mi pošalje nekoga tko bi mi pomogao  da razumijem ono što piše u Bibliji. I onda si mi ti pokucala na vrata. Jehova mi je uslišio molitvu!” Kad god Katherine priča to dirljivo iskustvo, navru joj suze na oči. Ona kaže: “Dorisine riječi bile su odgovor na moju molitvu. Jehova mi je time pokazao da sam u stanju voditi taj tečaj.”

Doris se krstila 2010, a sada i sama vodi nekoliko biblijskih tečajeva. Katherine kaže: “Dugo sam željela pomoći nekoj iskrenoj osobi da postane Jehovin sluga i jako sam sretna što mi se ta želja ispunila!” Danas Katherine radosno služi kao specijalni pionir na tihooceanskom otoku Kosraeu.

Preko stotinu braće i sestara iz inozemstva (u dobi od 19 do 79 godina) preselilo se u Mikroneziju kako bi služili ondje gdje postoji veća potreba za propovjednicima. Među njima je i Erica, koja se na Guam preselila 2006, kad je imala 19 godina, a danas služi kao specijalni pionir na Ebeyeu, koji pripada Maršalovim Otocima. Ona kaže: “Predivno je služiti kao pionir na području na kojem ljudi žeđaju za istinom. Jako sam zahvalna Jehovi što mi je pomogao da se odlučim za ovaj vid službe. To je najbolji način života!” I druga revna braća i sestre koji su se doselili u Mikroneziju složili bi se s njom. Naravno, oni koji služe u stranoj zemlji suočavaju se s određenim izazovima. O kojim je izazovima riječ i kako se braća koja su se preselila u Mikroneziju nose s njima?

Drugačiji životni uvjeti. Nakon što je 2007. iz Engleske došao na Palau, 22-godišnji Simon ubrzo je shvatio da će ondje zarađivati puno manje novca nego u svojoj domovini. “Morao sam naučiti da ne smijem kupovati sve što želim. Sad pažljivo biram što ću kupiti od hrane i na više mjesta provjeravam cijene kako bih prošao što jeftinije. Kad mi se nešto pokvari, potražim rabljene dijelove i nastojim pronaći nekoga tko će mi to pomoći popraviti.” Kako je na Simona utjecalo to što mora živjeti jednostavnim životom? On kaže: “To mi je pomoglo da shvatim što mi je u životu uistinu potrebno i kako se snalaziti s manje novca. U više navrata uvjerio sam se da se Jehova brine za mene. U ovih sedam godina koliko sam ovdje uvijek sam imao što jesti i gdje spavati.” Da, Jehova podupire one koji žive jednostavnim životom jer žele postupati u skladu s Isusovim savjetom: “Tražite najprije kraljevstvo” (Mat. 6:32, 33).

Nostalgija za domom i obitelji. Erica kaže: “Vrlo sam bliska s članovima svoje obitelji, pa sam se bojala da će mi oni, ako se preselim, toliko nedostajati da će se to loše odraziti na moju službu.” Što je učinila kako joj se to ne bi dogodilo? “Prije nego što sam se preselila, pročitala sam neke članke iz Stražarske kule koji govore o nostalgiji. To mi je pomoglo da se kasnije lakše nosim s tim osjećajem. U jednom od tih članaka nalazilo se iskustvo jedne sestre koju je majka ohrabrila rekavši joj: ‘Jehova se može brinuti za tebe bolje nego ja.’ Te su mi ohrabrujuće riječi uistinu dale snagu.” Hannah  i njen suprug Patrick služe na Majuru, koji pripada Maršalovim Otocima. Da je ne bi obuzela nostalgija za domom, Hannah puno razgovara s braćom i sestrama u svojoj skupštini i druži se s njima. Ona kaže: “Neprestano zahvaljujem Jehovi na tome što u cijelom svijetu imam mnoštvo duhovne braće i sestara, a svi su oni dio moje obitelji. Bez njihove ljubavi i podrške nikad ne bih uspjela služiti na području na kojem je potrebno više objavitelja.”

Sklapanje novih prijateljstava. “Kad dođeš u novu zemlju, skoro sve ti je drugačije nego kod kuće”, kaže Simon. “Naprimjer, ovdje ljudi imaju drugačiji smisao za humor, pa ne razumiju uvijek moje šale.” Erica kaže: “U početku sam imala osjećaj da nitko ne obraća pažnju na mene, no to mi je pomoglo da se prisjetim što me zapravo potaknulo da se preselim. Nisam se preselila zato da mi bude bolje u životu, nego zato da učinim više za Jehovu.” Ona nastavlja: “S vremenom sam stekla dobre prijatelje i oni mi puno znače.” Simon je uložio velik trud kako bi naučio palauanski, pa sada može “širom otvoriti svoje srce”, odnosno sklapati prijateljstva s tamošnjom braćom i sestrama (2. Kor. 6:13). Braća su ga jako zavoljela zbog toga što se potrudio naučiti njihov jezik. Da, kad braća iz inozemstva i domaća braća složno služe Jehovi, lakše jedni s drugima sklapaju bliska prijateljstva. Koje još blagoslove dobivaju oni koji revno propovijedaju na područjima na kojima je potrebno više objavitelja?

Apostol Pavao napisao je: “Tko obilno sije, obilno će i žeti” (2. Kor. 9:6). To načelo itekako se može primijeniti na one koji su odlučili služiti Jehovi u većoj mjeri. Kakve plodove žanju braća koja služe u Mikroneziji?

U Mikroneziji ima još puno ljudi koji su spremni proučavati Bibliju, usvajati istinu iz Božje Riječi i živjeti u skladu s njenim učenjima. Stoga je pravi užitak propovijedati na tom području i promatrati kako ljudi duhovno napreduju. Patrick i Hannah propovijedali su i na otočiću Angauru, na kojem živi samo 320 ljudi. Nakon što su ondje propovijedali dva mjeseca, sreli su jednu samohranu majku. Ona je odmah prihvatila biblijski tečaj i svim je srcem prigrlila biblijsku istinu, što ju je potaknulo da učini velike promjene u svom životu. Hannah kaže: “Svaki put kad bismo Patrick i ja nakon tečaja sjeli na bicikle i krenuli kući, pogledali bismo jedno drugo i rekli: ‘Hvala Jehovi!’” Ona dodaje: “Znam da bi Jehova sigurno na neki način privukao tu ženu k sebi. No budući da služimo na području na kojem je potrebno više objavitelja, mi smo uspjeli pronaći tu poniznu osobu i pomoći joj da upozna Jehovu. To nam je bilo jedno od najljepših iskustava u životu!” Erica kaže: “Kad nekome pomogneš da upozna Jehovu, osjećaš neopisivu radost!”

U mnogim zemljama postoji velika potreba za propovjednicima dobre vijesti o Kraljevstvu. Bi li se i ti mogao pridružiti onima koji se sele na područja na kojima je potrebno više objavitelja? Moli se Jehovi da ti pomogne ojačati želju za time da mu služiš u većoj mjeri. Razgovaraj o tome sa starješinama u skupštini, s pokrajinskim nadglednikom ili s onima koji su nekad služili u nekoj zemlji u kojoj je potrebno više propovjednika. A kad odlučiš kamo bi se želio preseliti, piši podružnici koja nadgleda zemlju u kojoj bi volio služiti i zatraži dodatne informacije. * Možda se i ti možeš pridružiti tisućama svoje braće i sestara — mladima i starima, samcima i onima u braku — koji revno propovijedaju i zbog toga žanju bogate blagoslove.