IZ MINUTE u minutu David je bio sve nestrpljiviji. U autu je čekao svoju ženu Dijanu i neprestano pogledavao na sat. Kad je Dijana konačno izašla iz kuće, nije se mogao suzdržati, planuo je na nju.

“Kako me možeš tako ostaviti da te čekam”, vikao je. “Uvijek kasniš! Zar ne možeš bar jednom biti točna?”

Dijanu je to slomilo. Briznula je u plač i otrčala nazad u kuću. U tom je trenutku David shvatio što je učinio. Njegova provala bijesa samo je dodatno pogoršala situaciju. Što da učini? Ugasio je auto, duboko uzdahnuo i polako za njom ušao u kuću.

Ova priča djeluje realno, zar ne? Jeste li i vi ikad poželjeli da barem niste rekli to što ste rekli? Kad govorimo nepromišljeno, često kažemo nešto što kasnije požalimo. Biblija s razlogom kaže: “Pravednikovo srce promišlja što će odgovoriti” (Mudre izreke 15:28).

No možda je ponekad teško sabrano promisliti prije nego što nešto kažemo, naročito ako smo ljuti, u strahu ili povrijeđeni. Svaki pokušaj da drugima kažemo kako se osjećamo lako se može pretvoriti u okrivljavanje ili kritiziranje druge osobe — osobito ako se radi o bliskim članovima obitelji. To pak može stvoriti povrijeđene osjećaje ili izazvati svađu.

Kako bismo trebali postupati da bi ishod bio bolji od opisanog? Kako možemo svladati svoje emocije da one ne bi svladale nas? Mudre savjete ponudio je biblijski pisac Salamun.

Salamun, pisac biblijske knjige Propovjednika, napisao je raspravu o ispraznosti života. Nad mislima koje je napisao valjalo bi se zamisliti. Iz njegovih je riječi očito da je duboko proživljavao osjećaje koje je opisivao. “Omrznuo mi je život”, kazao je. U jednom je trenutku za život čak rekao da je “ispraznost nad ispraznostima” (Propovjednik 2:17; 12:8). No knjiga Propovjednik nipošto nije puki popis Salamunovih razočaranja. On nije imao namjeru opisivati samo negativnu stranu života. U zaključku svoje knjige Salamun otkriva da se “trudio pronaći ugodne riječi i napisati točne riječi istine” (Propovjednik 12:10).

Salamun je očigledno shvatio da mora obuzdavati svoje osjećaje. On je zapravo sam sebi stalno postavljao pitanje: ‘Je li ono što namjeravam reći doista istinito i točno? Budem li to rekao, hoće li te moje riječi drugima biti ugodne i prihvatljive?’ Tražeći “ugodne riječi” istine, držao je svoje osjećaje  pod kontrolom, ne dopuštajući im da mu zamrače zdrav razum.

Rezultat toga je tekst koji ne samo da je književno remek-djelo nego je i vrelo mudrih, od Boga nadahnutih razmišljanja o smislu života (2. Timoteju 3:16, 17). Salamun nudi savjete o tome kako razgovarati o osjetljivim temama. Mogu li nam njegovi savjeti pomoći da bolje komuniciramo s članovima svoje obitelji? Prikažimo to jednim primjerom.

Zamislimo da se sin tužan vratio iz škole i pružio ocu svoju učeničku knjižicu. Kad ju je otac uzeo da pogleda njegove ocjene, imao je što vidjeti — negativnu ocjenu iz jednog predmeta. Odmah se razljutio i prisjetio svih onih situacija u kojima njegov sin nije učio niti pisao zadaće. Zatim je planuo: “Lijenčino! Ako ovako nastaviš, od tebe u životu neće biti ništa!”

No umjesto da je dao oduška ljutnji, otac je trebao sabrano reagirati i upitati se: ‘Je li ono što ću reći doista istinito i točno?’ To bi mu pitanje trebalo pomoći da obuzda svoje osjećaje kako mu ne bi onemogućili trezveno prosuđivanje (Mudre izreke 17:27). Zar od njegovog sina doista neće u životu biti ništa samo zato što ima poteškoća s jednim školskim predmetom? Je li on inače lijen ili ne voli učiti taj predmet jer neke stvari ne razumije baš najbolje? Biblija na više mjesta ističe koliko je važno razumno i realno sagledati stvari (Titu 3:2; Jakov 3:17). Da bi motivirao svoje dijete, roditelj se mora služiti “točnim riječima istine”.

Nakon što odluči što će reći, otac bi se morao pitati: ‘Kako bih to mogao reći da bi mom sinu to bilo ugodno i prihvatljivo?’ Istina, nije lako naći prave riječi. No roditelji ne smiju zaboraviti da su mnogi mladi skloni razmišljanju da moraju biti savršeni ili da inače ništa ne vrijede. Možda se usredotoče na neki svoj neuspjeh ili neku svoju slabost, pa to onda preuveličaju i u cijelosti počnu na sebe gledati u negativnom svjetlu. Ako roditelj burno reagira, može samo potkrijepiti takvo negativno razmišljanje svog djeteta. U Kološanima 3:21 piše: “Očevi, ne ogorčujte svoju djecu, da ne postanu malodušna.”

Riječima kao što su “uvijek” i “nikad” stvari se obično generaliziraju ili se činjenice preuveličavaju. Ako roditelj kaže: “Od tebe nikada neće biti ništa”, je li time svom djetetu ostavio imalo prostora za razvijanje samopoštovanja? Ako se pri obraćanju svom djetetu roditelji često služe takvim rječnikom, dijete može sebe početi smatrati bezvrijednim i nepopravljivim. A to, naravno, ne samo da je obeshrabrujuće nego je i neistinito.

Obično je mnogo bolje istaknuti pozitivne pojedinosti konkretne situacije. Otac je u našoj zamišljenoj situaciji mogao reći nešto poput ovog: “Sine, vidim da te ova negativna ocjena jako muči. Ja znam da ti inače marljivo obavljaš svoje školske zadatke. Hajde da vidimo što te zapravo muči u ovom predmetu i da ustanovimo kako ćeš ga moći svladati.” Da bi ustanovio koji je najbolji način da pomogne svom sinu, otac bi mu mogao postaviti konkretna pitanja kako bi saznao postoje li i neki prikriveni problemi.

Takav ljubazan i obziran pristup vjerojatno će biti puno djelotvorniji od davanja oduška emocijama. “Ljubazne riječi”, uvjerava nas Biblija, “slatke su duši i lijek su kostima” (Mudre izreke 16:24). Budu li u obitelji vladali mir i ljubav, djeca će biti sretna i zadovoljna — a zapravo i svi drugi članovi obitelji.

Vratimo se suprugu kojega smo spomenuli u situaciji opisanoj na početku članka. Umjesto da je svu svoju ljutnju istresao na svoju suprugu, ne bi li bilo bolje da se potrudio pronaći “ugodne riječi” istine? Muž bi se u takvoj situaciji trebao pitati: ‘Premda bi  moja žena možda morala biti točnija, je li istina da uvijek kasni? Je li sada najpogodniji trenutak da načinjem tu temu? Hoće li joj moje ljutite, kritičke riječi dati volje da se popravi?’ Zastanimo i postavimo sami sebi takva pitanja, pa nećemo nehotice povrijediti voljenu osobu (Mudre izreke 29:11).

No što ako naši obiteljski razgovori često prerastu u svađu? Možda moramo zaviriti ispod površine, to jest utvrditi koji se osjećaji kriju iza riječi koje biramo. Ono što kažemo, osobito kad smo uznemireni ili pod pritiskom, može jako puno govoriti o tome kakvi smo u svojoj nutrini. Isus je rekao: “Usta govore ono čega je srce puno” (Matej 12:34). Drugim riječima, naš je govor često odraz naših najskrivenijih razmišljanja, želja i stavova.

Gledamo li na život realno, optimistično i pozitivno, to će se vrlo vjerojatno odraziti u tonu našeg glasa i u sadržaju onoga o čemu razgovaramo s drugima. Jesmo li možda kruti, pesimistični ili kritički raspoloženi? Ako jesmo, možda ćemo obeshrabriti druge bilo onim što kažemo bilo načinom na koji to kažemo. Možda nismo ni svjesni koliko su naša razmišljanja i naš govor postali negativni. Možda smo čak uvjereni da je naš način gledanja na stvari ispravan. No moramo se čuvati samozavaravanja (Mudre izreke 14:12).

Možemo biti sretni što imamo Božju Riječ. Biblija nam može pomoći da preispitamo svoja razmišljanja i da utvrdimo koja su ispravna, a koja moramo promijeniti (Hebrejima 4:12; Jakov 1:25). Bez obzira na naše genetske predispozicije, bez obzira na naš odgoj i sredinu u kakvoj smo odrasli, svi mi možemo promijeniti način svog razmišljanja i postupanja samo ako to želimo (Efežanima 4:23, 24).

Osim Biblije, postoji još nešto što nam može pomoći da procijenimo kakav je naš način komuniciranja s drugima. Jednostavno rečeno, možemo pitati druge kako nas vide. Naprimjer, upitajte svog bračnog druga ili dijete da vam otvoreno kaže što o tome misli. Razgovarajte sa zrelim prijateljem koji vas dobro poznaje. Trebat će vam poniznosti da biste prihvatili ono što kažu i da biste se popravili u onome u čemu je potrebno.

Na koncu konca, ako nipošto ne želimo druge povrijediti svojim riječima, moramo činiti ono što piše u Mudrim izrekama 16:23: “Pametni ljudi promisle prije nego nešto kažu; zato ono što kažu djeluje uvjerljivije” (Mudre izreke 16:23, Today’s English Version). Nije uvijek lako kontrolirati svoje osjećaje. No ako nam je cilj razumjeti druge, a ne ih optužiti ili omalovažiti, lakše ćemo pronaći prave riječi.

Naravno, nitko nije savršen (Jakov 2:3). Svi ponekad kažemo nešto nepromišljeno (Mudre izreke 12:18). No uz pomoć Božje Riječi naučit ćemo promisliti prije nego što progovorimo te osjećajima i interesima drugih dati prednost pred svojima (Filipljanima 2:4). Čvrsto odlučimo da ćemo se “truditi pronaći ugodne riječi” istine, osobito kad se obraćamo članovima obitelji. Učinimo li to, naš govor neće vrijeđati niti omalovažavati druge, nego će biti kao lijek i djelovat će pozitivno na naše voljene (Rimljanima 14:19).