VEĆINA nas sjeća se trenutka kad smo čuli neku važnu vijest. Sjećamo se pojedinosti — ne samo gdje smo u tom trenutku bili i što smo radili već i kako smo reagirali. Noa sigurno nikad nije zaboravio dan kad je dobio vijest od Jehove Boga, Vrhovnog Vladara svemira. Koja bi vijest uopće mogla biti važnija? Jehova je rekao da je odlučio uništiti “svako stvorenje”. Noa je trebao izgraditi ogromnu arku u kojoj su se trebali spasiti on i njegova obitelj te životinje svake vrste (1. Mojsijeva 6:9-21).

Kako je Noa reagirao? Da li se radovao kad je čuo tu vijest? Je li negodovao? Kako je tu vijest priopćio svojoj ženi i drugim članovima obitelji? Biblija nam o tome ne kaže ništa. Ali kaže da je “Noa sve učinio kako mu je Bog zapovjedio. Upravo je tako učinio” (1. Mojsijeva 6:22).

Te su riječi jako važne jer one djelomično objašnjavaju zašto je Noa našao milost u Božjim očima. Naime, Noa je bio spreman učiniti ono što mu je Bog rekao (1. Mojsijeva 6:8). Je li to jedini razlog zbog kojeg je Bog bio milostiv Noi? Odgovor na to pitanje vrlo je važan jer mi trebamo biti poput Noe ako ne želimo da nas Bog uništi onda kad Zemlju bude ponovno čistio od zla. No najprije razmotrimo u kakvoj je sredini Noa živio prije potopa.

Noa je živio jako davno. Rodio se otprilike tisuću godina nakon stvaranja prvog čovjeka. Ljudi u to vrijeme nisu bili onakvi kakvim ih mnogi zamišljaju — kosmata, priglupa stvorenja koja su živjela u pećinama i lunjala s toljagama u ruci. Tada je već postojalo oruđe od željeza i bakra, a Noa je možda koristio takve alatke u gradnji arke. Postojali su i glazbeni instrumenti. Ljudi su se ženili, podizali su obitelj, bavili se poljoprivredom i držali stoku. Postojala je i trgovina. U tim je pogledima život u ono vrijeme bio sličan današnjemu (1. Mojsijeva 4:20-22; Luka 17:26-28).

No neke su stvari bile puno drugačije nego danas. Naprimjer, ljudi su tada živjeli mnogo duže. U ono vrijeme nije bilo neobično da čovjek živi više od 800 godina. Noa je živio 950 godina, Adam 930, a Metušalah, Noin djed, živio je 969 godina * (1. Mojsijeva 5:5, 27; 9:29).

Još jedna razlika između Noinog i našeg vremena opisana je u 1. Mojsijevoj 6:1, 2: “Kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kćeri im se rodile, sinovi pravoga Boga zapazili su da su kćeri ljudske lijepe, pa su ih uzimali sebi za žene, sve koje su izabrali.” Ti “sinovi pravoga Boga” bili su anđeli koji su s neba sišli na Zemlju i uzeli ljudska tijela. Nisu došli zato što im je Bog to rekao niti su željeli pomoći ljudima. Naprotiv, oni su “napustili svoje pravo obitavalište” — nebo — da bi spolno općili s lijepim ženama na Zemlji. Postali su demoni (Juda 6).

Buntovni, izopačeni te moćniji i inteligentniji od ljudi, demoni su jako loše djelovali na ljude. Vjerojatno su vladali i dominirali ljudima. Nisu se krili poput nekog kriminalca koji krije svoj indentitet i u potaji čini zlo. Oni su se otvoreno i besramno bunili protiv Božjeg uređenja.

Ti su Božji anđeoski sinovi imali spolne odnose sa ženama, a iz njihovih su se veza rađala djeca koja su, kad su odrasla, imala nadljudsku snagu. Ljudi su ih nazivali hebrejskom riječju “nefili”. U Bibliji stoji: “U te dane, a i kasnije, sinovi pravoga Boga spolno su općili s kćerima ljudskim, pa su im one rađale sinove na zemlji, koji su se zvali nefili. Bili su to silnici, ljudi na glasu, koji su živjeli u staro doba” (1. Mojsijeva 6:4). Trebalo ih se čuvati. Riječ “nefili” znači “obaratelji”. Bili su ubojice, a njihova se nasilna djela mogu prepoznati u drevnim mitovima i legendama.

Biblija navodi da je u naraštaju tog vremena zlo bilo ukorijenjeno i jako rašireno. Ona kaže: ‘Zloća je čovjekova na zemlji bila velika i sve su misli srca njegova uvijek bile upravljene samo na zlo. Zemlja se ispunila nasiljem. Sav je ljudski rod iskvario put svoj na zemlji’ (1. Mojsijeva 6:5, 11, 12).

U takvom je svijetu živio Noa. Za razliku od ljudi koji su ga okruživali, “Noa je bio čovjek pravedan”, čovjek koji je “hodio s pravim Bogom” (1. Mojsijeva 6:9). Pravednom čovjeku nije lako živjeti u nepravednom društvu. Koliko je samo Noi bilo teško slušati što ljudi govore i gledati kako postupaju!  Vjerojatno se osjećao poput Lota, još jednog pravednika koji je živio nakon potopa. Lot je živio među izopačenim stanovnicima Sodome i “patio je zbog besramnih djela tih drskih bezakonika”, a ono “što je taj pravednik vidio i čuo dok je iz dana u dan živio među njima i promatrao njihova bezakonita djela mučilo je pravednu dušu njegovu” (2. Petrova 2:7, 8). Noa se vjerojatno osjećao slično.

Pogađaju li i vas vijesti o strašnim događajima ili bezbožno ponašanje ljudi koji vas okružuju? Ako da, možete razumjeti kako se osjećao Noa. Zamislite samo kako mu je bilo teško živjeti u tom nepravednom svijetu, i to 600 godina. Toliko je godina, naime, imao kad je započeo potop. Sigurno je čeznuo za okončanjem zla (1. Mojsijeva 7:6).

Noa je bio “čestit među suvremenicima svojim” (1. Mojsijeva 6:9). Zapazite da Biblija kaže kako je Noa bio čestit među svojim suvremenicima, ali ne kaže da su ga oni smatrali takvim. Drugim riječima, Bog ga je smatrao čestitim, ali ljudi koji su živjeli prije potopa smatrali su ga čudakom. Možemo sa sigurnošću reći da se nije slagao s načinom razmišljanja uobičajenim za ono vrijeme niti se upuštao u bezbožnu zabavu i društvene aktivnosti ljudi koji su ga okruživali. Zamislite što su o njemu ljudi mislili kad je počeo graditi arku! Vjerojatno su ga ismijavali i rugali mu se. Ono što je govorio nisu shvaćali ozbiljno.

Noa je imao i čvrstu vjeru i nije ju držao samo za sebe. Biblija kaže da je bio “propovjednik pravednosti” (2. Petrova 2:5). Noa je nesumnjivo znao da će doživjeti protivljenje. Njegov pradjed Henok bio je pravedan čovjek koji je prorekao da će Bog kazniti zle. Očito su ga drugi zbog toga proganjali, iako Bog nije dopustio tim protivnicima da ga ubiju (1. Mojsijeva 5:18, 21-24; Hebrejima 11:5; 12:1; Juda 14, 15). Uzmemo li u obzir postojanje Sotone, demona i nefila te ravnodušnost ili protivljenje većine Noinih suvremenika, možemo reći da mu je trebalo hrabrosti, a i vjere u to da ga Jehova može čuvati.

Božji sluge uvijek su doživljavali protivljenje onih koji ne služe Bogu. Omražen je bio čak i Isus Krist, a i njegovi sljedbenici (Matej 10:22; Ivan 15:18). Noa je imao hrabrosti služiti Bogu, mada takvo postupanje nije bilo omiljeno. Znao je da je Božja milost daleko važnija od toga da ljudi među kojima živi i koji se protive Bogu imaju dobro mišljenje o njemu. Noa je uistinu našao milost u Božjim očima.

Već smo rekli da je Noa hrabro propovijedao drugima. Kako su ljudi reagirali na vijest koju im je prenosio? Biblija kaže da su ljudi prije potopa “jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku, i nisu obraćali pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio”. Nisu poslušali upozorenje (Matej 24:38, 39).

Isus je rekao da će naše vrijeme biti slično Noinom. Jehovini svjedoci već više od sto godina objavljuju upozorenje da će Jehova poduzeti drastične korake kako bi ispunio svoje obećanje i uspostavio pravedni novi svijet. Premda milijuni ljudi pozitivno reagiraju na tu vijest, milijarde ne obraćaju pažnju na nju. “Namjerno previđaju” činjenicu da se potop uistinu zbio i ne obraćaju pažnju na njegovu važnost (2. Petrova 3:5, 13).

Međutim, Noa je obratio pažnju onome što je Jehova Bog rekao. Povjerovao mu je i poslušno učinio ono što je Jehova tražio od njega. Ta mu je poslušnost spasila život. Apostol Pavao je napisao: “Vjerom je Noa — nakon što ga je Bog upozorio na ono što se  još nije vidjelo — pokazao da se boji Boga i sagradio arku za spasenje svojega doma” (Hebrejima 11:7).

Arka koju je Noa sagradio bila je ogromna — duža od nogometnog igrališta i visoka poput dvokatnice. Bila je 30 metara duža od jedrenjaka Wyominga, koji je navodno najveći drveni brod svih vremena. Naravno, arka nije bila brod, ona je trebala samo plutati. Ipak, njezina je gradnja zahtijevala izvanrednu graditeljsku tehniku. A iznutra i izvana trebalo ju je premazati smolom. Njezina gradnja moguće je trajala više od 50 godina (1. Mojsijeva 6:14-16).

No to nije sve. Noa je trebao pripremiti dovoljno hrane za svoju obitelj i životinje jer su u arci trebali provesti godinu dana. Prije potopa trebao je sakupiti životinje i uvesti ih u arku. “Noa je sve učinio kako mu je Jehova zapovjedio.” Sigurno mu je laknulo kad je sve bilo gotovo i kad je Jehova zatvorio vrata arke (1. Mojsijeva 6:19-21; 7:5, 16).

A onda je došao potop. Kiša je padala 40 dana i 40 noći. Noa i njegova obitelj morali su ostati u arci cijelu godinu dok se vode nisu povukle (1. Mojsijeva 7:11, 12; 8:13-16). Svi su zli ljudi bili uništeni. Na očišćenu je zemlju stupio jedino Noa sa svojom obitelji.

Biblija kaže da je opći potop iz Noinih dana “primjer onoga što treba doći”. U kojem smislu? Ona kaže: “Sadašnja nebesa i zemlja (...) pohranjeni su za vatru i čuvaju se do dana suda i uništenja bezbožnika.” Ipak, u tom će sudu biti preživjelih, baš kao što je bilo i u Noinim danima. Budite uvjereni da “Jehova zna kako ljude koji su mu odani izbaviti iz kušnje” (2. Petrova 2:5, 6, 9; 3:7).

Noa je bio čovjek odan Bogu, pravednik koji je živio među zlim ljudima. U svemu je bio poslušan Bogu. Imao je hrabrosti postupati ispravno iako je znao da će ga oni koji ne žele služiti Bogu zbog toga prezirati i mrziti. Ako oponašamo Nou, i mi ćemo naći milost u Božjim očima i preživjeti u novi svijet koji će uskoro doći (Psalam 37:9, 10).