NAKON što je porekao da poznaje Isusa, Petar je gorko plakao. Trebao je uložiti puno truda kako bi se duhovno oporavio. No Isus je želio da on jednog dana pomaže drugima. Zato mu je rekao: “Kad se vratiš, ojačaj braću svoju!” (Luka 22:32, 54-62). Petar je kasnije postao jedan od stupova kršćanske skupštine u 1. stoljeću (Gal. 2:9). Slično tome možda bi neka braća koja su nekad služila kao starješine mogla ponovno služiti u tom svojstvu te opet iskusiti radost koju čovjek osjeća kad u duhovnom pogledu jača svoje suvjernike.

Neki su prestali služiti kao nadglednici zbog toga što su bili razriješeni te službe, pa možda imaju osjećaj da je sav njihov trud bio uzaludan. Brat Julio * iz Južne Amerike služio je kao starješina više od 20 godina. On je rekao: “Pripremanje govora, posjećivanje braće i pastirska služba bili su sastavni dio mog života! Odjednom je sve to nestalo, pa je u mom životu nastala velika praznina. Za mene je to bilo vrlo teško razdoblje.” Julio danas opet služi kao starješina.

Učenik Jakov napisao je: “Smatrajte da se uistinu imate čemu radovati, braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama” (Jak. 1:2). Jakov je mislio na kušnje koje nas snalaze zbog progonstva i naše nesavršenosti. Naprimjer, u takvim se kušnjama možemo naći zbog sebičnih želja ili iskazivanja pristranosti (Jak. 1:14; 2:1; 4:1, 2, 11). Kad nas Jehova ukori i nametne nam neke stegovne mjere, to bi nas moglo jako zaboljeti (Hebr. 12:11). No to nas ne bi trebalo lišiti radosti.

Čak i ako smo bili razriješeni neke odgovorne službe u skupštini, još uvijek imamo priliku pokazati koliko je jaka naša vjera i koliko ljubimo Jehovu. Osim toga, možemo razmišljati o razlozima  zbog kojih smo služili kao nadglednici. Jesmo li tu službu vršili radi osobne koristi ili zato što ljubimo Boga te zato što smo uvjereni da skupština pripada njemu i da zaslužuje brižnu pastirsku skrb? (Djela 20:28-30). Braća koja i dalje radosno služe Bogu iako više nisu starješine pokazuju svima, pa tako i Sotoni, da iskreno ljube Jehovu.

Kad je kralj David bio ukoren zbog teških grijeha što ih je počinio, prihvatio je kaznu koju mu je Jehova odredio te su mu grijesi bili oprošteni. David je napisao: “Sretan je onaj kojemu je prijestup oprošten, kojemu je grijeh pokriven. Sretan je čovjek kojemu Jehova ne uračunava krivnju i u čijem srcu nema prijevare” (Psal. 32:1, 2). Stega koju je David primio pročistila ga je u duhovnom pogledu te je nakon toga sigurno bio bolji pastir Božjeg naroda.

Kad braća koja su nekad služila kao starješine ponovno dobiju tu službu, obično budu bolji pastiri nego što su to bili prije. Jedan takav starješina rekao je: “Sada bolje razumijem one koji su učinili neku pogrešku, pa im mogu bolje pomagati.” Jedan drugi starješina kazao je: “Sad još više cijenim to što mogu služiti braći.”

David je napisao da Jehova “neće za sva vremena greške tražiti” (Psal. 103:9). Stoga ne bismo smjeli misliti da Bog više nikad neće imati povjerenja u onoga tko je učinio neku ozbiljnu grešku. “Jako sam se razočarao u samoga sebe zbog onog što sam učinio”, kaže Ricardo, koji je bio razriješen svojih dužnosti nakon što je godinama služio kao starješina. “Dugo sam se osjećao nedoraslim za tu službu i to me sprečavalo da počnem ponovno služiti braći kao nadglednik. Nedostajalo mi je samopouzdanja, pa sam mislio da neću moći opravdati povjerenje svoje braće budem li ponovno postao starješina. No budući da jako volim pomagati drugima, vodio sam nekoliko biblijskih tečajeva te sam hrabrio braću u dvorani i surađivao s njima u službi propovijedanja. To mi je pomoglo da vratim samopouzdanje te sada opet služim kao starješina.”

Ako bi neki brat u sebi gajio ljutnju, to bi ga moglo spriječiti da ponovno počne služiti kao starješina. Stoga je puno bolje postupiti poput  Jehovinog sluge Davida, koji je morao pobjeći od ljubomornog kralja Šaula. David se nije htio osvetiti Šaulu, čak ni kad mu se ukazala prilika za to (1. Sam. 24:4-7; 26:8-12). Kad je Šaul poginuo u bici, David je tugovao zbog njegove smrti te je za njega i njegovog sina Jonatana rekao da su mu bili “ljubljeni i dragi” (2. Sam. 1:21-23). David nije u sebi gajio ljutnju.

Ako sebe smatraš žrtvom nesporazuma ili misliš da ti je nanesena nepravda, nemoj dopustiti da ljutnja utječe na tvoj način razmišljanja. Razmisli o primjeru brata Williama iz Velike Britanije. On je bio razriješen službe nakon što je oko 30 godina služio kao starješina. Zbog toga se naljutio na neke starješine. Što je Williamu pomoglo da pobijedi negativne osjećaje? “Snage mi je davalo čitanje knjige o Jobu”, rekao je William. “Razmišljao sam: Ako je Jehova pomogao Jobu da se pomiri sa svoja tri prijatelja, onda će sigurno i meni pomoći da se pomirim sa starješinama!” (Job 42:7-9).

Ako si sam odlučio prestati služiti kao pastir Božjeg stada, bilo bi dobro da razmisliš o tome zašto si donio takvu odluku. Jesi li bio previše opterećen zbog nekih osobnih problema? Je li ti nešto drugo u životu postalo važnije od te službe? Jesi li se bio obeshrabrio zbog tuđih mana i slabosti? Što god bio razlog zbog kojeg si prestao služiti kao starješina, imaj na umu da si kao nadglednik mogao u većoj mjeri pomagati drugima. Jačao si ih svojim govorima i hrabrio svojim dobrim primjerom te si im putem pastirskih posjeta pomagao da izdrže kušnje koje su ih snašle. Svojom vjernom službom radovao si Jehovino srce, a i sam si bio radostan (Izr. 27:11).

Jehova je već mnogima pomogao da opet osjete radost i da ponovno razviju želju za tim da u skupštini služe kao duhovni pastiri. Bez obzira na to jesi li sam prestao služiti kao starješina ili si bio razriješen te službe, možeš težiti za tim da ponovno služiš kao nadglednik (1. Tim. 3:1). Pavao se neprestano molio za to da se kršćani u Kolosima ispune dobrim poznavanjem Božje volje kako bi “živjeli životom dostojnim Jehove i tako mu potpuno ugodili” (Kol. 1:9, 10). Ako si dobio priliku ponovno služiti kao starješina, moli se Jehovi da ti podari snagu, strpljivost i radost. Budući da živimo u posljednjim danima, Božjem je narodu potrebna duhovna pomoć brižnih pastira. Možeš li i ti jačati svoju braću i želiš li to činiti?