SKUPINA mladih Jehovinih svjedoka odlučila je otići u kino pogledati jedan film. Mnogi njihovi vršnjaci iz škole rekli su da im se film jako svidio. Kad su došli u kino, vidjeli su da je na plakatima za taj film prikazano kojekakvo ubojito oružje te oskudno odjevene žene. Što će učiniti? Hoće li unatoč tome otići pogledati film?

Ovaj primjer pokazuje da se svi mi često suočavamo s odlukama koje mogu utjecati na našu duhovnost i na naš odnos s Jehovom — bilo pozitivno bilo negativno. Ponekad možda želiš nešto učiniti, no kad malo bolje razmisliš o tome, predomisliš se. Znači li to da si neodlučan? Je li ponekad dobro promijeniti mišljenje?

Naša ljubav prema Jehovi potaknula nas je na to da mu predamo svoj život i krstimo se. Od sveg mu srca želimo ostati vjerni. No naš neprijatelj Sotona Đavo uporno nas pokušava navesti na to da okrenemo leđa Bogu (Otkr. 12:17). Mi smo odlučili služiti Jehovi i držati njegove zapovijedi. Doista bi bilo žalosno kad bismo promijenili mišljenje u vezi sa svojim predanjem Jehovi! Zbog toga bismo mogli izgubiti život.

Prije više od 2 600 godina babilonski kralj Nebukadnezar podignuo je ogroman zlatni lik te je zapovjedio svim svojim dostojanstvenicima da padnu ničice i poklone mu se. Zaprijetio je da će svatko tko to ne učini biti bačen u “peć ognjenu”. Trojica vjernih Jehovinih slugu — Šadrak, Mešak i Abednego — nisu htjela poslušati tu kraljevu zapovijed. Budući da su odbili pokloniti se zlatnom liku, bili su bačeni u užarenu peć. Premda je Jehova na kraju učinio čudo i izbavio ih, oni su ipak bili spremniji izložiti svoj život smrtnoj opasnosti nego odustati od svoje odluke da služe Bogu (Dan. 3:1-27).

 Prorok Danijel kasnije se našao u sličnoj situaciji. Znao je da će biti bačen u lavlju jamu ako ga drugi vide da se moli Jehovi. No on mu se unatoč tome nastavio moliti triput dnevno. Taj prorok nije htio prestati štovati pravog Boga. Zato ga je on izbavio “iz šapa lavljih” (Dan. 6:1-27).

Božji sluge koji žive u današnje vrijeme također se drže obećanja koje su dali Jehovi kad su mu se predali. U jednoj školi u Africi skupina učenika koji su Jehovini svjedoci nije htjela iskazati štovanje državnom simbolu svoje zemlje. Školska uprava zaprijetila im je da će biti izbačeni iz škole ako to ne učine. Ubrzo potom u njihov je grad došao ministar obrazovanja te je razgovarao s nekima od te mlade braće i sestara. Oni su mu pristojno, ali hrabro objasnili svoj stav. Otad im više nitko ne stvara probleme. Naša mlada braća i sestre sada mogu ići u školu, a da ih nitko ne prisiljava da učine nešto čime bi narušili svoj odnos s Jehovom.

Uzmimo za primjer i Josepha, čija je supruga oboljela od raka i nakon kratkog vremena umrla. Josephova rodbina poštovala je njegove želje u vezi s organizacijom pogreba. No rodbina njegove supruge nije u istini, pa su neki rođaci htjeli da u pogreb budu uključeni neki vjerski obredi koje Bog ne odobrava. Joseph kaže: “Budući da nisam htio pristati na to, pokušali su utjecati na moju djecu, no ni ona se nisu dala pokolebati. Osim toga, rođaci su htjeli održati bdjenje u našem domu, kao što je to običaj u našem kraju. Rekao sam im da im ne mogu zabraniti da negdje održe bdjenje ako to jako žele, ali da im ne mogu dopustiti da to učine pod mojim krovom. Oni su znali da bi se održavanje bdjenja kosilo s mojim vjerovanjima i vjerovanjima moje pokojne supruge, pa su ga nakon poduže rasprave održali na jednom drugom mjestu.

Tijekom tog teškog i bolnog razdoblja usrdno sam molio Jehovu da nam pomogne kako ne bismo prekršili njegove zapovijedi. On je čuo moje molitve te nam je dao snage, pa nismo podlegnuli pritisku i pogazili svoja uvjerenja.” Joseph i njegova djeca čvrsto su odlučili da neće mijenjati svoje mišljenje kad je u pitanju poslušnost Jehovi.

Nedugo nakon Pashe 32. godine jedna je Sirofeničanka prišla Isusu Kristu dok se on nalazio u okolici grada Sidona. Počela ga je salijetati molbama da istjera demona iz njene kćeri. Isus joj isprva ništa nije odgovarao. Svojim je učenicima rekao: “Nisam poslan nikome osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Budući da je žena bila uporna, Isus joj je kazao: “Nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” Pokazavši veliku vjeru, ona mu je odvratila: “Da, Gospodine, ali psići ipak jedu od mrvica koje padaju sa stola njihovih gospodara.” Kad je to čuo, Isus je udovoljio njenoj molbi i izliječio joj kćer (Mat. 15:21-28).

Isus je u toj situaciji bio spreman promijeniti mišljenje kad je uvidio da ima temelja za to, čime je postupio po uzoru na Jehovu. Naprimjer, Bog je želio istrijebiti Izraelce nakon što su načinili zlatno tele. No kad ga je Mojsije počeo preklinjati neka ih poštedi, bio je spreman promijeniti mišljenje (2. Mojs. 32:7-14).

Apostol Pavao ugledao se na Jehovu i Isusa. Jedno vrijeme nije smatrao uputnim voditi Ivana Marka sa sobom na misionarska putovanja jer je on tijekom prvog misionarskog putovanja bio napustio Pavla i Barnabu. No Pavao je kasnije, po svemu sudeći, uvidio da je Marko postao zreo i odgovoran kršćanin te da bi mu zbog toga mogao biti od velike koristi u službi. Stoga je napisao Timoteju: “Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom,  jer mi je koristan za službu” (2. Tim. 4:11).

A kako je s nama? Budemo li se ugledali na svog nebeskog Oca, koji je milostiv, strpljiv i pun ljubavi, možda ćemo ponekad zaključiti da imamo razloga promijeniti mišljenje. Za razliku od Jehove i Isusa, mi smo nesavršeni, pa ne možemo uvijek objektivno sagledati neku situaciju. Ne bismo li stoga, naprimjer, mogli promijeniti svoje mišljenje o drugima kad bolje razumijemo što ih je potaknulo da nešto kažu ili učine?

Ponekad je dobro promijeniti mišljenje i kad je u pitanju naš stav prema teokratskim ciljevima. Neke osobe koje proučavaju Bibliju i već neko vrijeme dolaze na skupštinske sastanke možda oklijevaju krstiti se. Neki objavitelji možda se ustručavaju započeti s pionirskom službom iako im okolnosti to dopuštaju. A neka braća možda ne pokazuju veliku želju za preuzimanjem dodatnih odgovornosti u skupštini (1. Tim. 3:1). Prepoznaješ li se u nekoj od tih situacija? Jehova te s ljubavlju potiče da ostvariš takve duhovne ciljeve. Zašto onda ne bi promijenio svoj način razmišljanja i osjetio radost koju donosi služenje Bogu i bližnjima?

Govoreći o svojoj betelskoj službi u jednoj afričkoj zemlji, naša sestra Ella kaže: “Kad sam došla u Betel, nisam bila sigurna hoću li dugo ostati ondje. Svom sam dušom željela služiti Jehovi, ali bila sam jako vezana za svoju obitelj. U početku mi je jako nedostajala! No moja me cimerica ohrabrila i potaknula da ustrajem u svojoj službi, pa sam odlučila ostati. U Betelu sam već deset godina i želim ovdje služiti svojoj braći i sestrama dokle god to budem mogla.”

Sjećaš li se što se dogodilo Kajinu kad se zbog ljubomore žestoko razgnjevio na svog brata? Bog je tom mrzovoljnom čovjeku rekao da će mu ponovno “biti mio” ako jednostavno počne činiti dobro. Potaknuo je Kajina da obuzda gnjev, upozorivši ga da “grijeh vreba na vratima”. Kajin je mogao promijeniti svoj stav i predomisliti se, no umjesto toga oglušio se na Božji savjet. Nažalost, ubio je svog brata i tako postao prvi ubojica u ljudskoj povijesti! (1. Mojs. 4:2-8).

Uzmimo za primjer i kralja Uziju. On je isprva činio ono što je ispravno u Jehovinim očima te je neprestano tražio Boga. Nažalost, Uzija se uzoholio, čime je ozbiljno narušio svoj odnos s Bogom. Iako nije bio svećenik, ušao je u hram kako bi prinio kad. Je li promijenio odluku kad su ga svećenici upozorili da ne smije činiti takvo što? Nije. Uzija se razgnjevio te se oglušio na njihovo upozorenje. Zato ga je Jehova udario gubom (2. Ljet. 26:3-5, 16-20).

Da, u nekim situacijama pod svaku cijenu trebamo promijeniti mišljenje. Navedimo jedan primjer iz našeg vremena koji to potvrđuje. Joachim se krstio 1955, no 1978. bio je isključen. Nakon više od 20 godina pokajao se za ono što je učinio te je bio ponovno primljen u skupštinu. Nedavno ga je jedan starješina upitao zašto je toliko dugo čekao prije nego što je zamolio da bude ponovno primljen. Joachim mu je odgovorio: “Bio sam ponosan i pun ljutnje. Žao mi je što sam tako dugo čekao. Dok sam bio isključen, cijelo sam vrijeme znao da Jehovini svjedoci naučavaju istinu.” On je trebao promijeniti svoj stav i pokajati se.

Ponekad se možemo naći u situaciji u kojoj trebamo promijeniti svoje mišljenje i svoj način postupanja. Budimo spremni to učiniti jer ćemo tako steći Jehovinu naklonost (Psal. 34:8).