“HEUREKA!” Taj usklik potječe iz grčkog jezika i doslovno znači: “Našao sam!” U 19. stoljeću, tijekom zlatne groznice u Kaliforniji, tragači za zlatom obično bi uzviknuli “Heureka!” kad bi pronašli zlato. Međutim, Charles Taze Russell i drugi Istraživači Biblije pronašli su nešto puno vrednije od zlata — istinu iz Božje Riječi. Oni su tu istinu silno željeli prenijeti drugim ljudima.

Do kraja ljeta 1914. milijuni ljudi u velikim gradovima diljem SAD-a pogledali su osmosatnu “Foto-dramu stvaranja”, koju je napravilo Međunarodno udruženje Istraživača Biblije. Ta drama, koja se temeljila na Bibliji, sadržavala je zadivljujuće kratkometražne filmove i živo obojene dijapozitive koji su bili popraćeni izvrsnim glasovnim snimkama i ugodnom klasičnom glazbom. Drama je gledatelje povela na putovanje od stvaranja svijeta pa sve do završetka Kristove Tisućugodišnje Vladavine (Otkr. 20:4). *

No što je bilo s ljudima koji su živjeli na selu? Da bi svi koji su žeđali za istinom mogli pogledati tu dramu, Istraživači Biblije su u kolovozu 1914. izdali dramu “Heureka” — verziju “Foto-drame” koja nije sadržavala filmove, pa ju je bilo lakše prenositi. Postojale su tri verzije te drame, a svaka od njih bila je dostupna na više jezika. “Heureka X” sadržavala je sve glasovne snimke i glazbu, “Heureka Y” imala je sve zvučne zapise i dijapozitive, a “Obiteljska drama Heureka”, namijenjena prikazivanju u domovima, sadržavala je samo neke glasovne snimke i hvalospjeve. Braća su mogla povoljno nabaviti gramofone i dijaprojektore za prikazivanje te drame.

Budući da za tu dramu nije trebao filmski projektor niti veliko platno, braća su je mogla besplatno prikazivati ljudima na selu, pa se dobra vijest širila na nova područja. Zvučna drama “Heureka X” mogla se puštati u bilo koje doba dana. Dijaprojektori koji su se koristili za prikazivanje drame “Heureka Y” mogli su raditi i bez struje — kao izvor svjetlosti koristile su se karbidne svjetiljke. U jednom izvještaju objavljenom u finskom izdanju Stražarske kule pisalo je: “Dijapozitive možemo prikazivati bilo gdje.” To je doista bila istina!

Umjesto da unajmljuju velike dvorane, dosjetljivi Istraživači Biblije obično su prikazivali dramu u prostorima koje su mogli koristiti besplatno, primjerice u školama, sudnicama, na željezničkim postajama, pa čak i u primaćim sobama velikih kuća. Projekcije su se često održavale i na otvorenom, a dijapozitivi bi se projicirali na veliku bijelu plahtu obješenu na zid staje. Anthony Hambuch napisao je: “Seljaci bi u voćnjacima napravili  gledalište tako što bi poslagali drvene trupce na koje su ljudi mogli sjesti i tako pratiti program.” Brat Hambuch i njegovi suradnici koristili su kamionet za prijevoz tehničke opreme i prtljage te opreme za logorovanje i kuhanje.

Ponekad bi dramu gledalo svega nekoliko ljudi, a ponekad i više stotina. U jednom američkom mjestancu koje je imalo samo 150 stanovnika održano je nekoliko projekcija drame, na koje je došlo ukupno 400 ljudi! U nekim drugim prilikama ljudi su pješačili po 8 kilometara u svakom smjeru kako bi pogledali dramu “Heureka”. U Švedskoj su se u kućici Charlotte Ahlberg okupili njeni susjedi kako bi poslušali dramu. Njih je uistinu dirnulo ono što su čuli. U jednom zabačenom rudarskom gradu u Australiji na projekciju drame došlo je oko 1 500 ljudi. U Stražarskoj kuli pisalo je da su u srednjim školama i na fakultetima “profesori, učenici i studenti bili oduševljeni dijapozitivima i divnim snimkama na našim gramofonskim pločama”. Drama “Heureka” naišla je na odličan odaziv i u mjestima koja su imala kinodvorane.

Drama “Heureka” pokazala se korisnom u provođenju “programa za povećanje broja razreda”, u sklopu kojeg su razredi Istraživača Biblije slali govornike u druga mjesta kako bi ondje osnivali nove razrede za proučavanje Biblije. Ne zna se koliko je ljudi pogledalo dramu “Heureka”. Mnoga su braća neprestano prikazivala tu dramu. No 1915. samo je 14 od 86 skupina objavitelja koji su prikazivali dramu redovito slalo izvještaje. Unatoč nepotpunim podacima u izvještaju objavljenom na kraju godine pisalo je da je dramu “Heureka” pogledalo odnosno poslušalo više od milijun ljudi. Otprilike 30 000 njih zatražilo je biblijsku literaturu.

Premda drama “Heureka” nije ostavila velik trag u svjetskoj povijesti, očito su je vidjeli milijuni ljudi od Argentine do Kariba, od Britanskih otoka do Južnoafričke Republike, od Indije do Australije. Mnogi od njih pronašli su biblijsku istinu — koja je puno vrednija od zlata — pa su slobodno mogli uzviknuti: “Heureka!”