ILIJA je želio u molitvi biti sam sa svojim nebeskim Ocem. No mnoštvo je ljudi upravo vidjelo da je taj pravi prorok dozvao vatru s neba i mnogi su ga nesumnjivo okružili želeći mu se dodvoriti. Prije nego je Ilija otišao na Karmel, goru pod stalnim udarima vjetra, i nasamo se obratio Jehovi Bogu u molitvi, trebao je obaviti jedan neugodan zadatak. Trebao je razgovarati s kraljem Ahabom.

Ta dva čovjeka nimalo nisu sličila jedan drugom. Ahab, odjeven u kraljevsko ruho, bio je pohlepan čovjek, otpadnik i slabić. Ilija je nosio proročku odjeću — jednostavnu i skromnu haljinu skrojenu od životinjske kože ili satkanu od devine ili kozje dlake. Bio je vrlo hrabar i neporočan čovjek snažne vjere. Tog dana koji se lagano bližio kraju otkrilo se mnogo o osobnosti oba ta čovjeka. *

Bio je to loš dan za Ahaba i druge štovatelje Baala. Poganska religija koju su Ahab i njegova žena, kraljica Izebela, zastupali u desetplemenskom izraelskom kraljevstvu doživjela je strahovit udarac. Razotkrilo se da je Baal lažni bog. Taj beživotni bog nije uspio zapaliti niti malu vatricu unatoč tome što su ga njegovi proroci neumorno molili da to učini, divljački plesali i ozljeđivali se u skladu sa svojim običajima. Baal nije uspio izbaviti tih 450 ljudi od itekako zaslužene smrtne kazne. No taj je lažni bog zakazao u još nečemu — a to se uskoro trebalo i jasno dokazati. Tri su godine Baalovi proroci molili svog boga da prekine strašnu sušu — ali Baal nije mogao učiniti ama baš ništa. No Jehova će prekinuti sušu i tako dokazati svoju nadmoć (1. Kraljevima 16:30–17:1; 18:1-40).

Kada će Jehova to učiniti? Kako će se Ilija ponašati do tog trenutka? I što možemo naučiti od tog vjernog čovjeka? Ispitajmo zajedno izvještaj zabilježen u 1. Kraljevima 18:41-46.

Ilija je rekao Ahabu: “Idi gore, jedi i pij, jer čuje se hujanje što pljusak javlja!” (41. redak). Je li taj zli kralj išta naučio od svega što se dogodilo tog dana? Biblijski izvještaj ne kaže ništa konkretno o tome, ali nigdje ne stoji da se Ahab pokajao niti da je molio proroka da mu pomogne pristupiti Jehovi i tražiti oprost. Ne, Ahab je jednostavno “otišao gore da jede i pije” (42. redak). A što je učinio Ilija?

“A Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se k zemlji i stavio lice svoje među koljena.” Dok je Ahabu bilo važno najesti se, Ilija je imao priliku pomoliti se svom Ocu. Zapazite kakvu je poniznost Ilija pokazao položajem tijela — prignuo se k zemlji i stavio lice među koljena. Što je Ilija radio? Ne trebamo nagađati. Biblija u Jakovu 5:18 kaže  da se Ilija molio da suša prestane. Nema sumnje da se za to molio i na vrhu Karmela.

Jehova je ranije rekao: “Odlučio sam pustiti kišu na zemlju!” (1. Kraljevima 18:1). Dakle, Ilija se molio da se ispuni volja njegova Oca, a oko tisuću godina kasnije Isus je svoje sljedbenike učio da se mole baš za to (Matej 6:9, 10).

Iz Ilijinog primjera možemo mnogo naučiti o molitvi. Njemu je bilo najvažnije da se ispuni volja njegova Oca. Dobro je da i mi imamo na umu sljedeću misao dok se molimo: “Što god da molimo u skladu s [Božjom] voljom, on nas čuje” (1. Ivanova 5:14). Sasvim je jasno da trebamo znati što je Božja volja kako bismo mu se mogli moliti na način koji će mu biti ugodan — a to je dobar razlog da svakodnevno proučavamo Bibliju. Ilija je sigurno želio da suša prestane i zato što su njegovi sunarodnjaci jako patili zbog nje. Nesumnjivo je bio vrlo zahvalan Jehovi nakon što je vidio čudo koje je Jehova taj dan učinio. Briga za dobrobit drugih i iskrena zahvalnost trebaju biti sastavni dio i naših molitvi (2. Korinćanima 1:11; Filipljanima 4:6).

Ilija je bio sasvim siguran da će Jehova prekinuti sušu, ali nije znao kada će to učiniti. Što je prorok radio dok Jehova nije učinio ono što je obećao? Zapazite što stoji u 43. retku: “Sluzi je svojemu rekao: ‘Molim te, idi gore i pogledaj prema moru!’ I otišao je gore i pogledao te je rekao: ‘Ništa se ne vidi.’ A on je odgovorio: ‘Idi ponovno!’ i tako sedam puta.” Iz Ilijinog primjera možemo naučiti dvije važne stvari. Najprije, zapazite koliko je prorok uvjeren u ispunjenje Jehovinog obećanja. Osim toga, i njegova je budnost vrijedna pažnje.

Ilija je tražio dokaz da će Jehova ubrzo početi ispunjavati svoju riječ, zato je poslao slugu da s mjesta s kojeg se pruža dobar vidik promotri ima li ikakva znaka da se približava kiša. Sluga je po povratku donio tužnu vijest: “Ništa se ne vidi.” Na horizontu nije bilo ničega, a nebo je očito bilo bez oblačka. Jeste li zapazili nešto neobično? Sjetite se da je Ilija nešto ranije rekao kralju Ahabu: “Čuje se hujanje što pljusak javlja!” Kako je prorok mogao to reći kad na nebu nije bilo ni oblačka?

Ilija je znao što je Jehova obećao. Kao njegov prorok i zastupnik, bio je uvjeren da će Jehova Bog ispuniti ono što je rekao. Ilija je vjerovao Jehovi — bio je toliko siguran u istinitost njegovih riječi da je takoreći već čuo pljusak. To nas možda podsjeća na ono što Biblija kaže o Mojsiju: “Ostao je postojan kao da vidi Nevidljivoga.” Je li Bog i vama tako stvaran? On je dao dovoljno snažne dokaze koji pokazuju da možemo imati  tako snažnu vjeru u njega i njegova obećanja (Hebrejima 11:1, 27).

No vrijedi obratiti pažnju i na Ilijinu budnost. Svog slugu nije poslao samo jednom ili dvaput da provjeri kako izgleda nebo, već sedam puta! Možemo samo zamisliti kako je sluga bio umoran od tog puta, ali Ilija je žarko želio saznati ima li ikakva znaka i zato se nije dao zadovoljiti negativnim odgovorom. Kad se sedmi put vratio, sluga je rekao: “Eno, oblak malen kao dlan ljudski diže se s mora!” (44. redak). Možete li zamisliti slugu kako dlanom pokazuje veličinu oblačića koji se nazire nad Velikim morem? * Sluzi taj oblačić možda nije bio ništa posebno. No Iliji je bio jako znakovit. Dao je sluzi sljedeću uputu: “Idi i reci Ahabu: ‘Upregni konje i pođi dolje da te ne uhvati pljusak!’”

Ilija je još jednom dao dobar primjer nama. I mi živimo u vremenu u kojem će Bog ubrzo djelovati i izvršiti ono što je naumio. Ilija je čekao kraj suše, a Božji sluge danas čekaju kraj ovog pokvarenog svjetskog poretka (1. Ivanova 2:17). Dok Jehova Bog ne počne izvršavati svoju riječ, mi moramo biti budni, baš kao što je Ilija bio budan. Božji Sin, Isus, svojim je sljedbenicima dao sljedeći savjet: “Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” (Matej  24:42). Je li Isus mislio da njegovi sljedbenici neće baš ništa znati o vremenu u kojem treba doći kraj? Ne, jer je on ispričao dosta detalja o tome kako će svijet izgledati u vrijeme kraja. Svatko od nas može saznati kako izgleda taj detaljan znak “svršetka ovoga poretka” (Matej 24:3-7). *

Svaki dio tog znaka snažan je, uvjerljiv dokaz. Jesu li ti dokazi dovoljni da nas potaknu na žurno djelovanje? Samo jedan oblačić koji se vidio na horizontu bio je dovoljan Iliji da se uvjeri kako će Jehova uskoro ispuniti svoju riječ. Je li taj vjerni prorok bio razočaran?

U izvještaju dalje stoji: “Uto se nebo zamračilo od oblaka i vjetra i spustio se jak pljusak. A Ahab se popeo na kola i odvezao u Jizreel” (45. redak). Daljnji događaji odvijali su se vrlo brzo. Dok je Ilijin sluga prenosio Ahabu prorokovu poruku, onaj se oblačić pretvorio u oblačno i mračno nebo. Počeo je puhati jak vjetar. Na koncu, nakon tri i pol godine, u Izraelu je pala kiša. * Žedno tlo upijalo je svaku kap. Kiša je postala pljusak, rijeka Kišon je nabujala i sigurno saprala krv pogubljenih Baalovih proroka. Svojeglavim je Izraelcima dana prilika da očiste užasnu mrlju sa sebe i iskorijene štovanje Baala iz svoje zemlje.

Ilija se sigurno nadao da će biti tako! Da li se Ahab pokajao i odvratio od nečistog štovanja Baala? Tog je dana mogao vidjeti snažne argumente na temelju kojih je mogao tako postupiti. Naravno, mi ne možemo znati što je u tom trenutku prolazilo Ahabovim mislima. Biblija jednostavno kaže da se kralj “popeo na kola i odvezao u Jizreel”. Je li išta naučio? Je li odlučio promijeniti svoje postupanje? Kasniji događaji pokazuju da nije. No dan nije završio — ni za Ahaba, ali ni za Iliju.

Jehovin je prorok krenuo istim putem kojim je otišao i Ahab. Dugo putovanje po mraku i kiši stajalo je pred njim. No uto se dogodilo nešto neobično.

“Ruka Jehovina bila je nad Ilijom i on je podvio skute haljine svoje i otrčao pred Ahabom sve do Jizreela” (46. redak). Očito je da je “ruka Jehovina” Iliji pomogla na natprirodan način. Jizreel je bio udaljen 30 kilometara, a Ilija nije bio mladić. * Zamislite samo tog proroka kako podvija svoje duge haljine, veže ih oko bokova tako da se može slobodnije kretati i zatim trči mokrom cestom — trčao je tako brzo da je uhvatio i prestigao kraljeva kola!

Kakav li je to bio blagoslov za Iliju! Osjetiti takvu snagu i vitalnost — vjerojatno i više nego je ikad osjetio, čak i kad je bio mlad — sigurno je bilo uzbudljivo iskustvo. Taj nas događaj podsjeća na proročanstva koja jamče savršeno zdravlje i snagu vjernim osobama koje će živjeti u raju na Zemlji (Izaija 35:6; Luka 23:43). Dok je Ilija trčao onim mokrim putem, nesumnjivo je znao da ga njegov Otac Jehova, jedini pravi Bog, itekako podupire!

Jehova nas jako želi blagosloviti. Njegovi su blagoslovi vrijedni svake žrtve koju možemo napraviti. Poput Ilije, i mi u ovim teškim vremenima trebamo biti budni i pažljivo promatrati snažne dokaze koji pokazuju da će Jehova uskoro ispuniti svoju riječ. Poput Ilije, i mi možemo potpuno vjerovati obećanjima “Jehove, Boga istine” (Psalam 31:5).