PRIJE gotovo 2 000 godina, 33. n. e. na židovski blagdan Pashu, jedan je nevin čovjek umro da bi drugi mogli živjeti. Tko je to bio? Isus iz Nazareta. A tko može imati koristi od tog plemenitog čina? Čitav ljudski rod. Jedan dobro poznati biblijski redak sažeto opisuje tu žrtvu koja spašava živote: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16).

Premda mnogo ljudi zna za taj biblijski redak, malo je onih koji doista razumiju njegov smisao. Takvi se pitaju: ‘Zašto nam je potrebna Kristova žrtva? Kako smrt jednog čovjeka može spasiti čovječanstvo od vječne smrti?’ Biblija daje jasne i logične odgovore na ta pitanja.

Neki vjeruju da su ljudi bili stvoreni za to da kratko vrijeme žive na Zemlji, da se na njoj prokušaju, okuse malo radosti i zatim da umru i presele se na neko bolje mjesto. Ti ljudi razmišljaju da je smrt sastavni dio Božjeg nauma s čovječanstvom. No Biblija pokazuje da su ljudi počeli umirati iz jednog drugog razloga. Ona kaže: “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Taj redak pokazuje da ljudi umiru zbog grijeha. No tko je taj “jedan čovjek” po kojemu je čitav ljudski rod postao grešan i samim time smrtan?

The World Book Encyclopedia kaže kako većina znanstvenika vjeruje da svi ljudi potječu od zajedničkog pretka, a i Biblija jasno kaže da svi potječu od “jednog čovjeka”. U knjizi Postanka (1. Mojsijevoj) 1:27 čitamo: “Bog je tada stvorio čovjeka na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio — stvorio ih je muško i žensko.” Dakle, Biblija pokazuje da je prvi ljudski par bio vrhunac veličanstvenog stvaralaštva Svemogućeg Boga.

Prva Mojsijeva knjiga navodi i daljnje pojedinosti o tome kako su prvi ljudi živjeli u početku, nakon što ih je Jehova Bog stvorio. Značajno je da nigdje u tom cijelom izvještaju  Bog nije spomenuo smrt, osim kad je govorio o posljedicama eventualne neposlušnosti (1. Mojsijeva 2:16, 17). On je želio da ljudi žive na predivnoj, rajskoj Zemlji, u sreći i zdravlju — i to zauvijek. Nije želio da dožive mučnu starost te da na kraju umru. A kako je onda čovjek postao smrtan?

U 3. poglavlju 1. Mojsijeve zabilježeno je da je prvi ljudski par svjesno odlučio pokazati neposlušnost svom Darovatelju Života, Jehovi Bogu. Stoga je Bog izvršio presudu koju im je unaprijed najavio. Rekao je čovjeku: “Prah si i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). I tako je dvoje neposlušnih ljudi na koncu i umrlo, kako je to Bog i kazao.

No prvi ljudski par nije naštetio samo sebi. Oni su svojom neposlušnošću oduzeli pravo na život u savršenstvu i potomstvu koje im se tek trebalo roditi. No Jehova je u naum koji je osmislio uključio i te još nerođene ljude, kad je Adamu i Evi bio rekao: “Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad ribama morskim i letećim stvorenjima nebeskim i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji!” (1. Mojsijeva 1:28). Ljudska je obitelj trebala s vremenom napuniti Zemlju i živjeti u beskrajnoj sreći, i to bez umiranja. No “jedan čovjek” — praotac Adam — prodao je svoje potomke u ropstvo grijehu, pa ih je čekala smrt kao neizbježan ishod grešnosti. Apostol Pavao, potomak prvog čovjeka, napisao je: “Ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu” (Rimljanima 7:14).

Slično kao što su vandali već više puta u novije vrijeme znali oštetiti neprocjenjivo vrijedna umjetnička djela, tako je i Adam svojim grijehom ozbiljno naštetio Božjem predivnom stvaralačkom djelu — ljudskom rodu. Adamova djeca s vremenom su i sama dobila djecu, zatim su im se rodili unuci, i tako se ljudski rod množio. Svaki se naredni naraštaj rađao, rastao, množio i zatim umirao. No zašto su svi ti ljudi morali umrijeti? Zato što su svi potekli od Adama. U Bibliji stoji: “Zbog prijestupa jednog čovjeka mnogi su umrli” (Rimljanima 5:15). Bolest, starost, sklonost griješenju, a i sama smrt, žalosne su posljedice toga što je Adam izdao vlastitu obitelj. A u tu obitelj spadamo i mi.

U poslanici koju je poslao kršćanima u Rimu, apostol Pavao je pisao o žalosnom  stanju nesavršenih ljudi, u koje je ubrojio i sebe, te o njihovoj očajničkoj borbi protiv posljedica grijeha. Izjavio je: “Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt?” Dobro pitanje, zar ne? Tko će Pavlu — a i svima drugima koji za time čeznu — ponuditi izbavljenje iz ropstva grijehu i smrti? Sam je Pavao odgovorio: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!” (Rimljanima 7:14-25). Da, naš nam je Stvoritelj omogućio spas preko svog Sina, Isusa Krista.

Sam je Isus opisao svoju ulogu u spašavanju čovječanstva iz ropstva grijehu koje na kraju donosi smrt. Rekao je: ‘Sin čovječji došao je da svoj život dade kao otkupninu za mnoge’ (Matej 20:28). Kako je to Isusov život poslužio kao otkupnina? I kakve mi koristi imamo od njegove smrti?

Biblija za Isusa kaže da “nije zgriješio” te da je bio “odijeljen od grešnika”. Tijekom cijelog svog života Isus se savršeno držao Božjeg zakona (Hebrejima 4:15; 7:26). Stoga njegova smrt, za razliku od Adamove, nije bila posljedica grijeha i neposlušnosti (Ezekijel 18:4). Ne, Isus je dragovoljno pristao na smrt, koju ničim nije zaslužio, jer je želio izvršiti volju svog Oca da se ljudski rod spasi od grijeha i smrti. Kao što smo već spomenuli, Isus je dragovoljno “svoj život dao kao otkupninu”. Tim činom ljubavi, nenadmašenim u cijeloj povijesti, Isus je dragovoljno “za svakoga okusio smrt” (Hebrejima 2:9).

Život koji je Isus žrtvovao bio je jednake vrijednosti kao i život koji je Adam svojim grijehom proigrao. A kakva je bila posljedica Isusove smrti? Jehova je tu žrtvu prihvatio kao “odgovarajuću otkupninu za sve” ljude (1. Timoteju 2:6). Zapravo, Bog je vrijednošću Isusovog života otkupio ljudski rod iz ropstva grijehu i smrti.

Biblija na više mjesta spominje taj plemeniti čin ljubavi čovjekovog Stvoritelja. Pavao je podsjetio kršćane da su “skupo kupljeni” (1. Korinćanima 6:20; 7:23). Petar je napisao da se Bog poslužio krvlju svog Sina, a ne zlatom ni srebrom, da izbavi kršćane od njihovog načina života koji ih je vodio u smrt (1. Petrova 1:18, 19). Kristovom otkupnom žrtvom Jehova je izbavio ljudski rod od vječne smrti.

O iznimnoj vrijednosti Kristove otkupne žrtve apostol Ivan je napisao: “On [Isus Krist] je pomirbena žrtva za naše grijehe, i ne samo za naše nego i za grijehe cijeloga svijeta” (1. Ivanova 2:2). Da, Kristova otkupna žrtva može koristiti cijelom čovječanstvu.  Znači li to da svatko automatski ima koristi od te neprocjenjive žrtve? Ne. Prisjetimo se akcije spašavanja koju smo spomenuli u prethodnom članku. Spasitelji su do zarobljenih rudara spustili kavez, no svaki je rudar morao pojedinačno ući u taj kavez. Slično tome, oni koji žele imati koristi od Kristove otkupne žrtve ne mogu pasivno čekati Božji blagoslov. Moraju sami nešto poduzeti.

A što to Bog očekuje da poduzmemo? U Ivanu 3:36 čitamo: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu.” Bog očekuje da vjerujemo u Kristovu žrtvu. No potrebno je još nešto. O Isusu Biblija kaže: “Ako držimo zapovijedi njegove, po tome znamo da ga poznajemo” (1. Ivanova 2:3). Prema tome, sasvim je jasno da je ključ izbavljenja od grijeha i smrti vjerovati u Kristovu otkupnu žrtvu i slušati njegove zapovijedi.

Jedan od važnih načina na koje pokazujemo da vjerujemo u Isusovu otkupnu žrtvu i da je cijenimo jest obilježavati njegovu smrt, kako je on to i zapovjedio. Prije nego što je umro, Isus je u prisutnosti svojih vjernih apostola uspostavio simboličan obrok i pritom im je rekao: “Činite ovo meni na spomen!” (Luka 22:19). Jehovini svjedoci duboko cijene svoje prijateljstvo sa Sinom Božjim i poslušni su toj zapovijedi. Ove godine obilježavanje Kristove smrti održat će se u subotu 22. ožujka nakon zalaska sunca. Srdačno vas pozivamo da prisustvujete tom posebnom skupu, koji će se održati iz poslušnosti Isusovoj zapovijedi. Jehovini svjedoci iz vašeg susjedstva mogu vas obavijestiti o vremenu i mjestu održavanja te svečanosti. Na tom ćete sastanku saznati nešto više o tome što trebate činiti kako bi Kristova otkupna žrtva i vas izbavila od smrti koju nam je svima donio Adamov grijeh.

Danas malo ljudi istinski razumije i cijeni veliku žrtvu koju su njihov Stvoritelj i njegov Sin učinili da bi ih izbavili od propasti. Oni koji vjeruju u nju imaju poseban razlog za sreću. Apostol Petar napisao je sukršćanima: “Vjerujete u njega [Isusa] i kličete od neizrecive i silne radosti, jer ste sigurni da ćete zbog svoje vjere biti nagrađeni spasenjem svojih duša” (1. Petrova 1:8, 9). Produbljujući ljubav prema Isusu Kristu i vjeru u njegovu otkupnu žrtvu, i vi ćete moći već danas sretno živjeti, a u budućnosti biti izbavljeni od grijeha i smrti.