KAD liječnik nekome dijagnosticira smrtonosnu bolest, i članove obitelji i prijatelje ta vijest duboko potrese jer tu osobu jako vole. Ponekad ne znaju kako reagirati. Neki nisu sigurni je li dobro da bolesnik zna sve o svojoj bolesti. Neki se boje da će im biti preteško kad vide da bolest nanosi strašnu bol osobi koju vole i da joj uništava dostojanstvo. Mnogi se boje da neće znati što reći ili učiniti tijekom zadnjih sati njezina života.

Što trebate znati o načinu na koji biste mogli reagirati kad čujete tako tužnu vijest? Kako možete biti “pravi prijatelj” koji zna pružiti utjehu i podršku tijekom tog teškog vremena? (Mudre izreke 17:17).

Posve je prirodno da nas vijest o teškoj bolesti nekoga koga volimo jako uznemiri. Čak su i liječnici, unatoč tome što se redovito susreću sa smrću, često pogođeni — pa i bespomoćni — kad se suoče s fizičkim i emocionalnim potrebama smrtno bolesne osobe.

I vama je možda teško kontrolirati svoje emocije kad vidite koliko netko s kim ste bliski pati. Hosa, žena koja živi u Brazilu, njegovala je sestru koja je bolovala od neizlječive bolesti. Ona kaže: “Strašno je teško svaki dan gledati onoga do koga vam je jako stalo kako pati.” Kad je vjerni čovjek Mojsije  vidio da je njegova sestra oboljela od gube, zavapio je: “O, Bože, molim te, daj da ozdravi!” (4. Mojsijeva 12:12, 13).

Nas pogađa kad naši najmiliji teško obole jer smo stvoreni na sliku svog suosjećajnog Boga Jehove (1. Mojsijeva 1:27; Izaija 63:9). Kako se Jehova osjeća kad vidi da ljudi pate? Odgovor na to pitanje možemo dobiti ako saznamo kako je Isus reagirao na patnje drugih. On je savršeno oponašao osobnost svog Oca (Ivan 14:9). Kad je Isus vidio bolesne, “sažalio se” nad njima (Matej 20:29-34; Marko 1:40, 41). U prethodnom članku u ovom časopisu stoji da je Isus, kad je vidio kako je smrt njegova prijatelja Lazara utjecala na Lazarovu obitelj i prijatelje, bio duboko potresen i “zaplakao je” (Ivan 11:32-35). I doista, Biblija kaže da je smrt neprijatelj i obećava da uskoro neće biti ni bolesti ni smrti (1. Korinćanima 15:26; Otkrivenje 21:3, 4).

Kad čujete strašnu vijest da netko koga volite boluje od neizlječive bolesti, sasvim je razumljivo da za to želite okriviti nekoga — bilo koga. Međutim, dr. Marta Ortiz u jednom znanstvenom radu o brizi za smrtno bolesne osobe savjetuje sljedeće: “Nemojte kriviti druge — liječnike, medicinske sestre, a ni sebe — za stanje u kojem se osoba nalazi. Time biste samo još više zategnuli odnose i odvratili pozornost od onoga što je najbitnije — od potreba smrtno bolesne osobe.” Što biste mogli konkretno učiniti kako biste pomogli osobi koju volite da se lakše nosi sa svojom bolešću i mišlju da će možda umrijeti?

Prvi je korak ne zadržavati se na bolesti, odnosno ne obraćati pažnju na posljedice koje ona ostavlja po snagu i izgled bolesnika. Kako to možete učiniti? Sarah, koja radi  kao medicinska sestra, kaže: “Odvojim malo vremena i pregledam slike pacijenta dok je još bio zdrav i pun snage. Pažljivo ga slušam kad mi priča o svojim uspomenama. To mi pomaže da imam na umu njegov život, a ne da razmišljam samo o njegovoj sadašnjoj bolesti.”

Anne-Catherine također je medicinska sestra. Ona kaže da kod pacijenta ne gleda samo simptome bolesti. “Gledam osobu u oči i razmišljam što bih mogla učiniti da joj pomognem i poboljšam njezino stanje.” Knjiga The Needs of the Dying—A Guide for Bringing Hope, Comfort, and Love to Life’s Final Chapter kaže: “Normalno je osjećati jaku nelagodu kad vidimo da je osoba koju volimo deformirana uslijed bolesti ili nesreće. U takvoj je situaciji najbolje gledati joj u oči, jer se one — bile smeđe, zelene ili plave — ne mijenjaju.”

Istina je da takvo postupanje zahtijeva samokontrolu i svjestan trud. Georges je nadglednik u jednoj kršćanskoj skupštini i redovito posjećuje smrtno bolesne osobe. On o tome kaže sljedeće: “Naša ljubav prema osobi mora biti jača od bolesti.” Ako se koncentrirate na osobu, a ne na njezinu bolest, pomažete i sebi i njoj. Yvonne, koja je njegovala neku djecu oboljelu od raka, kaže: “Kad shvatimo da možemo pomoći oboljelom da sačuva svoje dostojanstvo, lakše nam je nositi se s pogoršanjem njegovog tjelesnog stanja.”

Ljudi možda oklijevaju razgovarati s osobom koja umire iako tu osobu jako vole. Zašto? Boje se da neće znati što reći. Međutim, Anne-Catherine, koja je nedavno njegovala smrtno bolesnu prijateljicu, ističe da je i šutnja jako važna. Ona kaže: “Čovjeka možemo utješiti ne samo onim što kažemo nego i svojim stavom. Ako sjednemo pored osobe, približimo joj se i damo joj ruku, ako ne suzdržavamo suze kad govori o svojim osjećajima, pokazujemo da nam je stalo do nje.”

Osoba koju volite vjerojatno treba izraziti svoje osjećaje — treba razgovarati iskreno i otvoreno. Ipak, smrtno bolesne osobe često su svjesne da je onima koji ih okružuju teško razgovarati o ozbiljnim osobnim temama, pa stoga i one nerado govore o njima. Dobronamjerni prijatelji i članovi obitelji možda izbjegavaju razgovarati i o temama koje su važne za oboljelu osobu, čak i skrivaju važne informacije od nje. Kakve su posljedice takve šutnje? Jedan liječnik koji liječi smrtno bolesne pacijente kaže da se skrivanjem istine od pacijenta “samo odvraća pažnja od važnijih stvari — od razgovaranja s pacijentom o njegovoj situaciji i suočavanja s bolešću”. Dakle, ako osoba želi razgovarati o svojoj bolesti ili smrti koja joj prijeti, treba joj dopustiti da se otvoreno izrazi.

Božji sluge iz prošlosti nisu oklijevali svom Bogu, Jehovi, izraziti svoje strahove kad su se suočili sa smrću. Naprimjer, kad je 39-godišnji kralj Ezekija saznao da će umrijeti, izrazio je svoj očaj (Izaija 38:9-12, 18-20). Slično tome, smrtno se bolesnim osobama mora dopustiti da izraze svoju tugu uslijed sve bliže smrti. Možda su razočarane zato što neće moći ostvariti neke svoje ciljeve, naprimjer nekamo otputovati, imati obitelj, vidjeti svoje unuke kako rastu ili služiti Bogu u još većoj mjeri. Možda se boje da će se prijatelji i članovi obitelji udaljiti od njih zbog straha da neće znati kako reagirati (Job 19:16-18). Njih možda muči i strah od boli, propadanja tjelesnih funkcija ili umiranja.

 Anne-Catherine kaže: “Važno je dopustiti osobi da se izrazi, ne upadati joj u riječ, ne osuđivati je niti umanjivati njezine strahove. Tako ćete najbolje moći saznati kako se osoba uistinu osjeća i razumjet ćete njezine želje, strahove i očekivanja.”

Tegobe vama bliske osobe, koje se možda pogoršavaju uslijed agresivnog liječenja i njegovih posljedica, mogu vas pogoditi toliko da čak zaboravite ono što je možda i najvažnije, a to je da se oboljeloj osobi mora dopustiti da sama donosi odluke.

U nekim kulturama obitelj možda želeći zaštititi oboljelu osobu skriva od nje stvarno stanje, čak do te mjere da ona ne donosi odluke o svom liječenju. U drugim kulturama može doći do drugog problema. Naprimjer, Jerry, koji radi kao bolničar, kaže: “Posjetitelji ponekad o bolesniku razgovaraju kao da on nije prisutan, iako se nalaze pored njegova kreveta.” Obje ove situacije lišavaju bolesnika njegova dostojanstva.

Osim toga, bolesniku je neophodna nada. U zemljama u kojima se može osigurati kvalitetna medicinska njega nada je često povezana s pronalaženjem učinkovitog liječenja. Michelle je njegovala svoju majku kojoj se rak vraćao tri puta. Ona kaže: “Kad je moja majka željela promijeniti način liječenja ili razgovarati s nekim drugim specijalistom, pomogla bih joj u tome. Shvatila sam da trebam imati realno gledište, ali da u isto vrijeme ono što kažem treba biti pozitivno.”

Što ako nema nade da će se naći lijek protiv te bolesti? Imajte na umu da smrtno bolesne osobe trebaju otvoreno razgovarati o smrti. Georges, kojeg smo spomenuli ranije, kaže: “Jako je važno ne skrivati blizinu smrti. To će osobi omogućiti da se prilagodi na tu misao i na neki se način pripremi za smrt.” Takvo pripremanje može oboljeloj osobi dati osjećaj da je ipak uspjela učiniti ono što je željela i umiriti je zato što drugima nije bila na teret.

Naravno, nije jednostavno razgovarati o takvim temama. No takvi otvoreni razgovori jedinstvena su prilika da iskreno izrazimo svoje najdublje osjećaje. Osoba kojoj se bliži smrt možda će željeti riješiti prijašnje nesuglasice, izraziti žaljenje zbog svog postupanja ili moliti nekoga za oprost. Takvi razgovori mogu vas na poseban način zbližiti s osobom kojoj se bliži smrt.

Kako možete utješiti osobu kojoj se bliži smrt? Dr. Ortiz, koju smo spomenuli ranije, kaže: “Dopustite oboljeloj osobi da kaže svoje posljednje želje. Pozorno slušajte. Ako je moguće, učinite ono što ona želi. Ako joj ne možete ispuniti želju, otvoreno joj to kažite.”

Osoba kojoj se bliži smrt možda više nego ikad ranije želi ostati u kontaktu s onim ljudima koji su joj u životu najvažniji. Georges kaže: “Pomozite joj da stupi u kontakt s njima, čak i ako će zbog sve manje snage ti razgovori biti kratki.” Takav kontakt, makar samo i telefonom, omogućava da se osobe ohrabre i zajedno mole. Christina, žena iz Kanade kojoj su u kratkom razdoblju umrle tri osobe s kojima je bila bliska, kaže: “Što su bliže kraju života, to im molitva sukršćana više znači.”

Trebate li se bojati zaplakati pred osobom koju volite? Ne. Ako se rasplačete, ustvari dajete priliku osobi koja umire da vas utješi. U knjizi The Needs of the Dying stoji: “Jako je dirljivo kad vas utješi osoba koja umire, a njoj to može biti iznimno važno.” Ako bolesnik kojemu briga drugih itekako treba dobije priliku utješiti nekoga, to mu može pomoći da sebe ponovno vidi kao brižna prijatelja, oca ili majku.

Ipak, realno je očekivati da vas okolnosti spriječe u tome da zadnje sate provedete s  osobom koju volite. Međutim, ako sa svojim prijateljem možete biti zajedno u bolnici ili u kući, držite ga za ruku sve do samog kraja. Zadnji trenuci nečijeg života prilika su da izrazite osjećaje koje rijetko kad izgovorite. Nemojte dopustiti da vas to što osoba umire i naizgled ne može reagirati spriječi da se pozdravite s njom, da joj kažete koliko je volite i da se nadate kako ćete se ponovno sresti kad uskrsne (Job 14:14, 15; Djela apostolska 24:15).

Ako te zadnje trenutke iskoristite najbolje što možete, vjerojatno se poslije nećete kajati. Ustvari, trenuci u kojima ste osjetili tako snažne emocije i izrekli ih u budućnosti mogu vama biti izvor utjehe. Time ćete pokazati da ste pravi prijatelj “u nevolji” (Mudre izreke 17:17).