U BRAZILSKOM gradu Praia Grandeu živi obitelj Sales. Dva tjedna prije obilježavanja Kristove smrti napisali su koga bi voljeli pozvati na taj događaj. Šestogodišnja Abigayl dobila je jednu pozivnicu i na pitanje kome bi je voljela dati, rekla je:

“Čovjeku koji mi se uvijek nasmiješi.”

“Tko je taj čovjek?” upitali su je roditelji.

“Onaj u kolicima”, rekla im je.

Četiri dana kasnije Abigayl je svojim roditeljima pokazala tog čovjeka. Zvao se Walter i živio je nedaleko od dvorane Jehovinih svjedoka. Prije više od 15 godina, kada je imao 28 godina, Walter je u automobilskoj nesreći ostao paraliziran od struka naniže. Budući da je bio bogat, uvijek je bio u pratnji dva tjelesna čuvara. Nakon što je Abigayl dobila dozvolu da razgovara s Walterom, njezini su mu roditelji objasnili da mu njihova kćerkica želi dati jednu pozivnicu.

Na kraju svoje prezentacije Abigayl je rekla: “Drugi u našoj dvorani imaju mnogo pozivnica, ali ja imam samo jednu. Zato sam pozvala samo tebe. Ako ti ne dođeš, ja neću imati nikoga. Ali ako dođeš, bit ću jako sretna, a Jehova će biti još sretniji.”

Na dan obilježavanja Kristove smrti Abigayl je zajedno s drugim Jehovinim svjedocima čistila dvoranu pripremajući je za sastanak te večeri. To je poslijepodne Walter prolazio pored dvorane i kad je vidio Abigayl, rekao je vozaču da zaustavi auto. Otvorio je prozor i upitao malenu što radi. Rekla mu je da čiste dvoranu kako bi mu ondje bilo lijepo kad dođe.

Te je večeri Abigayl bila prilično nemirna. Govor je počeo, a ona se okretala kako bi vidjela je li Walter stigao. Odjednom je u dvoranu ušao on sa svojim tjelesnim čuvarima. Abigayl se nasmijala od uha do uha. Walter je nakon govora priznao da je već krenuo na put u drugi grad, ali tada se predomislio i došao na obilježavanje Kristove smrti, i to samo zbog Abigayl. Zatim je rekao: “Govor je bio baš ono što sam trebao čuti.” Rekao je da bi volio imati Bibliju, počeo je proučavati i dolaziti na skupštinske sastanke.

U međuvremenu je Walterova sestra rekla da bi voljela upoznati tu Abigayl o kojoj njezin brat tako često priča. Kad ju je upoznala, oduševila se njome. Rekla je: “Sada znam zašto je moj brat tako sretan.”

Walter i dalje proučava i dolazi na sastanke. Čak i komentira te s drugima razgovara o onome što je naučio. Mala nas Abigayl nesumnjivo podsjeća na malenu Izraelku koja je pomogla sirijskom vojskovođi Naamanu da upozna pravog Boga, Jehovu (2. Kraljevima 5:2-14).