Jehovini svjedoci čvrsto vjeruju da je smrt Isusa Krista omogućila plaćanje otkupnine, koja svima koji vjeruju u njega otvara mogućnost dobivanja vječnog života (Matej 20:28; Ivan 3:16). No ne vjeruju da je Isus umro na križu, kao što se to tradicionalno prikazuje na slikama. Oni vjeruju da je Isus umro na uspravnom stupu koji nije imao poprečnu gredu.

Čak dvije tisuće godina prije Krista križevi su se koristili u Mezopotamiji. A još nekoliko stoljeća prije toga, u brončano doba, križevi su krasili i skandinavske slikarije na stijenama. Ti su poganski narodi koristili križ “kao magijski znak (...) koji im je pružao zaštitu i donosio sreću”, napisao je Sven Tito Achen, danski povjesničar i stručnjak za simbole (citirano iz engleskog izdanja knjige Symbols Around Us). Stoga nije neobično da se u katoličkoj enciklopediji priznaje: “Križ se javlja i u pretkršćanskim i u ne-kršćanskim kulturama, gdje je uglavnom predočavao nebeske ili prirodne objekte” (New Catholic Encyclopedia). Zašto su onda kršćanske crkve odabrale križ za svoj najsvetiji simbol?

William Vine, ugledni britanski bibličar, iznio je ove potvrđene činjenice: “Sredinom 3. stoljeća naše ere (...) pogani su primani u crkve (...) i imali su veliku slobodu zadržati svoje poganske znakove i simbole. Tako je Tau odnosno T, (...) s nešto sniženim poprečnim krakom, bio usvojen” (An Expository Dictionary of New Testament Words).

Vine je osim toga spomenuo da i grčka imenica koja se uglavnom prevodi s “križ” i glagol koji se iz nje izvodi zapravo ukazuju na “stup ili kolac [koje] treba razlikovati od križa, lika s dvije grede, kojim se služe kršćanske crkve”. U skladu s time je i ono što stoji u Companion Bible, u izdanju Oksfordskog sveučilišta: “Jasno je (...) da je Gospodin pogubljen na uspravnom stupu, a ne na dva komada drva postavljena pod bilo kojim uglom.” Očito je da su crkve usvojile tradiciju koja nema biblijski temelj.

Već citirani povjesničar Achen kazao je: “Nema naznaka o tome da su u prva dva stoljeća nakon Isusove smrti kršćani ikada koristili križ.” Za te rane kršćane, dodaje on, križ je “sasvim sigurno bio uglavnom simbol smrti i zla, kao što je to nekim kasnijim naraštajima bila giljotina ili električna stolica”.

Što je još važnije, na kakvoj god da je napravi Isus bio mučen i pogubljen, za kršćane njen lik ili simbol ne bi smjeli postati predmet štovanja ili obožavanja. Biblija zapovijeda: “Bježite od idolopoklonstva!” (1. Korinćanima 10:14). Sam je Isus rekao po čemu će se zapravo moći prepoznati njegovi pravi sljedbenici: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35).

U svim vjerskim pitanjima Jehovini svjedoci, po uzoru na kršćane iz prvog stoljeća, nastoje se držati Biblije, a ne tradicije (Rimljanima 3:4; Kološanima 2:8). Zato i ne koriste križ kao vjerski simbol.