1, 2. Na koji način pripadnici Božjeg naroda, i mladi i stari, trebaju služiti Bogu?

AKO si mlad, budi uvjeren da si važan član zemaljskog dijela Jehovine organizacije. U mnogim zemljama velik broj novokrštenih objavitelja mlade su osobe. Jako je ohrabrujuće što toliko mnogo mladih želi slaviti Jehovu te se stoga pridružuje redovima njegovih slugu!

² Voliš li se družiti s drugim mladima? Sasvim sigurno! Lijepo je provoditi vrijeme u ugodnom društvu svojih vršnjaka. No Bog želi da mu pripadnici njegovog naroda služe složno i ujedinjeno, bez obzira na godine, nacionalnu pripadnost ili društveni položaj. Apostol Pavao napisao je da Bog “želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:3, 4). U Otkrivenju 7:9 zapisano je da Božji sluge dolaze iz “svakoga naroda i plemena i puka i jezika”.

3, 4. (a) Kakav stav danas imaju mnogi mladi? (b) S čime je Pavao u Efežanima 4:25 usporedio članove skupštine i na što ukazuju te riječi?

³ Između mladih koji služe Jehovi i mladih koji su dio ovoga svijeta doista je velika razlika! Mnogi mladi koji ne služe Jehovi misle samo na sebe i u životu im je najvažnije dobiti ono što žele. Neki psiholozi kažu da su mladi danas sebičniji nego ikad u povijesti. Oni svojim načinom izražavanja i odijevanja  pokazuju prezir prema starijima te ih smatraju zaostalima.

⁴ Takav je stav vrlo raširen u svijetu. Zato mladi Jehovini sluge znaju da trebaju uložiti puno truda kako ne bi poprimili stavove ovoga svijeta, nego kako bi usvojili Božji način razmišljanja. Čak i u 1. stoljeću Pavao je smatrao neophodnim upozoriti suvjernike da ne smiju ponovno usvojiti “duh”, odnosno način razmišljanja, “koji sada djeluje u sinovima neposlušnim”, a koji je nekad djelovao i u njima samima. (Pročitaj Efežanima 2:1-3.) Mladi koji su svjesni toga da se moraju čuvati duha svijeta te da trebaju složno surađivati sa svom svojom braćom i sestrama zaslužuju svaku pohvalu. Oni znaju da smo svi mi, prema Pavlovim riječima, “udovi koji pripadaju jedni drugima” (Efež. 4:25). Kako se bliži kraj ovog starog svijeta, sve je važnije da jedni s drugima složno surađujemo. Razmotrimo neke biblijske primjere koji nam mogu pomoći da uvidimo zašto trebamo biti složni i ujedinjeni.

5, 6. Što možemo naučiti od Lota i njegovih kćeri?

⁵ Jehova je u prošlosti spremno štitio svoje sluge kad su oni složno pomagali jedni drugima u teškim vremenima. Današnji Božji sluge, i mladi i stari, mogu puno naučiti iz biblijskih izvještaja koji govore o tome. Uzmimo za primjer Lota.

⁶ Lot i njegova obitelj našli su se u opasnosti jer je Jehova odlučio uništiti Sodomu, grad u kojem su živjeli. Božji anđeli poticali su Lota da ode iz grada i potraži utočište u brdima, govoreći mu: “Bježi da spasiš dušu!” (1. Mojs. 19:12-22). Lot i njegove dvije kćeri poslušali su sve što su im anđeli rekli u vezi s odlaskom iz grada. Nažalost, drugi članovi njihove obitelji nisu to učinili. Mladići za koje su Lotove kćeri bile zaručene nisu ozbiljno shvatili Lota. U njihovim je očima taj stariji čovjek “ispao kao da zbija šalu”. No to ih je koštalo života (1. Mojs. 19:14). Uništenje su preživjeli samo Lot i njegove kćeri jer su bili poslušni Bogu i ostali složni.

7. Kako je Jehova pomogao Izraelcima i tuđincima koji su zajedno izašli iz Egipta?

⁷ Razmotrimo još jedan primjer. Kad su Izraelci izlazili iz Egipta, nisu se podijelili u manje skupine i onda krenuli svatko svojim putem. Isto tako, kad je Mojsije “pružio ruku nad morem” te je Jehova razdvojio vode Crvenog mora, Mojsije nije prešao na drugu obalu sam ili u pratnji nekolicine Izraelaca. Pod Jehovinom zaštitom cijeli je narod po suhom prošao posred mora (2. Mojs. 14:21, 22, 29, 30). Izraelci su bili ujedinjeni, a pratilo ih je “mnoštvo drugih ljudi” (2. Mojs. 12:38). Teško je i zamisliti da bi se u toj situaciji neki pojedinci, naprimjer nekolicina mladih, odvojili od ostalih i krenuli svojim putem prema Obećanoj zemlji misleći da je to bolji put od onog kojim idu svi ostali. Ne bi li bilo nerazumno odvojiti se od Božjeg naroda i ostati bez Jehovine zaštite? (1. Kor. 10:1).

8. Kako su pripadnici Božjeg naroda u vrijeme Jošafata pokazali jedinstvo?

⁸ U danima kralja Jošafata Božji narod suočio se s napadom moćne vojske — na njega je krenulo “veliko mnoštvo” neprijatelja iz okolnih krajeva (2. Ljet. 20:1, 2). Božji sluge dobro su postupili jer nisu pokušali sami poraziti neprijatelje, nego su se obratili Jehovi za pomoć. (Pročitaj 2. Ljetopisa 20:3, 4.) Vrijedno je zapaziti da su to učinili zajednički, a ne svaki onako kako mu se činilo prikladnim. Biblija kaže: “Svi su sinovi Judini sve vrijeme stajali pred Jehovom, s malom djecom, ženama i sinovima” (2. Ljet. 20:13). Svi Judejci, i mladi i stari, držali su se zajedno i s pouzdanjem u Jehovu poslušali su njegove upute, a on ih je zaštitio od njihovih neprijatelja (2. Ljet. 20:20-27). Nije li to  izvrstan primjer koji pokazuje kako se Božji narod treba nositi s nevoljama?

9. Što možemo naučiti od prvih kršćana?

⁹ I prvi kršćani bili su poznati po slozi i jedinstvu. Naprimjer, nakon što je mnogo Židova i obraćenika na židovsku vjeru prihvatilo kršćanstvo, svi su se oni posvetili “apostolskom učenju, dijelili su među sobom sve što su imali, zajedno su jeli i ustrajno se molili” (Djela 2:42). Njihovo je jedinstvo naročito došlo do izražaja u vrijeme progonstva, kad su najviše trebali jedni druge (Djela 4:23, 24). Slažeš li se s tim da je u teškim vremenima izuzetno važno da Božji sluge budu složni i ujedinjeni?

10. Kada će biti naročito važno da budemo složni?

¹⁰ Približava se jedno od najmračnijih razdoblja u povijesti čovječanstva. Prorok Joel opisao je to razdoblje kao “dan tame i mraka” (Joel 2:1, 2; Sef. 1:14). Kada dođe taj dan, pripadnici Božjeg naroda morat će biti složniji nego ikad prije. Imajmo na umu da je Isus rekao: “Svako kraljevstvo koje je u sebi razdijeljeno propadne” (Mat. 12:25).

11. Što Božji narod može iz Psalma 122:3, 4 naučiti o jedinstvu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

¹¹ Za vrijeme burnog razdoblja tijekom kojeg će ovaj svijet doći svome kraju morat ćemo biti istinski složni i ujedinjeni. Duhovno jedinstvo koje će trebati vladati među nama moglo bi se usporediti s time kako su u drevno doba bile raspoređene kuće u Jeruzalemu. One su jedne drugima bile toliko blizu da je psalmist Jeruzalem nazvao gradom koji je “sav u jedno sastavljen”. Zbog toga su stanovnici Jeruzalema lako mogli jedni drugima priskočiti u pomoć i međusobno se štititi. Blizina tih kuća u Jeruzalemu možda je podsjetila psalmista na duhovno jedinstvo cijelog izraelskog naroda koje je dolazilo do izražaja kad bi se god sva “plemena Jahova” okupila kako bi slavila Boga. (Pročitaj Psalam 122:3, 4.) I danas pripadnici Jehovinog naroda trebaju biti složni i ujedinjeni, a to će biti potrebno i u teškim vremenima koja dolaze.

12. Što će nam pomoći da preživimo napad na Božji narod?

¹² Zašto će tada biti toliko važno da budemo složni i ujedinjeni? U 38. poglavlju Ezekijelove knjige prorečeno je da će “Gog iz zemlje Magoga” napasti Božji narod. Tada nećemo smjeti dopustiti da išta izazove razdor među nama. Sigurno nam neće pasti na pamet da zatražimo pomoć od Sotoninog svijeta. Umjesto toga bit ćemo blisko povezani sa svojom braćom. Naravno, mi nećemo preživjeti samo zato što smo dio neke grupe. Jehova i njegov Sin izbavit će od uništenja one koji budu prizivali Jehovino ime, to jest one koji se budu uzdali u Jehovu i slušali ga u svemu (Joel 2:32; Mat. 28:20). No je li razumno zaključiti da će biti spašeni oni koji ne ostanu ujedinjeni s Božjim ovcama, to jest oni koji se odvoje od stada i krenu svojim putem? (Mih. 2:12).

13. Što bogobojazni mladi mogu naučiti iz primjera koje smo dosad razmotrili?

¹³ Dakle, nije li jasno da ne bi bilo mudro ugledati se na mlade koji se izoliraju od drugih i povlače u svoj svijet? Bliži se vrijeme kad ćemo svi mi — i mladi i stari — doista trebati jedni druge! Zato bismo već sada trebali učiti surađivati s drugima i izgrađivati jedinstvo, koje će nam u skoroj budućnosti biti od životne važnosti.

14, 15. (a) S kojom svrhom Jehova danas poučava i mlade i stare? (b) Kako nas Jehova potiče da budemo složni?

¹⁴ Jehova nam pomaže da mu služimo “rame uz rame” (Sef. 3:8, 9, bilješka). On nas poučava kako bismo bili spremni za  ono što nas čeka u budućnosti, kad on u potpunosti ostvari svoj naum. Što nas to čeka? Jehovin je naum “da se sve ponovno sastavi u Kristu”. (Pročitaj Efežanima 1:9, 10.) On namjerava ujediniti sva svoja razumom obdarena stvorenja u cijelom svemiru, a njegov naum sigurno će se ispuniti. Pomaže li ti to da kao mlada osoba uvidiš koliko je važno biti blisko povezan s Jehovinom organizacijom i složno surađivati s njom?

¹⁵ Jehova nas uči da već danas budemo složni kako bismo i u novom svijetu vječno živjeli u slozi i jedinstvu. Putem svoje Riječi on nas neprestano potiče da se brinemo jedni za druge i pobuđuje nas: “Srdačno ljubite jedni druge”, “Tješite jedni druge” i “Izgrađujte jedni druge” (Rim. 12:10; 1. Sol. 4:18; 5:11; 1. Kor. 12:25). Jehova zna da nam zbog naše nesavršenosti ponekad nije lako složno surađivati s drugima. Zato nam savjetuje da gradimo jedinstvo “spremno opraštajući jedni drugima” (Efež. 4:32).

16, 17. (a) Koji je jedan od razloga zbog kojih održavamo sastanke? (b) Što mladi mogu naučiti iz primjera koji je Isus pružio kad je imao 12 godina?

¹⁶ Jehova nam i putem naših sastanaka pomaže da učimo biti složni. Puno puta pročitali smo savjet koji je zapisan u Hebrejima 10:24, 25. Jedan od razloga zbog kojih održavamo sastanke jasno je naveden u riječima: “Razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela.” No vrijedno je zapaziti da sastanci služe i tome da “hrabrimo jedni druge, tim više što [vidimo] da se približava dan”.

¹⁷ Isus je kao dječak pružio dobar primjer svim mladima time što je pokazao veliko cijenjenje prema sastancima Jehovinog naroda. Kad je imao 12 godina, otišao je sa svojim roditeljima na jedan veliki skup kako bi slavio Jehovu. U jednom trenutku roditelji ga nisu mogli pronaći. Je li Isus otišao družiti se sa svojim vršnjacima? Nije. Josip i Marija našli su ga u hramu kako s vjerskim učiteljima razgovara o duhovnim temama (Luka 2:45-47).

18. Kako putem molitve možemo graditi jedinstvo?

¹⁸ Dakle, jedinstvo u skupštini možemo graditi tako da jedni drugima pokazujemo ljubav i hrabrimo se na sastancima. No to možemo činiti na još jedan način — tako da se molimo za druge. Ako u molitvi konkretno spominjemo potrebe naše braće i molimo Jehovu da im  pomogne, to nas potiče da u još većoj mjeri pokazujemo kako nam je stalo do njih. To nije nešto što mogu odnosno trebaju činiti samo odrasli kršćani. Nastojiš li kao mlada osoba zbližiti se sa svojom duhovnom obitelji na spomenute načine? Budeš li tako postupao, to će ti pomoći da budeš odvojen od ovog starog svijeta kad ga snađe propast.

19-21. (a) Kako Jehovini sluge pokazuju da su “udovi koji pripadaju jedni drugima” i koja iskustva to potvrđuju? (b) Što možemo naučiti iz iskustava koja pokazuju kako su braća pomagala jedna drugima nakon prirodnih katastrofa?

¹⁹ Jehovin narod već danas živi u skladu s načelom zapisanim u Rimljanima 12:5, koje glasi: “Udovi smo jedni drugima.” To posebno dolazi do izražaja kad neki kraj zahvati kakva prirodna katastrofa. U prosincu 2011. tropska oluja uzrokovala je velike poplave na filipinskom otoku Mindanau. Preko noći bilo je poplavljeno više od 40 000 kuća, među kojima su bile i kuće mnoge naše braće. No braća iz podružnice na Filipinima izvijestila su da su “braća iz drugih krajeva počela slati pomoć čak i prije nego što su bili formirani odbori za elementarne nepogode”.

²⁰ Slično tome kad je istočni dio Japana pogodio snažan tsunami koji je nastao uslijed velikog potresa, mnoga braća i sestre pretrpjela su znatnu materijalnu štetu. Neki su ostali bez igdje ičega. Yoshiko, koja je ostala bez svog doma, živjela je oko 40 kilometara od naše dvorane. Ona je rekla: “Iznenadili smo se kad smo vidjeli da su dan nakon potresa pokrajinski nadglednik i još jedan brat došli ovamo kako bi nas pronašli.” Sa širokim osmijehom na licu dodala je: “Jako cijenimo to što se skupština pobrinula da naše duhovne potrebe budu tako dobro zbrinute. Osim toga, poslali su nam kapute, cipele, torbe i pidžame.” Jedan brat koji je služio u odboru za elementarne nepogode rekao je: “Braća iz cijelog Japana radila su kao jedan, zdušno pomažući jedni drugima. U pomoć su nam priskočila čak i braća iz SAD-a. Kad su ih upitali zašto su odlučili prevaliti toliki put, rekli su: ‘Mi smo u jedinstvu sa svojom braćom u Japanu, a njima je potrebna pomoć.’” Nisi li ponosan na to što pripadaš organizaciji koja se toliko brine za svoje članove? Budi uvjeren da je Jehova jako sretan kad vidi kakvo jedinstvo vlada među nama.

²¹ Budemo li se već danas trudili promicati jedinstvo, to će nam pomoći da se složno suočimo s poteškoćama koje će nas vjerojatno sve više snalaziti dok se ovaj zli svijet bude bližio svom kraju. Čak i ako izgubimo kontakt s braćom u drugim dijelovima svijeta, bit ćemo ujedinjeni s braćom koja žive u našoj blizini. Sestra Fumiko iz Japana, koja je preživjela nalet tajfuna, kaže: “Kraj je vrlo blizu. Trebamo i dalje pomagati svojim suvjernicima i radosno čekati da dođe novi svijet, u kojem neće biti nikakvih katastrofa.”

22. Kako će nam jedinstvo pomoći u vremenima koja dolaze?

²² Mladi i stari koji se već danas trude graditi jedinstvo zapravo se pripremaju za preživljavanje uništenja ovog zlog, razjedinjenog svijeta. Bog će, kao i u prošlim vremenima, izbaviti svoj narod (Iza. 52:9, 10). Uvijek imaj na umu da se i ti možeš naći među onima koji će biti izbavljeni ako se budeš trudio biti dio Božjeg ujedinjenog naroda. Da bismo se našli među preživjelima, trebamo ujedno cijeniti blagoslove koje smo već dobili. Tu ćemo temu razmotriti u idućem članku.