DA LI se Bog možda poslužio evolucijom da bi od životinja načinio čovjeka? Je li Bog utjecao na bakterije tako da se od njih razviju ribe, pa zatim gmazovi i sisavci, kako bi na kraju od majmuna nastao čovjek? Neki znanstvenici i vjerski vođe tvrde da vjeruju i u teoriju o evoluciji i u Bibliju. Oni kažu da zapis u biblijskoj knjizi Postanku (1. Mojsijevoj) treba shvatiti samo kao simboličan tekst. Možda ste se i vi pitali: ‘Je li teorija koja kaže da se čovjek razvio od životinja spojiva s Biblijom?’

Da bismo spoznali tko smo, kamo idemo i kako bismo trebali živjeti, moramo spoznati otkuda potječemo. Jedino nam spoznaja o čovjekovu porijeklu može pomoći da shvatimo zašto Bog dopušta patnje i što je naumio s čovjekom u budućnosti. Ako nismo sigurni u to je li on naš Stvoritelj, ne možemo niti imati dobar odnos s njim. Razmotrimo stoga što Biblija kaže o čovjekovu porijeklu, njegovom sadašnjem stanju i njegovoj budućnosti. Potom ćemo utvrditi je li teorija o evoluciji spojiva s Biblijom.

Evolucionisti općenito tvrde da se od životinjske populacije postupno razvio ljudski rod, čime niječu da je jednom na Zemlji postojao samo jedan čovjek. No Biblija govori nešto posve suprotno. Ona kaže da svi mi potječemo od jednog jedinog čovjeka — Adama. Biblija prikazuje Adama kao stvarnu povijesnu osobu. Ona poimence spominje njegovu ženu i neku od njegove djece. Detaljno opisuje što je učinio, što je rekao, kada je živio i kada je umro. Isus taj zapis nije smatrao samo pričom za neuke ljude. Kad se obraćao visokoobrazovanim vjerskim vođama, rekao je: “Zar niste čitali da ih je stvoritelj njihov u početku načinio kao muško i žensko” (Matej 19:3-5). Isus je zatim citirao ono što o Adamu i Evi piše u 1. Mojsijevoj 2:24.

Biblijski pisac i pedantni povjesničar Luka prikazao je Adama kao osobu koja je jednako stvarna kao i Isus. Zapisao je Isusovu rodoslovnu lozu sve do prvog čovjeka (Luka 3:23-38). Isto tako, kad je apostol Pavao držao govor pred slušateljstvom u kojemu su bili filozofi školovani u čuvenim grčkim školama, rekao im je: “Bog koji je načinio svijet i sve što je na njemu, (...) od jednog je čovjeka načinio sav ljudski rod da prebiva po svemu licu zemlje” (Djela apostolska 17:24-26). Očito, Biblija naučava da potječemo od “jednog čovjeka”. A je li spojivo s evolucijom ono što Biblija govori o tome kakav je čovjek bio u početku?

Biblija govori da je Jehova prvog čovjeka načinio savršenog. Drugačije Bog i ne može ništa načiniti. Izvještaj o stvaranju kaže: “Bog je tada stvorio čovjeka na sliku svoju.  (...) Bog je zatim pogledao sve što je načinio, i gle, bilo je vrlo dobro” (1. Mojsijeva 1:27, 31). No kako to izgleda kad je čovjek savršen?

Savršeni čovjek ima slobodnu volju i u stanju je posve vjerno oponašati Božje osobine. Biblija kaže: “Pravi je Bog ljude načinio čestitima, ali oni idu za mnogim zamislima svojim” (Propovjednik 7:29). Adam je odlučio pobuniti se protiv Boga. Svojom je pobunom Adam izgubio savršenstvo, pa ga nije više mogao prenijeti ni na svoje potomstvo. Gubitak savršenstva objašnjava zašto često sami sebe razočaramo, premda želimo činiti ono što je dobro. Apostol Pavao je napisao: “Ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim” (Rimljanima 7:15).

Biblija pokazuje da bi čovjek koji je savršen mogao kao savršeno zdrav vječno živjeti. Iz riječi koje je Bog uputio Adamu jasno proizlazi da Adam ne bi nikada umro da mu nije postao neposlušan (1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:22, 23). Jehova ne bi rekao da je stvaranje čovjeka bilo “vrlo dobro” da je čovjek već u početku bio sklon obolijevanju i buntovništvu. Gubitak savršenstva objašnjava zašto je ljudsko tijelo, premda je zadivljujuće građeno, podložno deformitetima i bolestima. Prema tome, evolucija je nespojiva s Biblijom. Evolucija, naime, uči da je današnji čovjek razvijeni oblik životinje, dok Biblija govori da je današnji čovjek zakržljali potomak savršenog čovjeka.

Zamisao da je Bog usmjeravao evolucijske procese kako bi načinio čovjeka također je nespojiva s onim što Biblija govori o Božjoj osobnosti. Da je Bog upravljao evolucijom, to bi značilo da je on doveo ljudski rod u sadašnje bolesno i napaćeno stanje. Međutim, Biblija o Bogu kaže: “On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinoljubiv. Oni su se pokvarili, nisu mu djeca, krivnja je njihova” (5. Mojsijeva 32:4, 5). Dakle, čovjekove današnje patnje nisu rezultat Božjeg upravljanja evolucijom. One su rezultat toga što se jedan čovjek pobunio protiv Boga i izgubio savršenstvo, pa ga više nije mogao prenijeti ni na svoje potomke. No nakon ovog osvrta na Adama, osvrnimo se na Isusa. Je li evolucija spojiva s onim što Biblija kaže o Isusu?

“Krist je umro za naše grijehe.” Kao što vjerojatno znate, to je jedno od osnovnih kršćanskih učenja (1. Korinćanima 15:3; 1. Petrova 3:18). Da bismo shvatili zašto je evolucija nespojiva s tom izjavom, najprije moramo razjasniti zašto nas Biblija naziva grešnicima i kako grijeh djeluje na nas.

 Svi smo mi grešnici u tom smislu što nismo u stanju savršeno oponašati Božje predivne osobine, naprimjer njegovu ljubav i pravednost. Biblija zato kaže: “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju” (Rimljanima 3:23). Biblija uči da je grijeh uzrok smrti. “Žalac što uzrokuje smrt je grijeh” (1. Korinćanima 15:56). Naš naslijeđeni grijeh ujedno je i glavni razlog zašto obolijevamo. Isus je ukazao na to da postoji veza između bolesti i naše grešnosti. Uzetom je čovjeku rekao: “Oprošteni su ti grijesi”, i čovjek je ozdravio (Matej 9:2-7).

A od kakve nam je koristi Isusova smrt? Biblija stavlja u opreku Adama i Isusa Krista i kaže: “Kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti” (1. Korinćanima 15:22). Time što je položio svoj život, Isus je platio cijenu grijeha koji smo naslijedili od Adama. Stoga će svi koji vjeruju u Isusa i koji su mu poslušni dobiti ono što je Adam proigrao — priliku da žive vječno (Ivan 3:16; Rimljanima 6:23).

Shvaćate li sada da je evolucija nespojiva s kršćanstvom? Ako sumnjamo u tvrdnju da “u Adamu svi umiru”, kako se onda možemo nadati da će “u Kristu svi oživjeti”.

Biblija otkriva zašto učenja poput evolucije postaju popularna. Ona kaže: “Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po vlastitim željama gomilati sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratit će uši od istine, a okrenut će se izmišljenim pričama” (2. Timoteju 4:3, 4). Premda se evolucija obično objašnjava znanstvenim terminima, ona je zapravo vjersko učenje. Ona zastupa određenu životnu filozofiju i određeni stav prema Bogu. Njena vjerovanja podmuklo apeliraju na čovjekovu sklonost prema sebičnosti i moralnoj neovisnosti. Mnogi pobornici evolucije kažu da vjeruju i u Boga. Međutim, skloni su razmišljati o Bogu kao osobi koja nije Stvoritelj, koja se ne miješa u ono što ljudi čine i koja neće suditi ljudima. To je vjerovanje koje godi ušima.

Ljudi koji naučavaju evoluciju često se ne povode za činjenicama, nego za “vlastitim željama” — možda za željom da budu prihvaćeni od znanstvene zajednice, u kojoj je evolucija općeprihvaćeno učenje. Profesor biokemije Michael Behe, koji je većinu svog života proučavao kompleksne unutarnje funkcije žive stanice, objasnio je da oni koji naučavaju evoluciju stanične strukture nemaju temelja za svoje tvrdnje. Je li do evolucije moglo doći na toj mikrorazini, to jest na razini molekule? “Teorija o molekularnoj evoluciji ne zasniva se na znanstvenim izvorima”, napisao je. “Ne postoji nijedan članak u znanstvenoj literaturi — u uglednim časopisima, stručnim časopisima ili knjigama — koji bi opisivao kako se odvijala ili kako se mogla odvijati molekularna evolucija bilo kojeg postojećeg, kompleksnog biokemijskog sustava. (...) Tvrdnje o darvinističkoj molekularnoj evoluciji samo su prazno hvalisanje.”

Ako evolucionisti nemaju objašnjenja za svoje tvrdnje, zašto onda tako jasno i glasno propovijedaju svoje ideje? Behe objašnjava: “Mnogi ljudi, među kojima su i brojni vodeći i ugledni znanstvenici, jednostavno ne žele da postoji bilo što natprirodno.”

Učenje o evoluciji privlači i brojne svećenike koji žele odati dojam učenosti. Takvi su slični ljudima koje je apostol Pavao opisao pišući poslanicu kršćanima u Rimu. Napisao je: “Očito im je ono što se može znati o Bogu. (...) Njegova se nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru  po onome što je stvoreno, tako da ti ljudi nemaju izgovora. Jer premda su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost, nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno im se srce pomračilo. Tvrdili su da su mudri, ali postali su bezumni” (Rimljanima 1:19-22). Što biste trebali učiniti da i vas ne prevare lažni učitelji?

Kad daje definiciju vjere, Biblija ističe da su za vjeru vrlo važni dokazi. Ona kaže: “Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Prava vjera u Boga treba se temeljiti na dokazima koji potvrđuju postojanje Stvoritelja. Biblija otkriva gdje možete pronaći takve dokaze.

Nadahnuti biblijski pisac David ovako je napisao: “Hvalim te, pun strahopoštovanja, jer sam čudesno stvoren” (Psalam 139:14). Uzmemo li vremena kako bismo razmislili o čudesnoj građi našeg tijela i drugih živih bića, osjetit ćemo strahopoštovanje zbog mudrosti koju posjeduje naš Tvorac. Tisuće raznih sustava u našem tijelu idealno je konstruirano jer svi njihovi dijelovi skladno međusobno surađuju i održavaju nas na životu. Isto tako, svemir je odraz matematičke preciznosti i reda. David je napisao: “Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih govori svod nebeski” (Psalam 19:1).

I sama je Biblija izvor mnoštva dokaza o postojanju Stvoritelja. Odvojite malo vremena i upoznajte se sa skladom koji postoji između 66 njenih knjiga, s uzvišenošću njenih moralnih načela, s nepogrešivom točnošću kojom se ispunjavaju njena proročanstva, i dobit ćete mnoštvo dokaza da je Stvoritelj njen autor. Isto tako, ako se dobro upoznate s biblijskim učenjima, uvjerit ćete se da je Biblija doista Riječ Stvoritelja. Naprimjer, kad saznate što Biblija uči o uzroku patnji, o Božjem Kraljevstvu, o budućnosti čovječanstva i o tome kako pronaći životnu sreću, jasno ćete uvidjeti da iza svega toga stoji Božja mudrost. Možda će to u vama probuditi iste osjećaje kakvi su se javili i kod Pavla, koji je napisao: “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su neistraživi sudovi njegovi i nedokučivi putevi njegovi!” (Rimljanima 11:33).

Kako budete upoznavali nove dokaze i kako vaša vjera bude rasla, uvjerit ćete se da čitajući Bibliju zapravo slušate glas samog Stvoritelja. On kaže: “Ja sam načinio zemlju i čovjeka stvorio na njoj. Svojim rukama ja sam razapeo nebesa i zapovijedam svoj vojsci njihovoj” (Izaija 45:12). Nema sumnje, nikada nećete požaliti što ste si dali truda da se uvjerite u to da je Jehova Stvoritelj svega što postoji.