U prvom stoljeću n. e. Židovi su plaćali godišnji hramski porez u iznosu od “dvije drahme”, koje su imale vrijednost od otprilike dvije dnevnice (Matej 17:24). A prema Isusovim riječima, dva vrapca prodavala su se “za novčić”, koji je vrijedio kao plaća za 45 minuta rada, ako se računa da je radni dan obično trajao 12 sati. Pet vrabaca moglo se dobiti za dvostruku cijenu, odnosno moglo ih se zaraditi za 90 minuta rada (Matej 10:29; Luka 12:6).

Prilog koji je udovica dala u hramu kad ju je Isus promatrao vrijedio je još manje. Njena dva novčića, odnosno dvije lepte, bila su najmanje bakrene kovanice koje su se u to doba koristile u Izraelu. Vrijedili su kao ¹⁄64 dnevnice, odnosno zaradilo ih se za 12 minuta rada.

Isus Krist pohvalno se izrazio o udovičinom daru. Rekao je da je taj dar veći od darova svih koji su priloge davali “od viška svojega”. Zašto je to mogao reći? U izvještaju stoji da je ona imala “dva novčića”. Prema tome, mogla je kao prilog ubaciti jedan novčić, a jedan zadržati za sebe. No ona je “ubacila sve što je imala za život” (Marko 12:41-44; Luka 21:2-4).

Apostol Pavao bio je Hebrej koji je imao status rimskog građanina (Djela apostolska 22:27, 28; Filipljanima 3:5). Stoga je najvjerojatnije još od djetinjstva nosio dva imena — hebrejsko ime Savao i rimsko ime Pavao. I neki od njegovih rođaka vjerojatno su pored židovskog imali još i rimsko odnosno grčko ime (Rimljanima 16:7, 21). Osim toga, u to doba nije bilo neobično da Židovi, osobito oni koji su živjeli izvan Izraela, imaju dva imena (Djela apostolska 12:12; 13:1).

Više od deset godina nakon što je postao kršćanin, taj je apostol izgleda uglavnom bio poznat po svom hebrejskom imenu — Savao (Djela apostolska 13:1, 2). Međutim, na svom prvom misionarskom putovanju, na kojemu je bio otprilike 47/48. n. e., možda je radije koristio svoje rimsko ime — Pavao. On je dobio zadatak da objavljuje dobru vijest ne-Židovima, pa je možda smatrao da će njegovo rimsko ime biti za njih prihvatljivije (Djela apostolska 9:15; 13:9; Galaćanima 2:7, 8). A možda je ime “Pavao” koristio i zato što je njegovo hebrejsko ime “Savao” u grčkom izgovoru vrlo slično jednoj grčkoj riječi koja ima nedolične konotacije. Što god bio razlog promjene imena, Pavao je pokazao da želi “svima biti sve, da na svaki mogući način neke spasi” (1. Korinćanima 9:22).