Vjerno i odano podupirimo Božje Kraljevstvo
Oni nisu dio svijeta (IVAN 17:16)
1, 2. (a) Zašto je važno da kršćani budu vjerni i odani Bogu te da budu neutralni u sukobima ovog svijeta? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Prema čemu mnogi ljudi osjećaju privrženost i do čega to može dovesti?
PRAVI kršćani trebaju paziti na to da uvijek budu neutralni, a ne samo u vrijeme rata. Zašto je to potrebno? Zato što su svi oni prilikom predanja Bogu obećali Jehovi da će ga ljubiti i biti mu vjerni i poslušni (1. Ivan. 5:3). Božjih pravednih načela trebamo se držati bez obzira na to koje smo nacionalnosti, gdje živimo ili iz kakve sredine potječemo. Vjernost i odanost Jehovi i njegovom Kraljevstvu trebaju nam biti važnije od bilo čega drugog (Mat. 6:33). Stoga kršćani ne smiju imati nikakve veze sa sukobima i sporovima ovog svijeta (Iza. 2:4; pročitaj Ivana 17:11, 15, 16).
2 Mnogi ljudi koji ne dijele naša vjerska uvjerenja osjećaju veliku privrženost prema svojoj domovini, narodu, kraju, kulturi, pa čak i prema reprezentaciji svoje zemlje. Nažalost, takvi osjećaji potiču ljude na to da se nadmeću s drugima te među njima stvaraju osjećaj rivalstva, a u ekstremnim situacijama dovode do krvoprolića i genocida. Iako mi ne sudjelujemo 1. Mojs. 1:27; 5. Mojs. 32:4). Kako reagiramo kad se takvo što dogodi? U takvim situacijama lako bi se moglo dogoditi da zauzmemo određenu stranu u nekom pitanju oko kojeg se spore ljudi iz svijeta.
u sukobima ovog svijeta, oni mogu utjecati na nas i na članove naše obitelji. Budući da je Bog u nas usadio osjećaj za pravdu, odluke koje ljudske vlasti donose mogu povrijediti naš osjećaj za ono što je ispravno i pošteno (3, 4. (a) Zašto su kršćani neutralni u sukobima ovog svijeta? (b) O čemu će biti riječi u ovom članku?
3 Državne vlasti ponekad na građane vrše pritisak da sudjeluju u političkim sukobima i u ratovima. No pravi kršćani ne popuštaju pod takvim pritiscima. Mi ne sudjelujemo u političkim previranjima ovog svijeta i ne uzimamo oružje u ruke (Mat. 26:52). Ne dopuštamo da nas drugi navedu na to da neki dio Sotoninog svijeta uzdižemo iznad drugoga (2. Kor. 2:11). Mi nismo dio svijeta i zato ne sudjelujemo u njegovim sukobima. (Pročitaj Ivana 15:18, 19.)
4 No budući da smo nesavršeni, neki od nas možda se još uvijek bore s negativnim osjećajima koji stvaraju razdor među ljudima (Jer. 17:9; Efež. 4:22-24). Stoga ćemo se u ovom članku osvrnuti na neka načela koja nam mogu pomoći da pobijedimo takve osjećaje. Članak će nam pomoći i da uvidimo kako možemo svoj um i savjest oblikovati tako da ispravno reagiraju kad se naša odanost Božjem Kraljevstvu nađe na kušnji.
ZAŠTO U SPOROVIMA OVOG SVIJETA NE STAJEMO NI NA ČIJU STRANU
5, 6. Kako je Isus gledao na razlike u društvu u kojem je živio i zašto je imao takav stav?
5 Ako u nekoj situaciji nisi siguran kako bi trebao postupiti, upitaj se: Što bi Isus učinio? U zemlji u kojoj je Isus živio bilo je ljudi iz raznih krajeva — Judeje, Galileje, Samarije i drugih. Biblijski izvještaji pokazuju da su među ljudima iz tih krajeva vladali zategnuti odnosi (Ivan 4:9). Takvi odnosi vladali su i između farizeja i saduceja (Djela 23:6-9), između naroda i poreznika (Mat. 9:11) te između onih koji su završili rabinske škole i običnog puka (Ivan 7:49). U 1. stoljeću Izraelom su vladali Rimljani, koje Izraelci nisu mogli smisliti. Isus je branio istinu o Bogu i bio je svjestan toga da “spasenje dolazi od Židovâ”, ali nikad nije poticao svoje učenike da sebe smatraju boljima od drugih ljudi zato što pripadaju Božjem izabranom narodu (Ivan 4:22). Naprotiv, poticao ih je da ljube sve ljude i da ih smatraju svojim bližnjima (Luka 10:27).
6 Zašto Isus nije usvojio predrasude koje su mnogi Židovi gajili? Zato što ni on ni njegov Otac ne staju ni na čiju stranu u sporovima ovog svijeta. Kad je Jehova preko svog Sina stvorio muškarca i ženu, htio je da oni cijelu Zemlju napune svojim potomcima (1. Mojs. 1:27, 28). Bog je stvorio ljude tako da od njih mogu poteći različite rase. Ni Jehova ni Isus ne smatraju da je bilo koja rasa, narod ili jezik bolji od drugih (Djela 10:34, 35; Otkr. 7:9, 13, 14). Oni su savršen uzor i stoga se u njih trebamo ugledati (Mat. 5:43-48).
7, 8. (a) U kojem spornom pitanju trebamo stati na nečiju stranu? (b) Čega kršćani moraju biti svjesni kad je riječ o rješavanju društvenih i političkih problema?
7 No u jednom spornom pitanju ipak moramo stati na nečiju stranu, a to je pitanje tko ima pravo biti vrhovni vladar. Ono se pojavilo u Edenu kad je Sotona optužio Boga da je loš vladar. Stoga svi ljudi moraju pokazati koga smatraju boljim vladarem — Jehovu ili Sotonu. Pokazuješ li ti da si na 1. Mojs. 3:4, 5).
Jehovinoj strani tako što postupaš u skladu s njegovim zapovijedima i načelima ili živiš po svome? Jesi li svjestan toga da samo Božje Kraljevstvo može riješiti ljudske probleme ili smatraš da čovjek može sam upravljati svojim koracima? (8 O tvom odgovoru na ta pitanja ovisi kako ćeš reagirati kad te ljudi upitaju za mišljenje o nekoj spornoj temi. Političari, aktivisti i pripadnici raznih organizacija već dugo nastoje naći rješenje za probleme koji postoje u ljudskom društvu. Neki to čine iz čistih motiva i u dobroj namjeri. Ipak, kršćani su svjesni toga da samo Božje Kraljevstvo može riješiti probleme čovječanstva i odstraniti svu nepravdu. Stoga rješavanje tih problema trebamo prepustiti Jehovi u ruke. Osim toga, ako bi svaki kršćanin zagovarao rješenje koje smatra najboljim, ne bi li u našim skupštinama brzo došlo do podjela?
9. Koji se problem u 1. stoljeću pojavio u korintskoj skupštini i na što je Pavao potaknuo svoje suvjernike?
9 Obratimo pažnju na problem koji se u 1. stoljeću pojavio u korintskoj skupštini. Neki su pojedinci stvarali podjele u skupštini govoreći: “‘Ja sam Pavlov.’ ‘Ja sam Apolonov.’ ‘Ja Petrov.’ ‘Ja Kristov.’” Koji god bio razlog njihovom ponašanju, apostol Pavao bio je ogorčen zbog toga. “Zar je Krist razdijeljen?”, upitao ih je (1. Kor. 1:11-13, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost). Kako se moglo iskorijeniti takvo razmišljanje koje dovodi do razdora? Pavao je rekao svojim suvjernicima: “Potičem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja” (1. Kor. 1:10). Ni danas u kršćanskoj skupštini ne smije biti nikakvih podjela. (Pročitaj Rimljanima 16:17, 18.)
10. Kako je Pavao objasnio da kršćani trebaju biti neutralni u sporovima ovog svijeta?
10 Pavao je potaknuo pomazane kršćane da se usredotoče na svoje građanstvo na nebesima, a ne na ono što je zemaljsko (Filip. 3:17-20). * Trebali su se ponašati kao poslanici koji zastupaju Krista. Ljudi koji kao poslanici žive u stranoj zemlji ne miješaju se u tamošnja politička zbivanja. Oni odano služe svojoj zemlji (2. Kor. 5:20). I kršćani koji se nadaju vječnom životu na Zemlji podanici su Božjeg Kraljevstva. Stoga ni oni ne smiju podržavati nijednu stranu u sporovima ovog svijeta.
UČI BITI ODAN JEHOVI
11, 12. (a) Zašto kršćanima ponekad može biti teško sačuvati neutralnost i ostati odanima Jehovi? (b) S kojim se problemom suočila jedna naša sestra i kako ga je riješila?
11 U većini dijelova svijeta ljudi osjećaju posebnu privrženost prema pripadnicima svog naroda jer ih s njima veže zajednička povijest, kultura i jezik. Mnogi su ponosni na svoju pripadnost određenom narodu. Budući da smo okruženi takvim ljudima, trebamo oblikovati svoj um i svoju savjest kako bismo ispravno reagirali kad se naša neutralnost nađe na kušnji. Kako to možemo činiti?
12 Razmotrimo iskustvo naše sestre Mirjete, * koja živi u jednoj od zemalja na jugoistoku Europe. Nju su odmalena učili da mrzi pripadnike jednog drugog naroda. Kad je saznala da je Jehova nepristran te da Sotona potiče ljude da mrze pripadnike drugih naroda, jako se trudila odbaciti svoje nacionalističke nazore. No kad je u njenom kraju došlo do međunacionalnih sukoba, u njoj su se opet pojavili stari osjećaji netrpeljivosti, pa joj je bilo teško propovijedati pripadnicima tog drugog naroda. Međutim, Mirjeta je uvidjela da ne može naprosto očekivati da će ti nezdravi osjećaji nestati sami od sebe. Usrdno je molila Jehovu za pomoć kako bi pobijedila netrpeljivost i kako bi započela s pionirskom službom. Mirjeta kaže: “Shvatila sam da mi je najviše pomoglo to što sam se usredotočila na službu propovijedanja. U službi nastojim oponašati Jehovu, koji je pun ljubavi, pa su moji negativni osjećaji s vremenom iščeznuli.”
13. (a) Zbog čega se jedna naša sestra neugodno osjećala, no kako je reagirala? (b) Što možemo naučiti iz Zoilinog iskustva?
13 Razmotrimo još jedno iskustvo. Sestra Zoila porijeklom je iz Meksika, a živi u jednoj europskoj zemlji. Ona je čula kako su neka braća koja potječu iz Južne Amerike izrekla neke netaktične i uvredljive primjedbe o njenoj domovini te o tamošnjim običajima i glazbi. Kako bi ti reagirao da si bio na njenom mjestu? Zoila se neugodno osjećala zbog takvih komentara, što je sasvim razumljivo. No dobro je postupila jer se obratila Jehovi za pomoć kako bi suzbila negativne osjećaje koji su joj se pojavili u srcu. Moramo biti svjesni toga da je nekoj braći i sestrama još uvijek teško obuzdati osjećaje kad čuju negativne primjedbe na račun svoje zemlje ili kraja. Nipošto ne bismo smjeli svojim riječima ili postupcima ni omalovažavati ni uzdizati neku rasu ili naciju. Mi ne smijemo ni na koji način stvarati podjele među svojom braćom, a ni među drugim ljudima (Rim. 14:19; 2. Kor. 6:3).
14. Što nam može pomoći da usvojimo Jehovino gledište o ljudima iz drugih naroda?
14 Da li se u tvojoj obitelji ili u sredini u kojoj si odrastao promicala netrpeljivost prema ljudima iz nekog drugog naroda ili kraja? Skriva li se u tvom srcu još neki tračak netrpeljivosti? Kršćani ne smiju dopustiti da se u njima razvije nacionalistički žar koji bi im iskrivio mišljenje o drugim ljudima. No što ako uvidiš da ipak imaš negativne osjećaje prema ljudima koji pripadaju nekom drugom narodu, kulturi ili rasi ili koji govore neki drugi jezik? Bilo bi dobro da razmišljaš o tome kako Jehova gleda na nacionalizam i predrasude. Tijekom osobnog ili obiteljskog proučavanja mogao bi istražiti nešto više o tim i srodnim temama. Potom moli Jehovu neka ti pomogne da usvojiš njegovo gledište o ljudima iz drugih naroda. (Pročitaj Rimljanima 12:2.)
15, 16. (a) Kako će neki ljudi reagirati kad vide da smo drugačiji od njih? (b) Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da u školi zauzmu ispravan stav?
15 Prije ili kasnije svi Jehovini sluge naći će se u situaciji u kojoj će ih savjest trebati potaknuti da se pokažu drugačijima od drugih — naprimjer od svojih rođaka, susjeda, kolega na poslu ili vršnjaka u školi (1. Petr. 2:19). Tada se moramo pokazati drugačijima! Ne bi nas smjelo iznenaditi ako nas ljudi iz svijeta zamrze zbog takvog stava, jer nas je Isus na to upozorio. Većina naših protivnika ne shvaća zašto nam je toliko važno ostati neutralnima. No nama je jako stalo do toga da pokažemo kako smo na Jehovinoj strani.
16 Da bismo bili vjerni Jehovi, moramo biti nepokolebljivi kad se suočimo s prijetnjama (Dan. 3:16-18). Strah od ljudi može obuzeti svakoga bez obzira na godine, ali mladima je možda naročito teško biti drugačijima od drugih. Ako tvojoj djeci nije lako ispravno postupiti kad se u školi pjeva himna ili kad se slave državni praznici, nemoj se ustezati pomoći im. Tijekom obiteljskog proučavanja pomozi svojoj djeci da razumiju sporna pitanja koja su s tim povezana kako bi mogla hrabro zauzeti ispravan stav. Pomozi im da nauče jasno i s poštovanjem objasniti drugima svoja uvjerenja (Rim. 1:16). Pruži podršku svojoj djeci tako da s njihovim nastavnicima razgovaraš o vašim uvjerenjima ako je to potrebno.
CIJENIMO SVE ŠTO JE JEHOVA STVORIO!
17. Koji stav ne bismo smjeli imati i zašto?
17 Razumljivo je da možda osjećamo ljubav prema zemlji u kojoj smo odrasli — prema njenim prirodnim ljepotama, kulturi, jeziku i hrani. No ne bismo smjeli imati stav: “Moje je najbolje!” Jehova je za nas stvorio planet koji je prepun raznolikosti i želi da uživamo u svemu tome (Psal. 104:24; Otkr. 4:11). Zašto onda inzistirati na tome da je ono što se nama sviđa bolje od svega drugog?
18. Koje ćemo blagoslove dobiti budemo li na druge gledali poput Jehove?
18 Bog želi da sve vrste ljudi upoznaju istinu i dobiju vječni život (Ivan 3:16; 1. Tim. 2:3, 4). Ako smo spremni prihvatiti različite ideje koje su u skladu s Božjom voljom, time obogaćujemo svoj život i pridonosimo jedinstvu među kršćanima. Mi želimo biti vjerni Jehovi i zato se ne smijemo uključivati u sporove ovog svijeta. Među nama nema mjesta pristranosti i predrasudama. Istinski smo zahvalni Jehovi na tome što nas je oslobodio podjela, oholosti i natjecateljskog duha koji prožimaju Sotonin svijet! Dajmo sve od sebe kako bismo težili za mirom poput psalmista koji je napisao: “Gle, kako je dobro i kako je krasno kad braća žive zajedno u jedinstvu!” (Psal. 133:1).